Tokom poslednjeg leta dvadesetog veka jedan deda i njegovog unuk prvi put se sreću posle niza porodičnih nesporazuma koji su neminovno stvorili jaz između njih dvojice. Deda, Jevrejin, rođen petog septembra 1938, na dan kad su u Italiji doneti rasni zakoni, proveo je život ubeđen da pravo na život nema. Duboko zašao u godine, izabrao je mali planinski zaselak u kojem se za vreme rata skrivao sa svojom porodicom, da u njemu skonča svoj vek. Njegov unuk, osećajan i otvoren dečak, kojeg su mu poverili na čuvanje tokom očevog lečenja od opake bolesti, silovito i nepredviđeno prodire u poslednju etapu starčevog života. I dok na obalama veštačkog jezera podno planine dečak stiče prva istinska saznanja o životu, postavlja se pitanje da li će svojom nevinošću i dečačkim poletom uspeti i da izvuče umornog starca iz bolne neprilagođenosti koja ga je pretvorila u živu utvaru.
Novi roman Fabija Đede pripovest je ispričana u dva glasa – glasom unuka koji je već odrastao čovek i glasom njegovog dede – u kojoj se nevini dečji svet sreće sa svetom starih, oslikavajući dodir između početka i kraja života. Deo priče, onaj koji pripoveda starac, prožet je potresnim istinitim događajima i njihovim pogubnim posle
U ovom uzbudljivom nastavku bestselera Komandantova devojka Pem Dženof piše o vremenu nesigurnog mira i rastuće paranoje, kad ljubav i beznađe mogu da naprave lažljivce od svih nas.
Preživevši surovost nacističkog zatvora, Marta Nederman je imala sreće što je izvukla živu glavu. Dok se oporavlja od pretrpljenih strahota, upoznaje Pola, američkog vojnika, koji joj uliva nadu u bolju budućnost. Međutim, njihovi planovi da se nađu u Londonu padaju u vodu kad se Polov avion sunovrati u more. Ucveljena i trudna, Marta se udaje za Sajmona, brižnog britanskog diplomatu i nakratko spoznaje radost kakvu dom i porodica mogu da pruže. Međutim, njena sreća je u opasnosti kad sazna za komunističkog špijuna u britanskoj obaveštajnoj službi i da je jedina osoba koja je u stanju da razotkrije izdajnika povezana s njenom prošlošću...
Dvanaestogodišnji Stiven Lem kopa rupe po Eksmuru u nadi da će pronaći jedan leš. Svakog dana posle škole i vikendom, dok njegovi školski drugovi razmenjuju sličice fudbalera, Stiven kopa kako bi umirio duh svog ujaka koga nikad nije upoznao.
Stivenov ujak je nestao kao osmogodišnjak, pretpostavlja se kao žrtva ozloglašenog serijskog ubice Arnolda Ejverija. Jedino još Stivenova baka veruje da njen sin nije mrtav. Dok joj se porodica raspada, ona ogorčeno stražari pored prozora čekajući ga da se vrati.
Stiven zato rešava da zakrpi pukotine koje se sve više šire pre nego što bude prekasno. Ako to znači da baki treba da donese kosti mrtvog sina, to će i učiniti. Zato preduzima sledeći logičan korak – pažljivo sastavlja pismo Arnoldu Ejveriju koji leži u zatvoru.
Tako počinje opasna igra mačke i miša između jednog očajnog deteta i serijskog ubice kome je dosadno. Igra koja će imati stravičnije posledice nego što je Stiven ikad mogao da zamisli…
Istinita priča Enajatolaha Akbarija
Nava, zabačeno selo između Kandahara i Kabula. Zbog pretnji osionih Paštuna mali Hazar Enajatolah Akbari prinuđen je da napusti rodnu kuću, rodno selo, svoju zemlju.
Krijući ga pod svojom burkom, majka ga je prokrijumčarila u Pakistan, pomilovala po kosi, naterala da obeća da će postati dobar čovek i ostavila. Tako započinje potresna odiseja dečaka koji više nema nikoga i ništa osim očajničke želje da preživi i da održi obećanje dato majci: da nikad neće uzeti drogu, nikad ubiti čoveka i da nikad neće krasti. Prošao je Pakistan, Iran, Tursku i Grčku bežeći od straha, radeći najteže fizičke poslove, sanjajući drugove i neki kutak na ovom svetu u kom će moći da se sklupča i nazove ga domom.
