Savremeni romani

Prosečan ljudski vek je apsurdno, uvredljivo kratak. Pod pretpostavkom da ćete doživeti osamdesetu, imaćete nešto više od četiri hiljade nedelja. Niko ne mora da istakne to da nemamo dovoljno vremena. Opsednuti smo našim sve dužim listama obaveza, prepunim inboksima, održavanjem ravnoteže između posla i privatnog života, kao i neprekidnom borbom protiv distrakcija. A pored toga smo i preplavljeni savetima povodom toga kako da postanemo produktivniji i efikasniji. Međutim, takve tehnike najčešće pogoršaju stvari. Osećaj uznemirene žurbe postaje sve intenzivniji, dok nam se čini da se oni najsmisleniji aspekti života još uvek nalaze tek iza horizonta. Ipak, retko pravimo vezu između naše svakodnevne borbe sa vremenom i krajnjeg problema upravljanja vremenom – kako najbolje iskoristiti te naše četiri hiljade nedelja? Oslanjajući se na uvide kako antičkih, tako i savremenih filozofa, psihologa i duhovnih učitelja, Oliver Berkman donosi zabavan, duhovit i praktičan vodič za upravljanje vremenom. Odbacujući uzaludnu savremenu fiksaciju da „sve mora da se uradi“, knjiga Četiri hiljade nedelja upoznaje čitaoce sa alatima za izgradnju smislenog života. Instant bestseler Njujork tajmsa „Provokativno i privlačno… vredno je vašeg izuzetno ograničenog vremena.“ – Barbara Špindel „Berkmanovo sopstveno putovanje koje opisuje u proteklih nekoliko godina može vam se učiniti poznatim.“ – Gardijan

Veći, viši, brži, snažniji. Ovim rečima su se oduvek opisivali muškarci. Ali šta ako su, s naučne tačke gledišta, mnogo preciznije reči: slabašni, krhki, nežni i ranjivi? Evo nekih osnovnih činjenica: žene žive duže od muškaraca. Žene imaju snažniji imunosistem. Žene su manje podložne smetnjama u razvoju, vide svet u više boja i uopšteno se bolje bore protiv karcinoma. Žene su jednostavno snažnije od muškaraca u svakoj fazi života. A zašto? Korist od još jednog X-hromozoma vrlo često je i sam opstanak. Ma koliko da se trude da prevaziđu životne izazove, muškarci život uvek započinju u genetički nepovoljnijem položaju. Dostupnost dva X-hromozoma ženama daje veću ukupnu genetičku raznolikost, koja omogućava njihovim ćelijama da sarađuju i dele raznovrsne genetičke izvore. Nasleđivanje dva X-hromozoma ne samo da žene čini u najvećoj meri imunim na mnoga genetička oboljenja povezana sa X-hromozomom već im daje prednost u preživljavanju u svakoj tački tokom života. Pišući jasno i očaravajuće, doktor i naučnik Šeron Moalem prepliće istraživanja i studije slučaja, oslanjajući se i na iskustva iz života svojih pacijenata – lečenje prevremeno rođenih beba na Odeljenju neonatalne intenzivne nege; regrutovanje starijih osoba za neurogenetičke studije; brigu o HIV pozitivnoj siročadi na Tajlandu. Osim što obrazlaže genetičku superiornost žena, autor poziva i na preispitivanje androcentrizma u medicinskim studijama – pa čak i na to kako se lekovi prepisuju. Revolucionarna ali potpuno ubedljiva, Bolja polovina će nas naterati da iznova sagledamo opstanak naše vrste.

Ansel Paker će umreti za dvanaest sati. Zna šta je uradio i sada će platiti za svoje zločine. Ali on ne želi da umre. Želi da bude shvaćen. Želi da bude voljen. Želi da bude slavan. Kroz kaleidoskop žena u Anselovom životu – majke, sestre, detektivke za ubistva – saznajemo priču o njemu. Upoznajemo Lavender, sedamnaestogodišnjakinju na ivici očaja, ženu koja ga je donela na svet. Hejzel, bliznakinju Anselove žene, od koje je nerazdvojna od rođenja, primoranu da bespomoćno posmatra kako sestrina veza preti da ih sve uništi. I, konačno, Safi, detektivku za ubistva koja mu je za petama, i koja je život posvetila traganju za pravdom. Sat otkucava, a ove tri žene vagaju svoje izbore, koji kulminiraju tragedijom, istražujući pukotine koje takvo razaranje neizbežno ostavlja za sobom.

