Zbirka Spremište Trešnjevka sadržava 60 priča posvećenih Zagrebu u drugoj polovini 1980-ih.
Knjigom ponovno defiliraju raniji Šovagovićevi junaci, smješteni u hrvatsku metropolu koja s Univerzijadom doživljava sportski procvat.
Što je otac Josip slao u kutiji iz dalekoga i prijateljskoga Irana, kako su pročelja zagrebačkih zgrada mijenjala svoje oglašivače, kako (ne) snimiti željenu VHS kasetu, kako vlastite bake naučiti plivati, što jedna kvartovska trgovina može promijeniti u svakodnevici i kako su rasla djeca Osnovne škole Jarun neke su od „skretnica“ knjige koje su i kulturološki spomenar predratnoga glavnoga grada SR Hrvatske.
Djelo je protkano i pričama o velikanu hrvatskoga glumišta Fabijanu Šovagoviću, naslonjeno na doba kada su tramvaji bili s kondukterom u trećim kolima, a fiksni telefoni i pisma uobičajeni (i jedini) načini komunikacije na daljinu.
Nastup Tajči na Euroviziji, osnivanje Hrvatske demokratske zajednice, Dinamove i Cibonine utakmice … neki su od povijesnih događaja koji se izmjenjuju s obiteljskim i školskim pričama, tako da će u knjizi Tomislava Šovagovića mnogi čitatelji pronaći i svoje razasute krhotine u sve udaljenijem predvečerju Domovinskoga rata.
Nakon slavonskoga Rudnika čvaraka i dalmatinskih zbirki Cesta knezova Bribirskih i Ispod skala, autor zaključuje autobiografsku pripovijest o djetinjstvu i „sprema“ Noćni dnevnik osamdesetih u spremište svih spremišta na Trešnjevci.
O AUTORU:
Tomislav Šovagović, diplomirani novinar i teolog, rođen je u Šibeniku 16. prosinca 1976. godine.
Autor je pet knjiga, a prvijenac, zbirka priča „Rudnik čvaraka“ (Mozaik knjiga, 2012.), nagrađena je nagradom „Ivan i Josip Kozarac“ za knjigu godine 2012. u Vinkovcima.
Objavio je i zbirke priča „Cesta knezova Bribirskih“, „Ispod skala“ i „Latifundija“ te roman „Mangan“.
Dobitnik tridesetak nagrada za poeziju, prozu i novinarstvo.
Živi i radi u Zagrebu.
Zbirka priča Sanje Pilić Zbogom, romantiko! govori, kroz žensku optiku, o partnerskim odnosima, stvarnosti u kojoj živimo, starenju, nevidljivosti, ali i o odlukama koje donosimo ili propustimo donijeti.
Likovi Sanje Pilić uglavnom su osamljenici, muškarci i žene koji pokušavaju komunicirati, prijatelji iz različitih svjetova utjelovljeni u gradskoj sredini koji dijele svoje doživljaje na neposredan, pitak i često ironičan način. U njima lako prepoznajemo vlastita iskustva ogrnuta u humor, a kratke, dojmljive i jednostavne priče napisane su s lakoćom koja osvaja i čija razina vlastitog prepoznavanja tjera na ponovno čitanje. Proza je to današnjeg vremena.
Priče su prošlih godina objavljivane u Večernjem listu i na raznim portalima. Priča Delete koja se nalazi u zbirci nagrađena je i. nagradom „Ranko Marinković“ za 2017. godinu.
Knjiga sadrži djela: Lutrijašica, U Glib, Nezasitnost i bijeda, Iz velegradskog podzemlja, Pripovijest o Marcelu Remeniću. Vjenceslav Novak nas ovom zbirkom pripovijedaka uvodi u svijet siromašnih i gladnih studenata, zagrebačkih radnika, podgorske sirotinje i senjskih malograđana 19. stoljeća. Novak o njima piše mirno i dostojanstveno, potičući u nama sažaljenje za te anonimne tragične živote, žrtve vremena, Khuenove politike i sebe samih.