„Iz Avganistana u Pakistan, zatim u Iran, Tursku, Grčku i napokon u Italiju. Odiseja jednog malog čoveka koji nikad ne želi da zaboravi. Ne želi da zaboravi ubijenog oca, rastanak s bratom i sestrom, batine, stotine kilometara koje je proveo u dvostrukom dnu kamiona i u utrobi broda, ropski rad, glad koja ubija. Ne želi da zaboravi majku i svoju viziju sreće. Ako Enajatolah uspe da ne zaboravi, biće to zasluga i jedne knjige u kojoj je ispričao svoj život, U moru krokodila Fabija Đede. Predivna knjiga koja oslikava ljudsko dostojanstvo i hrabrost u borbi za preživljavanje, hrabrost da se pogleda istini u oči."
VENITI FER (italijansko izdanje)
„Na pitanje kako je izdržao, Enajatolah odgovara: 'Otpornošću. Sposobnošću da izdržim a da se ne uništim'. Enajatolah prepričava i slučajni susret s dvojicom biciklista (na putu za Veneciju): 'Jedan je rekao da je Francuz, a ja sam uzviknuo: – Zidan, Zidan! Drugi je bio Brazilac, a ja sam uzviknuo: – Ronaldinjo!
Kad sam im rekao da sam iz Avganistana, uglas su uzvratili: Talibani, talibani! – To je ono što su oni znali o mojoj zemlji."
ABC (Madrid)
„Izuzetna vrlina ove tragične pripovesti sa srećnim krajem jeste činjenica da je ispričana bez imalo samosažaljenja, s mnogo smisla za humor i ironiju. Posle homerovske pustolovine preko pet zemalja, Enajatolaha je u Italiji prihvatila jedna porodica, za koju kaže: 'Ljudi koji prihvataju druge, imigrante, predstavljaju supernarod, najmoćniju naciju koja danas postoji'. A Fabio Đeda dodaje da imigranti kao što je Enajat, zapravo ne tragaju za boljim životom, već beže od sigurne smrti."
EL MUNDO
Ivi Hamilton ima jednu tajnu... Tajnu za koju ni ona sama ne zna. Za sada...
Ivi je žena uspješnog i lijepog Anta i majka ambiciozne, ostvarene Ane, i njena najveća briga u životu jeste da li će uspjeti da svrati na manikir prije nego što sačeka Anu da završi čas klarineta. Ona ne razmišlja o mnogo čemu drugom izvan svog kruga udobnosti.
Ali sve to će se uskoro promijeniti.
Jednog sunčanog jutra u Oksfordu jedno pismo - tempirana bomba – slijeće na Ivin besprekorno čisti otirač i okreće njen ugodni život naglavačke. Nešto što nije mogla ni da zamisli vrebalo je iz prikrajka da pokvari sve što joj je drago, i to nešto neće da nestane. Ivi će morati da preispita sve u svom brižljivo uređenom svijetu. Ivi je borac i ona će se boriti za ono što voli. A usput će otkriti da su ona sama i njen život složeniji i dublji nego što je mislila.
Šta će ostati isto? Šta će se zauvijek promijeniti? I da li je cio svijet jedne žene krhak koliko i njen najbolji porcelanski servis za ručavanje?
„Prva noć je roman noar pitak kao hladno pivo ili koka-kola, zavisi od sklonosti, ali svakako je hranjiv, a ne goji. Hrani pre svega jedan san: da muškarci i žene mogu jednog dana da nauče da razgovaraju ili barem da slušaju jedni druge.“
Darija Binjardi
Milano, mart 2008: jedna devojka i jedan muškarac provode prvu zajedničku noć. Vode ljubav, jedu, šapuću jedno drugom slatke besmislice. I razgovaraju. A ono što je počelo kao polušaljiv izazov: „Noćas mi moraš ispričati ceo svoj život", pretvorilo se u napeto putovanje u prošlost obeleženu dramatičnim događajima i nezamislivim obrtima, koju devojka uprkos tome pripoveda s osmehom i neodoljivom lakoćom.
Njena priča počinje davnim misterioznim zločinom, a završava se čudnim ljubavnim četvorouglom u kojem se ona na kraju suočava s tajnama svoga muža, ljubomorom svoga ljubavnika i bolesnom zaljubljenošću svog progonitelja. Napetost raste do samog kraja, kada se sve survava u neočekivani ishod, u konačno svođenje računa iz prošlosti, a budućnost je i dalje neizvesna. Tek u poslednjem poglavlju saznaćemo ko je taj muškarac: čovek koji je predano proživeo s tom devojkom sate ispunjene pričom o nasilju i nežnosti.
