Serijal Agata Kristi – do 13 romana po želji

Sinopsis – Schindlerov lift Schindlerov lift je kratki, ali izuzetno snažan roman Darka Cvijetića, napisan u formi fragmentarnih zapisa koji pripovijedaju sudbinu jednog nebodera u Prijedoru i ljudi koji su u njemu živjeli. Taj neboder — crvena zgrada — postaje simbol cijelog grada, mikrokozmos u kojem se ogleda raspad zajedničkog života u vrijeme rata. U središtu knjige nalazi se priča o dječaku koji strada u liftu marke Schindler, trenutak koji razdvaja vrijeme na “prije” i “poslije”. Ovaj događaj, i sve što dolazi nakon njega, postaje metafora za urušavanje jednog svijeta i početak dugo potiskivane tragedije koja zahvata stanove, porodice, susjede i međuljudske odnose. Cvijetić piše tiho, poetski i s mnogo saosjećanja. Fragmenti podsjećaju na šapat, na pokušaj da se imenuju ljudi koji bi inače bili zaboravljeni: komšije različitih nacionalnosti, djeca koja su u zgradi rasla, roditelji koji su dijelili svakodnevicu, obični životi koje rat nasilno prekida. Iako je roman kratak, njegova emotivna snaga je golema. On svjedoči o raspadanju zajednice, o boli koja se ne da izreći do kraja i o sjećanju koje se vraća u kratkim, oštrim bljeskovima. Schindlerov lift je knjiga o ljudima, o njihovim imenima i njihovoj tišini — o pokušaju da se sačuva ono što je preostalo od zajedničke ljudskosti. „Kada je otvoren 1975. godine, Crveni soliter u Prijedoru je mirisao. Imao je trinaest spratova pa su stanari, ne bi li se zaštitili od nesreće, prvi nazvali Galerijom. To nije pomoglo – u Crvenom se uvijek smrt solidno osjećala, i nikad nije otišla bez ičega. Jedini izlaz iz stepeničkog labirinta po kojem smrt šenluči je – lift marke Schindler. Svaki soliter je vertikalno selo, u sebi ima toliko života. Crveni soliter u sebi ima dovoljno nesreće za čitavu Bosnu i Hercegovinu, a kratki roman Schindlerov lift nosi težinu deset tomova najbolje literature. Molim vas, ako tražite štivo za zabavu, vratite ovu knjigu na policu.“ - Selvedin Avdić „S urušavanjem svijeta kakvog smo poznavali, urušio se i život u dva prijedorska solitera, u gradu koji je, kako sam autor kaže, rupa svijeta poznata po ratnim zločincima, logorima i slikarima. U tim soliterima, dok nisu postali oblakoderi smrti, zajednički su se proslavljale radničke pobjede i unapređenja. Danas radnika/ca više nema, potonuli su u naciju i ostali punih pluća vode. Komšije su pogubile komšije, nakon razmjene sličica u djetinjstvu, nekadašnji drugovi mijenjali su mrtve i ranjene na liniji razdvajanja, a majke su djecu pronalazile u sekundarnim masovnim grobnicama, nakon što bi im, odbijajući da vjeruju kako su mrtvi, spremale večeru i čekale vijest o njima. Može li se u dva nebodera smjestiti ukupna tragedija Bosne i Hercegovine? Može, i Darko Cvijetić nam svjedoči o tome, potvrđujući da o užasu koji smo imali/e sreću preživjeti i čije posljedice živimo, mogu i trebaju pisati samo najbolji. Svakom rečenicom autor Schindlerovog lifta štiti nas od mrtve kiše koja pada po Prijedoru. Njegov kišobran sačinjen je od ljudske i književne čestitosti.“ - Kristina Ljevak „Ovako pišu samo oni koji se ničega i nikoga ne boje… Ovako pišu oni koji ne predstavljaju samo savest svog vremena ili mesta već koji se ne plaše da plate cenu iskupljenja – i za žrtve i za zločince. Teško je to i neshvatljivo breme koje je Darko Cvijetić delom opisao i u svom romanu Schindlerov lift… Kažem delom jer ne smemo zaboraviti na njegovu poeziju bez koje ne bi ni bilo ovog romana.“ - Zlatko Jelisavac