Ljubavni romani

Tamo gdje bi jedna od junakinja ovog romana voljela poći, uvijek je proljeće. U njezinim mislima trava je tamo bujna, a vlasi joj miluju gole listove. No to bajkovito sanjano odredište nije na ovome svijetu. Na onome je. Tamo gdje se više ne mora ni živjeti ni postojati i gdje ustajanje iz kreveta ujutro nije najteži zadatak. Pisati o depresiji onako kako to radi Aleksandra Kardum u romanu Soba moje sestre, znači dubinski razumjeti da ljudski mozak nije uvijek baždaren za uobičajene životne protokole niti za sreću kao jedini prihvatljiv imperativ. Znači umjetnošću definirati stanje koje nije ni slabost ni lijenost ni propust ni htijenje, nego bespoštedna bolest koja se, bez razlike i bez milosti, okomljuje na muškarce i žene, na mlade i zrele, na građane i seljane, služeći se podmuklim materijalom genetskih kodova i iskustvenih trauma kao opravdanjem. A kad se to dogodi, ništa ne pomaže. Ni violine, ni ljubav, ni logika, ni djeca, ni dnevni zadaci ni sva ta navodno obećavajuća budućnost na koju te nagovaraju. Neposlušna kemija sivih stanica oduzme ti sve dojučerašnje radosti – i nema ti pomoći, i nema te glazbe na koju ćeš zaplesati. Zato je jezik Aleksandre Kardum glazba koja sve to zna odsvirati. U ovom romanu-triptihu o ljudima koji su posustali puno je dionica koje će čitatelj baš tako doživjeti: kao lirsku melodiju koja još dugo zvoni u ušima – i kao poruka, i kao utjeha, i kao istina, i kao dobra književnost uz koju se vrijedi sklupčati u svom kutku sjete ili radosti.  

Ministar je doslovce u jezeru, licem prema dolje u mutnoj vodi Jaruna. Naravno, vijest o njegovom ubojstvu učas postaje glavna tema svih medija i glavna zagonetka snagama reda. U centru te zagonetke naizgled slučajno našao se Renato Romić, novinar lokalne televizijske kuće koji pati od nedostatka ambicije svake vrste, a pogotovo ambicije da rješava ubojstvo ministra iz Vlade Republike Hrvatske. On trenutno ima važnijih briga – cura ga je isprašila iz stana jer predugo piše svoj drugi roman pa se morao opet useliti baki koja ga cijeli život prihvaća kao ostavljenog mačića kojeg nitko drugi ne želi udomiti. Samo mu je još trebao navodni ubojica, njegova nametljiva odvjetnica, ministrov seks skandal, autoritativan direktor koji ga ne prestaje slati na teren, neinventivni suradnici, bivše cure i nove ljubavnice, sumnjičav inspektor i telefon koji zvoni svaki put kad pokuša zaspati. Nije samo Renato Romić, s kojim će se čitatelj sprijateljiti već od prve stranice, netipičan junak, nego je i Ministar u jezeru netipičan kriminalistički roman. On je puno više od toga. Hrvoje Kovačević na autentičan je način kroz priču o istrazi jednog ubojstva ispričao i onu drugu, o nuspojavama vremena u kojem živimo – o korupciji, kriminalu, nasilju, promiskuitetu svake vrste te, više od svega, o razornoj snazi medija. Ova napeta, uzbudljiva, angažirana, duhovita i lucidna filmska proza napisana je da bismo je progutali.  

„Smisao života? Mislim da to nije za mene. Prvo ga moraš naći, a onda moraš paziti da ga ne izgubiš.“ – Frankie Richard Gold izgubio je smisao života i stoga odlučio – danas je dan kada će si oduzeti život. Pripremio je uže, već mu je oko vrata, kadli se na prozoru pojavi mršavi mačak i znatiželjno se zagleda u njega – što Golda posve omete u naumu. Kada se mačak „nenametljivo“ useli kod Golda jer, naposljetku, tu je veliki televizor, udoban krevet i hrana koja se poslužuje na vrijeme, začne se neobično prijateljstvo između dvaju autsajdera, od kojih barem jedan čvrsto vjeruje u sretan završetak života. Čovjek koji želi umrijeti i mačak koji traži dom junaci su ove dirljive i istodobno urnebesne priče o čudesnom prijateljstvu, potrebi za ljubavi i povratku u život. Na hrvatski jezik vjerno ju je prenio Dalibor Joler. „Savršena ravnoteža između radosti života i čežnje za smrću, između bezbrižnosti i duboke tuge.“ ― STERN