Napetost, kao zaštitni znak Montanarijevog stila, u ovom nesvakidašnjem romanu uzbudljivo je istakla najskrivenije strane muško-ženskih odnosa.
Autobus ljubičaste boje pripada Tomu Fitzgeraldu. Svakog petka navečer on je mjesto na kojem se sastaje istih sedmero ljudi koji njime iz Dublina putuju kući kako bi vikend proveli u Rathdoonu. Svatko od njih ima vlastiti unutarnji život nepoznat suputnicima. Tu je Nancy Morris, prava Gospođica Mouse, poznata po škrtosti. Dee Burke – obuzeta ljubavnom vezom s nevjernim liječnikom specijalistom. I Kev Kennedy, koji je tajna svima, uključujući i njegovu vlastitu obitelj. Autobusom putuje i Celia Ryan, koja se redovito vraća kući gdje zatiče majku sklonu skandalima. Naravno, i sam Tom Fitzgerald ima vlastite razloge za tako redovito vraćanje kući.
Elizabet Čedvik, nagrađivana britanska spisateljica, na delikatan i ubedljiv način proniče u život, ljude i običaje srednjevekovne epohe. Raskošnim jezikom i fabulom koja drži pažnju od prvog do poslednjeg reda stekla je armiju čitalaca u celom svetu.
Godina je 1140, Engleska pliva u krvi, izložena najužasnijim košmarima nemilosrdnog građanskog rata. Borba oko prestola ostavila je zemlju u ruševinama, a narod u bedi i žalosti.
Razbaštinjeni vitez Oliver Paskal, senzibilni udovac koji je prethodnih nekoliko godina proveo hodočasteći po Bliskom istoku, nailazi na spaljeno utvrđenje Penfos i tu zatiče poznanicu iz detinjstva Emis, najbolju drugaricu njegove pokojne žene Eme. Trudnu Emis, inace poznatu po raskalašju čestom menjanju muškaraca, brutalno siluju nepoznati zlikovci, i ona, pobacivši plod, ubrzo umire.
Ostavlja za sobom desetogodišnjeg sina Ričarda, inače nezakonitog sina starog kralja Henrija, i vernu družbenicu Katrin.
Oliver i njegov saputnik, mladi Gevin, otpratiće Katrin i Ričarda do Glostera, ispunjavajući poslednju želju nesrećne Emis: da ih udomi u Bristolu, pod okriljem erla Roberta od Glostera, inače Ričardovog polubrata.
Oliver veruje da će erl Robert iz građanskog rata izaći kao jedna od najmoćnijih ličnosti na pobedničkoj strani, te da će, kad se budu sravnjivali računi, uz njegovu pomoć povratiti veliko nasledstvo koje mu je nepravedno oduzeto.
Katrin, i sama udovica, ne želi da se veže ni za jednog muškarca, makar on bio jedinstven po plemenitosti i dobroti u svetu koji za vrlinu, naizgled, ne mari. Pa ipak, mladi, povučeni Oliver, koji takođe pati za najdražom osobom, neodoljivo je privlači. Zahvaljujući njemu, Katrin će upoznati Eteldredu, travarku, babicu i poznavateljku raznih skrivenih veština...
Nedostaje mi sa svakim dahom i otkucajem srca. Trebalo je da bude moj srećni kraj. Umjesto toga, on je tužan početak moje priče.
Kako nastavljate bez nekoga ko je bio čitav vaš svijet?
Olivija je znala da nikada neće nikoga voljeti kao što je voljela Luku. On joj je bio sve, čitav njen svijet, i sad ga više nema. Odrasli su zajedno u sumornom primorskom gradu na sjeveru, gde je njegova porodica držala restoran, a kada su pobjegli u London, njegova majka nikada nije oprostila Oliviji što ga je odvela.
Pokušavajući da se pomiri s Lukinom smrću, Olivija uviđa da mora da se vrati u Voterzford, gde je on sahranjen. Prilikom slučajnog susreta s njegovim bratom blizancem, Markom, ona uviđa da je njegov gubitak skoro jednako bolan kao i njen. Njihova ucviljenost navešće ih da pođu putem bez budućnosti, koji će na kraju imati razorne posljedice po čitavu porodicu.
