TABAKERA

Sadržaj: SOFRA BOSANSKE LJEPOTE - A Banqueting table of Bosnian beauty tekst na bos. i eng. jeziku U svom desetstoljetnom trajanju Bosna i Hercegovina je svojim raznovrsnim ljepotama privlacila pažnju stranaca. Jer, to je zemlja u kojoj se vidi nevideno i otkriva neotkriveno. I tamo gdje još uvijek ljudska ruka nije ništa taknula, sve je prilagodeno ljudskom osjecanju za lijepo. Interes stranaca za Bosnu i Hercegovinu zapoceo je vrlo rano. Oni su putujuci Bosnom zapisivali svoje utiske, doživljaje i u razlicitim povodima pisali putopise, bilješke i skice, prikaze ljudi, dogadaja, arhitekture i šarolikosti Bosne, svekolikih njenih ljepota što su vijekovima narastale i svojom razlicitošcu iskazivale univerzalnost. U tim pismenima nisu izmakli pažnji autohtoni bosanski jezik i pismo bosancica. Neki od njih su to svoje bilježenje, kao ovjencani trenutak jave, uoblicavali u stihove i pjesme. I to je ostalo kao svjedocenje arhaicnih naziva gradova i krajolika, raskošne ljepote bosanskog šara, što odolijeva vremenu i svim zloslutnim osvajanjima ove naše lijepe zemlje, u njenom trajanju. Od nadolaženja vizije i osjecanja koje narastaju poput jezerske i rijecne vode, poput covjekove nasušne potrebe za lijepim za dušu i oko, nastajali su stihovi sa obala Miljacke, Bosne, Drine, Une, Sane, Neretve, Bregave, Plive i nerijetko arhaicnih kutaka gradskih i seoskih cetvrti, sokaka i mahala s nazivima koji govore o slikovitosti domaceg jezika i njegovoj specificnosti. Mahala kojima je uvijek bio svojstven kult komšiluka, svojevrsnog hadžiluka ljubavi što je velicinom duha pretvarala poraz u pobjedu, a zlo u ljubav. Tradicija Bosne i Hercegovine je raznovrsna, bogata i protivrjecna. Po mišljenju mnogih putopisaca, neki gradovi, kao Sarajevo, Jajce, Mostar… i mnogi drugi, gradovi su muzeji pod otvorenim nebom. Bogatstvo doživljaja ljepote ovih gradova predstavljaju i specijalizirani muzeji, u kojima se nalaze zbirke vezane za pocetke i razvoj civilizacije i kulture s autohtonim nazivima. Mnogo toga ostalo je u pjesmama koje donosi ova knjiga.

Postoji u poeziji Ibrahima Efendića izvjestan dosluh sa poezijom Abdulaha Sidrana, i u topografiji (Venecija) i u emotivnom izboru tema (Majka, San), ali dok kod Sidrana svaki stih vibrira u svim pravcima, kod Efendića je iskaz pravolinijski, kakav je bivao u ranijoj poeziji. Međutim, u Efendićevoj poeziji ima specifičnih vrijednosti, među kojima su na prvom mjestu opsti sklop, njen tok u prostoru i vremenu koji joj daje karakter epa. To je čudna i značajna vrlina. Imena mjesta i datumi ispod pjesama nisu puka informacija, nego značajno vezivno tkivo pomoću kojeg se oblikuje knjiga... Tvrtko Kulenović