Črna mati zemla roman je o uspješnom mladom piscu, Matiji Dolenčecu, koji stvaralačku i ljubavnu blokadu pokušava otkloniti dosežući vlastitu, do amnezije potisnutu priču, onu koju je kompenzirao izmišljanjem svih drugih priča. Potisnuto u Dolenčecovu životu traumatična je priča o njegovu djetinjstvu u međimurskom selu, o smrti oca, o osam samoubojstava, dva demona, gubitku prijatelja, o velikim mitovima i lokalnim legendama, o otvorenom povijesnom prijelomu 1991., svakodnevnim lažima i složenim osjećajima - ubojicama života. Iz medija “Kak god da se zeme, ovu knigu nebude zela črna mati zemla. Vrnula nam je veru da se vsi moremo razmeti, od severa do juga. Vrgnuti v stran se kaj ni vredno spomena dumati kak nam je svima v nevoli jednak: če smo z sela, budu nas v kalup deli ili z nas vraga sterali; če smo z grada, budemo se vtoplili bezimeni ili došli na svoju cenu. Dogajanje v kojem jeden cepec išče sebe razmeli smo kak da nam se širša slika kaže: kam god bežal, od sebe pobeči ne moreš. A lažlifcof je i tak preveč na svetu. Ovogodišnji dobitnik nagrade za roman godine je Kristian Novak!“ Iz obrazloženja žirija Nagrade tportala za roman godine “Osim napete fabule, koja ima i elemente trilera, roman plijeni pažnju i modernim pripovjedačkim prosedeom, koji obilježavaju slobodan rječnik, nerijetko začinjen vulgarizmima, smisao za detalje, sjajne dosjetke, nerijetko na rubu humora, te invektive prema izazovima suvremenosti, a iznad svega uvjerljivi dijalozi, od kojih je većina na lokalnom kajkavskom jeziku.“ Mario Kolar, Kolo “Črna mati zemla pomalo podsjeća na međimursku (ili ako hoćete) prekmursku gibanicu. To je iznimno kalorična literarna poslastica koja ima snagu glavnog jela.“ Denis Derk, Večernji list „Novak je stvorio junaka koji se upisao u literarnu mapu Hrvatske, na domaće književno nebo, i mislim da ga, sasvim opravdano, smijem nazvati i herojem, iako je u većem dijelu romanu tek maleno dijete.“ Tanja Tolić, najboljeknjige.com “Drugi kvalitet romana je ljubavna priča između sada već zrelog Matije Dolenčeca i Dine Gajski koja zauzima prvu trećinu narativa. Izuzetno sugestivno napisana, sa priličnim brojem veoma preciznih zapažanja i sjajnom dinamikom, ova (tužna?!) ljubavna povest koja služi kao okidač glavnoj priči romana, verovatno je najbolji tekst posvećen jednoj od glavnih književnih tema – odnosu između ljubavnika – poslednjih nekoliko godina u regionalnoj prozi.“ Vladimir Arsenić, E-novine.com „Roman je to koji u sebi sadrži i spaja razne i važne slojeve kojima se bavi suvremena hrvatska proza, ali kao polazište i odredište izabire posve druge točke, dok istovremeno donosi i neke novosti – poput uvođenja Međimurja na književnu kartu Hrvatske i autentične kajkavštine koja jezičnu razinu romana čini višeslojnom i živahnom.“ Jagna Pogačnik, Jutarnji list O AUTORU:  Kristian Novak (1979.) rođen je u Baden-Badenu, a djetinjstvo je proveo u Sv. Martinu na Muri. Gimnaziju je pohađao u Čakovcu, nakon čega je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao kroatistiku i germanistiku te doktorirao na Poslijediplomskom studiju lingvistike. Predaje na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se istraživanjima na području povijesne sociolingvistike, analize diskursa i jezične biografistike. Od 1998. do 2009. godine bio je standardni reprezentativac RH u karateu, osvajač je niza medalja na europskim i svjetskim prvenstvima. Godine 2005. objavljuje roman Obješeni, a 2013. roman Črna mati zemla, koji osvaja T-portalovu nagradu za roman godine. Istu nagradu, kao i Nagradu Gjalski, Nagradu Fran Galović i dvije nagrade BOOKtiga donio mu je Ciganin, ali najljepši. Romani Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši prevedeni su na niz stranih jezika te adaptirani u kazališne hitove. Dugometražni igrani film prema romanu Črna mati zemla najavljen je za 2023. godinu. Oženjen je, otac troje djece. Živi u Zagrebu.