„Istini moramo pogledati u oči: čini se da je svećeništvo poljuljano. Neki svećenici izgledaju kao mornari čiji je brod žestoko pogodio uragan. Vrte se i posrću. Kako nakon čitanja nekih izvješća o zlostavljanjima djece ne postaviti pitanja? Kako ne posumnjati? U funkciji nečega najgorega našlo se svećeništvo: njegov položaj, njegovo poslanje, njegov ugled. Instrumentalizirano je da se prikrije, čak opravda profanacija dječje nevinosti. Gdjegdje je iskorišten i biskupski autoritet da se izopači, čak razori velikodušnost onih koji su se htjeli posvetiti Bogu. U srca svećenika, biskupa i kardinala uvukla se težnja slavi svijeta, moći, častima, zemaljskim užitcima i novcu. Kako podnijeti te činjenice, a da ne protrnemo, ne proplačemo, da sami sebe ne optužimo? Ne možemo se praviti kao da sve to skupa nije bilo ništa. Kao da je sve bilo tek neka prometna nezgoda. Zlu moramo pogledati u lice. Zašto tolika pokvarenost, skretanja i izopačenosti? Posve opravdano, od nas se traži da o tomu položimo račun. S pravom nam svijet govori: »Vi ste kao i farizeji, govorite a ne činite« (usp. Mt 23,3). Božji narod na svoje svećenike pogledava sumnjičavo. Nevjernici ih preziru, i odmiču se od njih." Na temelju meditacija na tekstove sv. Augustina, Ivana Zlatoustog, Grgura Velikog, Bernarda iz Clairvauxa, Katarine Sijenske, Johna Henryja Newmana, Pija XII., Georgesa Bernanosa (autora Dnevnika seoskog župnika), kardinala Jean-Mariea Lustigera, Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i pape Franje, kardinala Sarah želi dati konkretne odgovore na neviđenu krizu kroz koju prolazi Katolička Crkva.