Socijalno ugrožen, sa slabom učiteljskom plaćom, Novak juri kroz književno stvaralaštvo nastojeći nahraniti svoje sedmero djece i zbog situacije u kojoj je bio ne usuđuje se u potpunosti izbaciti iz sebe svu gorčinu koju osjeća prema Khuenovoj politici. Krijepi se sažaljenjem i na svoj tih i distanciran način opisuje sudbine malih ljudi, žrtava jednog vremena. Ostaje zabilježen kao jedan od najvećih i jedan od onih koji su maloj i nerazvijenoj hrvatskoj književnosti otvarali vrata prema Europi.
S više od 100 napisanih knjiga i tko zna koliko održanih književnih susreta, Pavao Pavličić odlučio je svoj dijalog s čitateljima prenijeti u pisani tekst i otkriti tajne svojega spisateljskog zanata i umijeća, ne očekujući da to bude kraj dijaloga, dapače želeći nastaviti i dalje, ali i da knjiga ostane svima onima koji neće imati priliku pitati ga nešto o njegovu pisanju. Tekst je organiziran u obliku triju književnih susreta, i to onih na koje je najviše išao: u osnovnu školu, u srednju školu i kad su ga pozivali da posjeti učenike kakve škole pisanja. Pavličić zanimljivo i duhovito objašnjava kako i zašto piše, ali se dotiče i složenijih tema poput angažmana, društvene uloge literature i sličnih. Autor piše i o svojoj produktivnosti i njezinim razlozima, o vlastitom shvaćanju književnog posla, kao i svega onoga što uz njega ide.
Jednostavno i bez mistifikacije, Pavličić otkriva tajne svoga zanata koje će, ovako otkrivene, možda nekima pomoći da se i sami okušaju u pisanju. Ako i neće, uživat će u zanimljivom, duhovitom i mudrom tekstu o tome što znači biti pisac danas.
O autoru romana Tajne zanata:
Pavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga uputio se u Zagreb kako bi započeo studij na Filozofskom fakultetu. Diplomirao je 1969. godine komparativnu književnost i talijanski jezik. Doktorirao je 1974. godine tezom iz područja metrike. Svoju karijeru kao jedan od najpoznatijih književnika malo novije generacije započeo je kao novelist. Objavio je velik broj pripovijetki gdje možemo ubrojiti njih nekoliko, a to su: “Vilinski vatrogasci”, “Dobri duh Zagreba”, “Slobodni pad”, “Vodič po Vukovaru”, “Prolazna soba”. Naravno tu je još veliki broj pripovijetki koje nismo sve naveli, ali možete zamisliti kako je riječ o zaista bogatom stvaranju i prije svega naslijeđu.
Ostale knjige Pavla Pavličića potražite ovdje.
Planirani početak isporuke je oko 10. ožujka.
Zbirka priča Ljudi Josipa Novakovića donosi portrete njegovih poznanika i prijatelja sa svih strana svijeta, ljudi koji bi se na prvi pogled možda učinili dosadnima, ali, kad ih se bolje promotri, postaju i zanimljivi i neobični, i po tome što i kako misle, i po tome što rade ili ne rade. Novaković nas na neki način kroz ove pripovijesti uči da zanimljivi karakteri nisu samo oni kompleksni ili poznati junaci kakve znamo iz velikih romana, nego da i ljudi oko nas mogu i te kako postati zanimljivi.
Novakovićev stil je poseban: nižući ove vrlo zanimljive portrete, gotovo po matrici, kao da ispisuje vježbe pisanja i opisivanja, kao da čitatelju sugerira da se i sam okuša u nečemu sličnom, upozoravajući da ljudi kao tema postaju zanimljivi tek kad se na njih na pravi način obrati pozornost.
