ZLATNA GUSKA

KAKO DA NE POSTANEM KLIPAN-ICA U 100 LEKCIJA Bonton 3, treći je dio legendarnog Bontona Zvonimira Baloga napisana je tijekom posljednjih dvadeset godina i nastajala je iz potrebe autora da, na njemu svojstven, duhovit i tek naizgled neozbiljan način, progovori o problemima s kojima se susreću nešto starija djeca i mladi. I dok je prva knjiga Bontona (Kako da ne postanem klipan/ica u 100 lekcijica) nastala sakupljanjem kratkih tekstova koje je Zvonimir Balog objavljivao u školskim časopisima, a druga kao nastavak na ubrzo rasprodano prvo izdanje, treća je knjiga ponešto drukčija. Bavi se gotovo filozofskim temama i krajnjim pitanjima kao što su smrt, vjera, etično i moralno postupanje, ljubav i spolno obrazovanje mladih. Balog promišlja i bolne teme kao što je međuvršnjačko nasilje, koje je proteklih godina postalo velikim problemom hrvatskih osnovnih i srednjih škola. Kako su teme ozbiljnije, tako je i ton treće knjige manje humorističan a više ironičan i satiričan, da bi u pojedinim dijelovima postao posve ozbiljan. Ipak, nastojeći ostati unutar zadanog okvira i tona pripovijedanja koji se kreće između humorističnog komentara nepoželjnog ponašanja i uputa na koji način izbjeći pogreške, nova knjiga Zvonimira Baloga, Bonton 3, još će uvijek biti zanimljivo štivo, ne samo djeci i mladeži već i njihovim roditeljima, bakama i djedovima. Autor je za Bonton 3 napisao novo uvodno poglavlje u kojem upozorava upravo na ozbiljnost tema kojima se bavi. Ilustracije za knjigu i naslovnicu napravio je Ninoslav Kunc.

DAMA  Autor: Danijela Martinović i Zorica Bonaći Koliko god šutjeli o tome, svatko od nas nosi dijete u sebi. Ono maleno – uvijek zaigrano. l političari, i radnici u tvornicama, muškarci i žene. Svako živo biće na ovom planetu krije maleno dijete u sebi. Zato sam posebno sretna jer je Dama plod zaigranosti moga unutarnjeg djeteta.Iz nekoliko crteža, koje su prosudile curice između dvije i deset godina (oprostite odrasli), rodila se Dama. Nakon sto je više desetaka skica prošlo kroz moje ruke, nisam bila sigurna hoće li itko moći prepoznati moje želje i pretočiti ih u jedan lik, dok jednoga dana akademska slikarica Nikolina Manojlović-Vračar to nije učinila. Čim sam je ugledala znala sam da se sve isplatilo i toga sam joj trenutka poželjela udahnuti dušu. Započela sam pisati priču za djecu. Ubrzo mi se u pisanju pridružila moja dugogodišnja prijateljica Zorica Bonaci, jer ona dobro poznaje začarani svijet. Dama je anđeo koji živi na nebu i toliko je zaljubljena u ljude da silno želi postati čovjek koji osjeća tugu i sreću, radost i bol. Malena Dama dolazi na Zemlju da svijet učini boljim, da svakoga čovjeka nauči kako za života može dati mnogo, da je jedinstven i neponovljiv i da je svatko jednako vrijedan, bez obzira je li bogat ili siromašan.