RIMSKA KURIJA: POJAM, ORGANIZACIJA I ADMINISTRACIJA

Od svih mojih knjiga, ova mi je omiljena. – Charles Dickens Hoću li postati glavni junak svog života ili će ta titula pripasti nekom drugom - ove stranice će to već pokazati. Priču ću započeti od samog početka: Rođen sam (kako su mi rekli, a ja sam im vjerovao) u petak u dvanaest sati navečer. Prema priči, sat je počeo otkucavati i ja sam zaplakao u istom trenutku. Život Davida Copperfielda nije nimalo lak; nakon nezgodnog rođenja nakon očeve smrti i kratkog, idiličnog perioda provedenog s nježnom majkom, njegovo djetinjstvo obilježava pojava tiranina očuha. Kada se, potpuno nespreman, nađe u svijetu punom nedaća, meta eksploatacije i obmane, David sazrijeva i, na putu ka odrasloj dobi, susreće plejadu likova, i okrutnih i dobrih, od podlog Juraja Heapa, preko ekscentrične tetke Betsy Trotwood, do veselog, pričljivog gospodina Micawbera. Roman, koji je Dickens opisao kao svoje omiljeno djelo, prikazuje društveni i ekonomski kontekst vremena u kojem je napisan. David Copperfield je također polu-autobiografski roman u kojem se, riječima samog Dickensa, "prepliću složene niti istine i mašte". Oslanjajući se na vlastita iskustva, Dickens je stvorio možda svoje najdirljivije i najpopularnije djelo, ispunjeno, podjednako, i tragedijom i komedijom. U novom prijevodu Nevene Andrić, ovaj klasik engleske književnosti osvojit će srca modernih čitatelja i potaknuti ih da uživaju u drugim književnim draguljima iz našeg izdanja posvećenog remek-djelima svjetske književnosti. "Dickens, bravo!" – William Makepeace Thackeray "Najveće djelo najvećeg romanopisca svih vremena." - Lav Tolstoj "Najsavršeniji Dickensov roman." – Virginia Woolf "David Copperfield je Dickensov Hamlet. Nijedan roman me nikada nije toliko dirnuo." – Nick Hornby

„Najhrabriji roman Fjodora Dostojevskog.“ Džozef Frank Je li istina, kneže, da ste jednom govorili da će svet spasti „lepota“? Gospodo – obratio se glasno svima – knez tvrdi da će lepota spasti svet. Nakon nekoliko godina provedenih u švajcarskom sanatorijumu, knez Lav Nikolajevič Miškin vraća se u Petrograd. Polako se ponovo uključuje u visoko društvo, kojim vladaju novac, moć i romantične intrige. Dobronameran i naivan, knez Miškin će se naći u ljubavnom trouglu sa mladom i lepom Aglajom Jepančinom i zloglasnom Nastasjom Filipovnom. Međutim, njegov čisto estetski doživljaj ženske lepote bez ikakve primese seksualnih želja u velikoj meri uzrokovaće drame u njihovim odnosima. U suprotnosti sa ostatkom sveta, njegova bezazlenost i gotovo detinja iskrenost od Miškina će načiniti najpozitivnijeg ali i najneprilagođenijeg junaka Fjodora Dostojevskog. „Svi koji o Idiotu govore kao o mom najboljem delu imaju nešto posebno u načinu razmišljanja, što me je uvek iznenađivalo i dopadalo mi se.“ Fjodor Dostojevski