Knjiga nudi 40 portreta, od likova iz piščeva djetinjstva u Daruvaru, preko studija prvo u Novom Sadu, pa onda i u Americi i dalje, gotovo po cijelome svijetu, koji je proputovao uzduž i poprijeko. Tu su i Rusi i Marokanci, i Amerikanci i Kanađani, i Srbi i Hrvati, Islanđani, Talijani i Masai, pisci i fotografi, kauboji, profesori i vozači taksija, filozofi, astrofizičari i neznanci.
Šarolika i zabavna, sjajno opisana galerija likova.
Prijevod: Saša Drach
Zbirka priča Ljudi Josipa Novakovića donosi portrete njegovih poznanika i prijatelja sa svih strana svijeta, ljudi koji bi se na prvi pogled možda učinili dosadnima, ali, kad ih se bolje promotri, postaju i zanimljivi i neobični, i po tome što i kako misle, i po tome što rade ili ne rade. Novaković nas na neki način kroz ove pripovijesti uči da zanimljivi karakteri nisu samo oni kompleksni ili poznati junaci kakve znamo iz velikih romana, nego da i ljudi oko nas mogu i te kako postati zanimljivi.
Novakovićev stil je poseban: nižući ove vrlo zanimljive portrete, gotovo po matrici, kao da ispisuje vježbe pisanja i opisivanja, kao da čitatelju sugerira da se i sam okuša u nečemu sličnom, upozoravajući da ljudi kao tema postaju zanimljivi tek kad se na njih na pravi način obrati pozornost.
Knjiga nudi 40 portreta, od likova iz piščeva djetinjstva u Daruvaru, preko studija prvo u Novom Sadu, pa onda i u Americi i dalje, gotovo po cijelome svijetu, koji je proputovao uzduž i poprijeko. Tu su i Rusi i Marokanci, i Amerikanci i Kanađani, i Srbi i Hrvati, Islanđani, Talijani i Masai, pisci i fotografi, kauboji, profesori i vozači taksija, filozofi, astrofizičari i neznanci.
Šarolika i zabavna, sjajno opisana galerija likova.
Prijevod: Saša Drach
Zbirka priča Portret Che Guevare prvo je djelo nakon sedamnaest godina književne šutnje Zlatka Krilića. Nastala je za vrijeme autorova dužeg boravka na Kubi 2015. godine, još dok je Fidel Castro bio živ, a ubrzane promjene tek su počinjale.
Sve su priče napisane u prvom licu jednine, a mijenjaju se pripovjedači. U nekima je to sam autor, šezdesetogodišnjak koji traga za mjestom najsličnijem mjestu njegova mladenaštva, kao i za prividom mladosti u zagrljaju mladih Kubanki, te pokušava shvatiti sebe u kontekstu nedavnog zahvata na srcu i rastave braka. U drugima pripovjedači su marginalci kubanskog društva čiji životi zrcale to društvo, nedavnu povijest i promjene koje se u njemu događaju. Knjiga je pisana jednostavnim, lako čitljivim stilom, no iako ponekad mami osmijeh, ostavlja gorak okus, jer ne prikazuje Kubu onakvom kakvom je najčešće opisuju – kao zemlju divne klime i sretnih, raspjevanih ljudi koje lako ponese ritam – nego kao zemlju s namještenim, lažnim osmijehom za turiste, osmijehom iza kojeg se krije istinska glad i patnja pojedinaca.
U priči Ona se ničeg ne boji, autor na kraju kaže: Nisam je više vidio ni čuo, zato ove priče nisu o Kubi, ne nastoje ispričati istinu o Kubi. One su samo moj doživljaj Kube kroz ljude i situacije koje sam imao sreće susretati.
