ZABORAVLJENO BLAGO 2

Vedad Drljević (Sarajevo, 1966) u periodu 1993–1996 za dječije magazine Lastavica, Vrelo Bosne, NIP-a, Ljiljani radio kao ilustrator, enigmatičar, strip crtač, kao i pisac kratkih priča za djecu. Ilustrirao slikovnicu Dječija kičica, i knjigu Priča i Zlatno pero Azre Aličić. Autor je slikovnica Ena i Dječak Čak, grafika „Mapa Sarajevo u devet slika“, kao i velikog broja razglednica Sarajeva i Mostara. Sarajevo ima mnogo knjiga različitih žanrova i stilova koji govore o njegovom nastanku i prošlosti, ali Mahalama Sarajeva Vedada Drljevića priča je građena kroz same strukture grada u kojoj se isprepliću prošlost i sadašnjost. Iako su mahale nekada bile osnovne urbane jedinice Sarajeva, namjera autora nije da nam ponudi historiju urbanizma grada, nego da nas upozna sa brojnim informacijama koje je spoznao u svom istraživačkom putovanju kroz mahale, da nam predstavi brojne aktere, više ili manje poznate ljude i već pomalo zaboravljene događaje koji su uticali na razvoj grada. On nas vodi tragovima prošlih vremena na ulice i prostore padinskih mahala, ukazuje na najznačajnije objekte, bez kojih grada ne bi bilo, razotkriva značenje toponima, ali u isto vrijeme govori o ljudskim sudbinama, legendama, mitovima, usmenoj predaji, duhovnosti, svemu što u dugom trajanju čini život ovdje. Mahalama Sarajeva priča je o tome kako su ljudi formirali grad i njegov identitet, ali u isto vrijeme priča je o tome kako i prostori oblikuju ljude. Uz malo imaginacije čitaocu se nudi zanimljiva šetnja kroz živo naslijeđe i pamćenje grada. Vrijedi se prepustiti tome.Mr. sci. Amra Čusto

“Još jedna sarajevska knjiga! Još jedna knjiga o Sarajevu! Reći će netko kome Pionirska dolina, Sarajevo dopadne u knjižari šaka, pa je samo prelista, zaviri među naslove priča, uoči toponime. I zaista, bilo je u tih već skoro trideset godina toliko knjiga u kojima se zaziva Sarajevo da čitatelj pomisli ima li još koga da nije o ovom gradu napisao knjigu i ima li onoga što u toj knjizi nije napisano. Ali neka zastane onaj tko je tako s knjižarskoga pulta ili police uzeo Pionirsku dolinu, Sarajevo. Niti je ovo jedna od mnogih knjiga, niti je Nezirovićevo Sarajevo bilo koje Sarajevo. Pisac jedne porodice, jednog života i mnogih nestanaka, fino oblikovane rečenice, jedan od onih za koje vam se učini da ne traži i ne pronalazi svoje priče, nego one pronalaze njega. Kao i svaka doista dobra knjiga o ovome gradu, a takvih, promislite li, i nema tako mnogo, ovo je prva i posljednja knjiga o Sarajevu.”Miljenko Jergović“‘Izlazim iz Sarajeva 16. januara 1996. godine, u neko plavičasto predvečerje i s kartom zakucanom u jedan pravac, klimavim autobusom koji cijelu noć vrlo oprezno, kao preko grobova, vozi do Zagreba’, tako piše autor u trenutku kada napušta grad nakon što je podignuta njegova opsada. Vrlo je moguće da smo tada bili u istom autobusu, ja na putu za Ameriku, on na istok ka Emiratima.Često je povijest Sarajeva i povijest njegovih napuštanja. Ja sam ga napustio za kratko misleći da odlazim zauvijek, on možda trajno; u sjećanjima, na sreću, to ništa ne mijenja.Treba se početi navikavati na Sarajevo kakvim ga iznutra vide nove generacije pisaca koje dolaze. Sa svojim ubjedljivim, samosvojnim prvijencem, jedan od njih je i Zlatan Nezirović.”Damir Uzunović“U rukama držite jednu lijepu knjigu, sarajevsku po svemu, knjigu kakvih je malo jer smo se uobrazili pa pišemo na način da najprije od sebe pobjegnemo i onda od tamo, o sebi nagađamo. Pionirska dolina, Sarajevo knjiga je u kojoj ćete naći jednu običnu ljudsku toplinu i od koje će vam i samima biti toplo oko srca. Od najranijih sjećanja, preko odrastanja, vojske, početka rata, pa sve do egzila, Zlatan Nezirović vješto nas vodi svojim sjećanjima koja su, kad sve nestane, naše najsigurnije sklonište. Uzmite ovu knjigu i pročitajte je.”Almin Kaplan