LJUBAV MOG ŽIVOTA je roman koji izvanredno oslikava nedužnost djetinjstva i silovitost ljubavi i gubitka.
Lijepo i ružno. Teško mi je da pronađem dovoljno dobru knjigu koja bi popunila veoma duboku prazninu koju ova knjiga ostavlja za sobom
Mili Džonson, autorka romana The Yorkshire Pudding Club
„Strasna i bezvremena ljubavna priča koja me je neočekivano osvojila... Izvanredan prvijenac, samouvjereno napisan... Tužna priča koja vam ne izbija iz glave... Podesna da probudi mnogo interesovanja i govorkanja u klubovima ljubitelja knjige.“
Kejt Bredli, Bookseller
Šta ima da se kaže ako smo iza sebe imali ceo život za to, a onda nam odjednom ostane samo nekoliko minuta i sve je gotovo.“
Danijele i Bjanka poznaju se još od detinjstva. Ona je gimnastičarka i slikarka, a on pijanista. Čitave dane spokojnog detinjstva jedno drugom su društvo, uteha i podrška. Ali Danijele bi hteo da budu i nešto više, dok Bjankino mlado srce mašta o nečemu drugačijem što će doći i odvesti je u neki novi život, suviše neiskusna da na vreme prepozna pravu ljubavi i ceni osećanja koje je Danijele prema njoj gajio.
Međutim, život nikome od nas nije unapred dat, već je rezultat izbora koji pravimo. Kako bi se završila ova priča da je Bjanka prihvatila Danijelovu ljubav? Da li bi u životu sa njim bilo više radosti od života koji joj je doneo razvod braka i troje dece?
A on?
Ožalošćen bolešću i smrću svoje majke, razočaran neostvarenom ljubavlju, provlači se kao senka kroz život, kao duh u braku sa Kandinom, u kojem će emocije, pažnja i požrtvovanost ići samo u jednom smeru. U kući na jezeru, letargično pomiren sa onim što je moglo da bude, a nije, u društvu žene kojoj je dovoljno i sA!mo njegovo prisustvo, tavori predajući se muzici, kao jedinoj tvari kojoj je ostao veran.
Dvadeset godina kasnije srešće se Bjanka i Danijele ponovo, ali da li će jedno drugom reći sve što su oduvek hteli ili će se povući obeshrabreni vremenom koje za Danijela ističe sve brže.
Ova čudesna saga o ljubavi, porodici i ratu odvija se u baskijskom gradu Gernika u periodu prije, tokom i nakon građanskog rata u Španiji.
Pošto se burne 1935. našao na pogrešnoj strani, Migel Navaro odlučuje da napusti ribarsko selo Lekeitio i krene put Gernike, središta baskijske kulture i tradicije. Usred tog izolovanog bastiona demokratskih vijrednosti Migel nalazi više od novog života - nalazi nekoga za koga će živjeti: harizmatičnu Miren Ansotegi, gracioznu plesačicu i potomka jedne od najuglednijih porodica u gradu.
Njih dvoje će otkriti ljubav koju ni rat, ni tragedije neće uništiti. Istorija i fikcija prepliću se u ovoj dirljivoj priči o opstanku porodice, ljubavi i tradicije. Razorno bombardovanje Gernike uoči Drugog svetskog rata za Baskijce je bilo napad na dušu njihove nacije, a za ostatak svijeta zločin protiv humanosti bez presedana. Pikaso će ovjekovječiti svoj doživljaj Gernike na muralu, koji će postati globalna ikona.
U svom prvom romanu Boling daje viđenje ljudi neobičnog ponosa i spremne da svoje vrijednosti, svoju zemlju i svoje voljene sačuvaju po svaku cijenu.
Svi narodi na našem planetu vole isticati svoje posebnosti, a pritom često naglašavaju bogatstvo kulturne i prirodne baštine. Ni mi u Hrvatskoj u tome nismo iznimka, a kako bismo i bili, kad smo svjesni u kakvoj predivnoj zemlji živimo … Uz neprocjenjivu prirodnu baštinu, upravo raznolika i vrlo bogata kulturna baština Lijepu Našu čini još ljepšom. Uostalom, velik broj zaštićenih hrvatskih materijalnih i nematerijalnih dobara našao se na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine. Nipošto ne bez razloga.