O AUTORU:
Zlatko Krilić rođen je 19. kolovoza 1955. u Osijeku, najranije djetinjstvo proveo je u Čepinu, a odrastao i školovao se u Zagrebu, niz godina živio u Kastvu, pa u Londonu, a danas je ponovno u Zagrebu. Objavio je petnaestak knjiga s temom djetinjstva i odrastanja, a toj je temi ostao vjeran i u knjigama koje nisu namijenjene mladim čitateljima (Živi pijesak 1987. i Krik 2001.). Bio je urednik kulture u Poletu, glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište i urednik biblioteke Knjiga za mladež izdavačke kuće Alfa. Okušao se u kazališnoj i u filmskoj režiji. Nagrađivan je za prozne, scenarističke i dramske tekstove.
Trideset godina nakon objavljivanja kultne zbirke priča Mali neobični ljudi (1989.), koja je imala čak pet izdanja, Miro Gavran izlazi pred čitatelje sa zbirkom PRIČE O SAMOĆI (2019.) u kojoj na još sugestivniji i koncizniji način portretira naše suvremenike, sudbinski određene samoćom – tom dominantnom temom našeg vremena. U knjizi je autor sabrao deset neobičnih priča čiji će vam se junaci krišom zavući pod kožu.
U njihovim tugama, razočaranjima, radostima i emocijama s lakoćom ćete pronaći i djeliće svoga života. Najprevođeniji hrvatski književnik ponovno je napisao knjigu za književne sladokusce koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Miro Gavran suvremeni je hrvatski autor. Djela su mu prevedena na 40 jezika. Njegove knjige imaju više od 200 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je otprilike 350 kazališnih premijera diljem svijeta koje je pogledalo više od četiri milijuna ljudi.
Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima. Taj kazališni festival od 2003. djeluje u Slovačkoj u Trnavi, od 2013. u Poljskoj u Krakovu, a od 2016. u Češkoj u Pragu, pod nazivom GAVRANFEST.
Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu proteklih dvadesetak godina.
Miro Gavran objavio je deset romana za odrasle: Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita ili putovanje u prošli život, Judita, Krstitelj, Poncije Pilat, Jedini svjedok ljepote, Kafkin prijatelj i Nekoliko ptica i jedno nebo, te zbirku kratkih priča Mali neobični ljudi.
Ostale naslove Mire Gavrana potražite ovdje.
U svojoj dugoj i bogatoj praksi dr. Harold Klawans liječio je ljude s neizmjerno različitim problemima, ali svi se mogu svesti na jednu osnovnu pritužbu: "Doktore, s mojim mozgom nešto nije u redu!"
"Špiljska žena" zbirka je kliničkih priča velikog neurološkog detektiva, jednako duhovitih koliko i dubokih, o misterijima ljudskog mozga. Pisane su u prvom licu i temelje se na liječničkoj praksi autora, koji na primjerima dijagnosticiranja vlastitih "neobičnih" pacijenata, a iz evolucionističke perspektive, izlaže najzanimljivije aspekte ljudskog moždanog ustroja.
eeee, čitatelju si ga moj... dakako da ovaj tekst ne razumiješ, jer je riječ o specijalnom bhuuurskom južnjačkom dijalektu... ipakproučiš li ovaj glosar, zasigurno će se tvoje znanje - ne samo znanje jezika - poprilično povećati...
stoga, ne gubi vrijeme, jer prema takvima povijest zna biti poprilično bešćutna, a povijest bez aktera isto je što i grana bez ptice. Djelo fantastične leksikografije u kojem se abecednim redom nižu pojmovi i pojmovi svijeta patuljaka, naroda/rase čija je povijest, mitologija i legenda duhovitim, ironičnim i satiričnim dosjetkama asocijativno isprepletena sa suvremenom stvarnošću na način peckave i zabavne društvene kritike.
Neki će Patuljački glosar doživjeti kao zbirku priča čija dužina varira od nekoliko rečenica do nekoliko stranica. Drugi će možda u tome vidjeti glosar neuobičajene forme i stila. Nije isključeno da neki u tome pronađu minucioznu strukturu kojom se pokušava nadići uvriježene forme, kao i ustaljen način pisanja kojim u pravilu obiluje upravo fantasy žanr.
