PEKAR KOJI JE PEKAO PRIČE

"Ovih jedanaest priča ispričanih od isto toliko različitih žena u prvom licu, znatno nadmašuju ‘brojke’ pogođenih sudbina, ‘brojke’ roda, žena, muževa, majki i djece, ljubavnika i prijateljica, amatera, stereotipa i zabluda, osvještavanja i otrežnjenja od moćnog, prolaznog pijanstva mladalačke (i ne samo te!) ljubavi. U knjizi u kojoj žene pričaju o svojim muževima, a tekst nije namijenjen ni (samo) jednima, niti (samo) drugima, zbog toga što cilja u treću, iznad-spolnu metu, očekujte da nađete svašta, a ne samo ono što naslov obećava... Ovo je najbolja zbirka priča Rumene Bužarovske do sada, ali i jedna od najboljih zbirki objavljenih u Makedoniji u posljednjih nekoliko godina."Olivera Kjorvezirovska"Angažiranost u pisanju je vidljiva, priče se bave raznim ljudskim slabostima. Implicitni autor (ili Rumena Bužarovska) nalazi način da ismije te slabosti, neki put suptilno, ali neki put, bogami, dovodeći ih do groteske. Laž (iluzija/zaslijepljenost), koja nužno ide u paketu sa strahom su jezgro oko koje je građen veći broj priča. Likovi nekad lažuckaju, nesvjesni onoga što dolazi kao posljedica tih naizgled beznačajnih laži (šuti, da ne sazna moj muž; šuti, da ne saznaju susjedi), a nekad, bogami, lažu i naveliko, iznevjeravaju, rugaju se najbližima iza leđa, bivaju licemjerni. Osim tih problema, otvaraju se i krupni, društveni problemi, pa se na taj način problematizira porodično nasilje, nacionalizam, kič i neukus u umjetnosti."Đoko Zdraveski

"Filozofske priče Predraga Fincija imaju iza sebe veliku, pomalo zagonetnu, a za neke pomalo i neželjenu tradiciju Benjamina, Kolakowskog i Heideggera, a i mislioca inicijala F. N., s kojim na više načina i započinje dvadeseti vijek. Iza sebe Filozofske priče imaju i auru umirovljenog profesora filozofije (pa još estetike!), imaju i famu ratnog izbjeglice i emigranta, filozofa u tuđemu svijetu. Sve to doprinosi pripovjednoj strani stvari, kao što doprinosi i stanovitoj distanciranosti u odnosu na ozbiljnost i monašku obavezanost jednog filozofa. Ali postoji i još nešto u Filozofskim pričama. Moćan usmeni talent, kojemu je dodatnu sigurnost pružalo autorovo divljenje onima iz njegove životne i radne okoline koji ne samo da su takav talent imali, nego su ga svud naokolo rasipali, tako da na njeg ne ostane sjećanja ni traga. Ovo je lijepa i važna knjiga, u koju su istovremeno upisane povijest jednoga života i sve povijesti jednoga u međuvremenu iščezlog svijeta. Čak bi se moglo reći da su te povijesti, osobne i društvene, više doprinijele formi ovih tekstova, nego njihovom sadržaju. To je, barem što se ovog čitatelja tiče, golemi kompliment."Miljenko Jergović"Sarajevski profesor filozofije stalno nastanjen u Londonu, Predrag Finci postaje jedan od najplodnijih i najprisutnijih filozofskih autora u regionu. U svojim Filozofskim pričama, uz filozofsku strast još jednom potvrđuje i svoj literarni talent, redak među filozofima s ovih prostora. Filozofske priče su upravo to – filozofske priče, dakle ni filozofija ni književnost, i filozofija i književnost. U nekoj priči prevagne filozofija, pa imamo iskusan i zanimljiv rad pojma. U drugoj, pak, prevagne književni izraz, pa Finci oko filozofskog motiva ispreda priču, uglavnom iz svog života. A u svemu tome je riječ i o autoru bliskim moralnim pitanjima."Ivan Milenković