Slikoviti dvorci, moćne utvrde, neosvojene zidine i čarobni ljetnikovci, vrijedne knjige i kameni zapisi koji svjedoče o tisućljetnoj kulturnoj prisutnosti na ovim prostorima, nadahnjujuća tradicijska gradnja i zadivljujući primjeri suvremene arhitekture, remek-djela slikara, kipara i skladatelja … nabrajati ljepote i nizati epitete mogli bismo unedogled. Zato su u ovoj knjizi autori Ivana Drenjančević, Hrvoje Kekez, Ivan Kostenjak, Dario Poljak i Luka Šešo probrali ono najbolje od najboljeg i svim čitateljima pripremili ovaj čudesan mozaik. Mozaik protkan vrhunskim fotografijama u kojem će zasigurno uživati i neka buduća pokoljenja.
Knjiga daje kratak pregled onih najreprezentativnijih kulturnih dobara koja su glas o našoj zemlji pronijela diljem svijeta. Podijeljena je u deset poglavlja, u kojima su autori nastojali obuhvatiti sve ono najdragocjenije što možemo pronaći u hrvatskoj povijesti, slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi, književnosti, glazbi, arheologiji i etnologiji. Da je prostora bilo više, mjesta na stranicama ovog izdanja našlo bi se za još mnoge kulturne bisere. No budući da nerijetko slika doista govori više od tisuću riječi, bogata ilustrativna građa potkrepljuje informativne tekstove te još snažnije približava sve ono čime se ponosimo diljem svijeta i po čemu nas prepoznaju. Jer hrvatska kulturna baština, koja je uistinu jedinstvena u svijetu, ništa manje i ne zaslužuje.
SAVREMENA KNJIGA NA STAROM BOSANSKOM PISMU – BOSANČICI
Knjiga o životu, ljubavi, nadi, propuštenim prilikama, melanholiji, radosti, srednjovjekovnoj Bosni i njenim ljudima….ispričana kroz epitafe u prvom licu jednine pokojnika koji nakon višestoljetnog ležanja ponovno progovaraju iz autorove fikcije ili njegovog istinskog svjedočenja.
Mozda upravo oni leže pod kamenim vječnim kućama rasutim ili utonulim u bosansku zemlju koju smo naslijedili
Epitafi bosanskih duša knjiga je o životu, ljubavi, nadi, propuštenim prilikama, melanholiji, radosti, srednjovjekovnoj Bosni i njenim ljudima….ispričana kroz epitafe u prvom licu jednine pokojnika koji nakon višestoljetnog ležanja ponovno progovaraju iz autorove fikcije ili njegovog istinskog svjedočenja.
Mozda upravo oni leže pod kamenim vječnim kućama rasutim ili utonulim u bosansku zemlju koju smo naslijedili.
Epitafe bosanskih duša zapisao Nenad Azizin Tanović. https://youtu.be/uC4IX9Z1e6g
Veličanstvena porodična saga u neprekinutom trajanju od dva stoljeća!
Arslan Softić je kao i svaki dječak pun snova, nade i očekivanja od budućnosti. Uskoro će postati gimnazijalac. Voljom vlastitog oca,
odrastao je neopterećen demonima prošlosti, bez svijesti o vrtlozima historije koja se neprestalno ponavlja. Kad dobije počasnu pozivnicu za bajram od starijeg prijatelja koji je dugo bio strah i trepet zeničkih ulica, shvata da poziv nije slučajan. Baš kao ni njihovo dugo prijateljstvo. Edber Hadžiahmetović - Cober, mladi filolog i historičar burne prošlosti, pozvao ga je s razlogom. Želi mu otkriti istinu o minulim vremenima s namjerom da mu preda časni poziv Čuvara... poput baklje koja se ne smije ugasiti.
U ambijentu tavanske tišine suočiće se s mnogim tajnama iz rustične sehare. Na stotine starih pisama desetljećima je stajalo u kovčegu šifrirano starim bosanskim pismom. Cober je većinu dnevnika i pisama prilagodio na njemu razumljivu latinicu. U staroj fotelji započinje Arslanovo putovanje kroz vrijeme; putovanje od dva stoljeća i njegovo Preobraženje. U pisanim svjedočanstvima sačuvalo se sve što su Duhovi Pakosti željeli pokriti. Kroz sudbinu dvije povezane porodice, otkriće šta se zbilo u Sjenici 1809, Kolašinu 1858, Užicu 1868. godine i u mirnodopskoj Vraneškoj dolini, krvave 1924. godine. Čitajući svjedočanstva davno umrlih ljudi, otkriće nešto i o sebi; tajnu zbog koje je pozvan kako bi i sam jednog dana postao Čuvar... čuvar sjećanja na ljudske duše.