Naposljetku: što god da vam se tijekom čitanja dogodi, ne krivite Normu; ona samo pokušava s drugima podijeliti svoju opčaranost Dugom.
Bolja medicina je remek-djelo, niz priča koje se odvijaju iza debelih bolničkih zidova, od kojih nam svaka kaže po nešto nezaboravno o svijetu izvan njih.
Malcolm Gladwell
Gawande ... je nevjerojatno iskren, proza mu je duhovita i tečna, i ima jednu veliku poruku: i liječnici su ljudi, pogrešivi i nesavršeni. I upravo zbog toga, poboljšanja možemo očekivati tamo gdje bismo se najmanje nadali.
Darko Polšek
Ovo je knjiga o neuspjesima: kako do njih dolazi i što iz njih možemo naučiti. Iako se prvenstveno bavi medicinom, ona se odnosi na sve. Prozvali su je suvremenim remek-djelom – i to zaista i jest.
O AUTORU:
Atul Gawande (atulgawande.com) je liječnik, pisac i stručnjak za javno zdravstvo. Kao opći i endokrini kirurg radi u bolnici Brigham and Women’s u Bostonu. Profesor je javnog zdravstva i opće kirurgije na Sveučilištu Harvard. Proslavio se kao pisac već prvom knjigom Komplikacije, da bi ubrzo počeo pisati u časopisu New Yorker. Karijeru pisca nastavio je nizom bestselera, od kojih hrvatskim čitateljima kao prvi donosimo Bolju medicinu.
Ništa nikada nikamo ne odlazi zbirka je autobiografskih priča rusko-hrvatske književnice Natalije Vorobjove Hržić. Iako autorica smatra da nam upravo zaborav pomaže preživjeti i ići dalje, odlučuje zabilježiti neke trenutke svog odrastanja, školovanja i postajanja jedne od najpoznatijih ruskih filmskih zvijezda.
No Natalija nije sebična autorica, ona nas u svojim pričama podsjeća i na svoja druženja s velikanima hrvatske, ali i svjetske kulture, poznatim redateljima, slikarima, pjesnicima. Autorica ne štedi ni sebe ni druge, otkriva ono što bi mnogi rado prešutjeli jer smatra da ličnost stvaraju i udarci i kušnje. A ona upravo o kušnjama i udarcima piše u ovoj knjizi, a njih je, vidjet ćete, bilo mnogo.
Ostale knjige Natalije Vorobjove Hržić potražite ovdje.
Knjiga Sve što sam naučila sadrži duhovite, zabavne i mudre zapise s Facebooka iz pera naše omiljene autorice.
“Ove misli zapisivala sam u dahu, kako bi došle. Fejs je za mene neka vrst dnevnika, uglavnom fotografskog. Međutim u kratkom periodu od dvije godine imala sam i potrebu svoje spoznaje uobličiti u statuse. Nastali su spontano: jednostavno sam ih morala napisati. To je bilo jače od mene. Dobivali su mnoštvo lajkova, dijelili se po portalima i živjeli svoj život. Na kraju su završili u knjizi. Tako se Facebook, pretvorio u knjigu. A moje spoznaje možda su i vaše, tko zna?” – Sanja Pilić
Promišljanja su to o životu, ljubavi, prijateljstvu, gubicima i rastancima, ali i veselju i radosti. Autorica će vam u zbirci Sve što sam naučila pokazati da se i s malo riječi može puno toga reći.
Sanja Pilić je pjesnikinja, spisateljica za djecu i odrasle. Objavila je do sada 30 knjiga za djecu i odrasle te 23 slikovnice. Za svoj rad dobila je brojne nagrade i priznanja. Živi i radi u Zagrebu.
Ostale naslove Sanje Pilić potražite ovdje.
U ovoj memoarskoj knjizi hrvatskog aktivista i domoljuba Zvonka Bušića, koju je dovršila Jullienne Bušić, a uredio književnik Damir Pešorda, ispisane su osobne preokupacije, filozofska i politička premišljanja te nepregledno polje patnje kroz koje je prošao autor.
Zdravo oko – sjećanja je dojmljiva i potresna knjiga iz koje se mogu naslutiti i razlozi njegova posljednjeg čina.
Julienne Bušić je književnica, prevoditeljica i esejistkinja. Objavila je knjige Ljubavnici i luđaci, Tvoja krv i moja i Živa glava, za koju je 2013. dobila nagradu A. B. Šimić. Budući da je Zvonko umro ne dovršivši svoje memoare, Julienne je proširila njegova razmišljanja o određenim temama u dvojakoj ulozi: književnice i Zvonkove cjeloživotne ljubavi, najbolje prijateljice i pouzdanice.
Zbirka priča Sanje Pilić Zbogom, romantiko! govori, kroz žensku optiku, o partnerskim odnosima, stvarnosti u kojoj živimo, starenju, nevidljivosti, ali i o odlukama koje donosimo ili propustimo donijeti.
Likovi Sanje Pilić uglavnom su osamljenici, muškarci i žene koji pokušavaju komunicirati, prijatelji iz različitih svjetova utjelovljeni u gradskoj sredini koji dijele svoje doživljaje na neposredan, pitak i često ironičan način. U njima lako prepoznajemo vlastita iskustva ogrnuta u humor, a kratke, dojmljive i jednostavne priče napisane su s lakoćom koja osvaja i čija razina vlastitog prepoznavanja tjera na ponovno čitanje. Proza je to današnjeg vremena.
Priče su prošlih godina objavljivane u Večernjem listu i na raznim portalima. Priča Delete koja se nalazi u zbirci nagrađena je i. nagradom „Ranko Marinković“ za 2017. godinu.
Knjiga I na početku i na kraju bijaše kava Julijane Matanović donosi priče o ispijanju kave i životnim sudbinama.
Bez priče se možda i može živjeti, kao što se može živjeti i bez kave. Ali i priča i kava priskrbljuju životu ono nešto više. Spojiti čin ispijanja kave, pozivanja na kavu, s pričama o istinskim životima, i ugraditi u sve to i tjeskobu vezanu uz vrijeme u kojem poziv na kavu najčešće predstavlja prazan govor i skrivenu namjeru, može samo pripovjedačica kakvom je postala autorica uspješnica Zašto sam vam lagala, Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka, Cic i svila, Samo majka i kći…
U poplavi naslova koji podsjećaju na vodenaste kave koje se ispijaju s nogu i iz kartonskih čaša, Julijanine priče iz knjige I na početku i na kraju bijaše kava nalik su tradicijskim, mirisnim, ukuhanim i brižno spravljanim kavama. Onakvima kakve su se pile nekada – iz fildžana i porculanskih šalica te iznosile pred goste koje je domaćica poštovala i voljela.
Pred čitateljima je, prema riječima recenzenata, jedna od najboljih knjiga ove omiljene hrvatske spisateljice.
Julijana Matanović je suvremena je hrvatska književnica i književna znanstvenica. Uz brojne stručne knjige objavila je zbirke priča Zašto sam vam lagala (Nagrada Josip i Ivan Kozarac), Kao da smo otac i kći, Laura nije samo anegdota, Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka (Nagrada Kiklop), Božićna potraga, Samo majka i kći te dva romana: Bilješka o piscu i Tko se boji lika još. S Ankom Dorić napisala je knjigu za mlade One misle da smo male nagrađenu nagradama Anto Gardaš, Mali princ i Kiklop. U zbirci Cic i svila u izboru autorice objavljene su njezine najbolje priče.
Ostale naslove Julijane Matanović potražite ovdje.