Bijeli Cigani uzbudljiv je, potresan i napet historijski roman u nastavcima o Duhovima Pakosti koji stoje iza programa etničkog čišćenja Bošnjaka s Balkana i Čuvarima Istine koji ne pristaju na zaborav i sudbinu španskih muslimana. Ovaj spisateljski prvijenac nastao je inspirisan istinitim događajima da čuva prošla vremena od zaborava i opominje.
Reakcije čitalaca
Zdravo Senka,
Nadam se da ste dobro i zdravo?
Knjigu Bijeli Cigani sam nocas do kraja procitao. Malo je reci da je odlicna. Od prve do posljednje stranice me je drzala uza se i nije mi dozvoljavala da je predugo ostavim i da je ne citam. Pre-Dobra ! Autoru sve cestitke, jer je zaista stvorio nesto posebno!
Imao bih jednu molbu i nekoliko pitanja.
Stranicu 599, ILIJAS SIFTIC -pise Ejub, je djelomicno, posebno donja polovica, nemoguce procitati. Kao da se print razlio po papiru. Mozete li mi tu stranicu uslikati ili u pdf formatu poslati?
Posto se vec duze vremena zanimam za stradanje i etnicko ciscenje Bosnjaka kroz historiju na teritoriji bivse YU, dobar dio događaja koji su opisani u romanu su mi vrlo dobro poznati. I naravno, radi se o cinenjicana i istinitim dogadjajima koje su autora i inspirisale.
Zanima me kolikim dijelom su isprepleteni zivotni putevi bas opisanih familija istiniti? Kolikim dijelom su pisma iz sehare fakt, a kolikim dijelom su spisateljevo djelo? Da li su prezimena i licnosti zapisana na porodicnim stablima na samom pocetku knjige fakt? Koliko bas opisane familije i katile tog vremana smijem svrstati i u historijske cinjenice?
Naravno to ne mijenja nista na cinjenici da su kompozicije isprepletenih dogadjaja opisana u romanu velicanstveno djelo koje bukvalo citaoca zaveze uz knjigu, tako da skoro pa i ne prestaje da razmislja o njoj i dogadjajima opisanim u njuj. I kad najmanje vremena imas, radujes se i jedva cekas slobodnu minutu da nastavis citati, tamo gdje si dan prije morao stati sa upijanjem teksta....
Za kada je planirana druga knjiga? Koliko knjiga ce akoBogda biti?
Puno pozdrava i hvala unaprijed na Vasem odgovoru
Armin
Dok je gospođica Marpl sedela i uživala na karipskom suncu, obuze je jedva osetno nezadovoljstvo vlastitim životom. Toplota joj, istina, ublažava reumu, ali ovde, u raju, nikad se ništa ne dešava. Konačno joj pažnju privuče neki stari vojnik koji je nadugačko i naširoko raspredao priču o nekom ubici kojeg je imao priliku da upozna. I upravo u času kad se spremao da joj pokaže njegovu sliku, majora iznenada nešto omete i odvrati mu pažnju, ispostaviće se – s kobnim posledicama.
AGATA KRISTI (1890–1976) najtiražnija je spisateljica na svetu: samo su Biblija i Šekspirove drame štampane u više primeraka od njenih dela. Njene knjige na engleskom jeziku prodate su u više od milijardu primeraka, a još toliko prodato je u prevodu na stotinak svetskih jezika.
Legenda kaže da kad se baka Mensija, u pratnji svojih ćerki i unuka, uvuče u svoju olinjalu bundu i kroči u čamac koji će je odvesti do Vazdušnog ostrva, s neba pada prah a more prži. Ima onih koji tvrde da su junakinje ove pripovesti žive, a poneko čak tvrdi i da ih poznaje.
SAV TAJ ŽIVOT priča je o sedam nezaboravnih žena. O ženama koje su bile i prošle, ili će tek doći, koje nastavljaju dalje pričajući ono što se ispričati ne da. O ženama koje pate, vole, plaču, smeju se, a nadasve se hrabro i odlučno drže života da bi iz njega izvukle najbolje.