Četvrta knjiga iz serijala Igre gladi. Na jutro žetve počeće desetogodišnjica Igara Gladi. U Kapitolu, osamnaestogodišnji Koriolan Snou priprema se za jedinstvenu priliku da učestvuje kao mentor u Igrama. Nekada moćna porodica Snou doživela je teška vremena, a njihova sudbina zavisi od tanane šanse da Koriolan svojim šarmom, mudrošću i manevrom pomogne učenicama da osvoje Igre. Sve je protiv njega. Dobio je ponižavajući zadatak da predvodi ženski tribut iz Distrikta 12, najniži od najnižih. Njegova sudbina je sada u potpunosti zamršena: svaki izbor koji napravi može da dovede do pobede ili poraza, trijumfa ili pada. U areni će doći do borbe protiv smrti. Van arene, Koriolan počinje da oseća propast svog tributa… I moraće da odabere između lične potrebe da prati pravila i želje da preživi bez obzira na sve. Vulkan je prethodno objavio naslov ove autorke: Igre gladi, Igre gladi: Sjaj slobode i Igre gladi: Lov na vatru.

Uvek moćne i nezaboravne, Kingove priče prava su mračna gozba za sva čula. Vode nas na intrigantna i zastrašujuća mesta, pripovedajući o skrivenim silama koje nas proganjaju. Holi Gibni iz detektivske agencije Ko nađe – njegovo, prati vesti o užasnoj eksploziji u školi i uočava nešto sumnjivo kod televizijskog reportera koji je prvi prispeo na mesto događaja, zbog čega odlučuje da na svom prvom samostalnom slučaju otkrije šta taj čovek skriva. Pored ovog nastavka Autsajdera nalaze se još tri neodoljive pripovetke: „Telefon gospodina Harigana“ predstavlja nam mladog Krejga, koji upoznaje džangrizavog poslovnog čoveka u penziji s čudesima pametnog telefona; „Čakov život“ je životna priča u tri čina – ispričana obrnutim redom – o čoveku čije se lice pojavljuje na bilbordu; „Pacov“ nas upoznaje s piscem u stvaralačkoj krizi, koji se osamljuje u kolibi usred šuma severnog Mejna i sklapa sporazum koji će mu promeniti život. Četiri nove priče ne samo da prikazuju Kingovo majstorstvo u punom sjaju već pokazuju i da su neke teme večne: teme zbog kojih ćete zadrhtati od užasa, ali i osetiti radost u najčistijem obliku. „Izuzetne pripovetke koje potvrđuju Kingovu nadmoćnu vladavinu ovim književnim oblikom.“ - Vašington post „Napeto… dirljivo… četiri nove priče, od kojih svaka nudi klasične Kingove teme, sa osobenim obrtom.“ - Obzerver „Remek-delo iz pera vrhunskog pripovedača.“ - Dejli ekspres „Pričao je o ptici koja raznosi zlo kao virus. Rekao je da ima raščupano i ledenosivo perje. U jednom trenutku moraš prestati da budeš pažljiv – ako želiš da je uhvatiš i da joj zavrneš žgoljavu šiju. To se verovatno neće desiti sutra, ali će se desiti uskoro. Uskoro.“

Bestseler prodat u više od dvadeset miliona primeraka širom sveta, knjiga koja je začela legendu koja odbija da umre – ulazak u vodu nikad nije bezbedan… Ne možete da je vidite, ali ona je dole i posmatra kako vam se noge pomeraju u mutnoj vodi. Najmoćnija mašina za ubijanje u prirodi, predator na vrhu lanca ishrane još od vremena dinosaura. Torpedo sazdan od mesa, kostiju i zuba. Nemate gde da pobegnete. Kad je saznao da je mlada devojka na užasan način nastradala na noćnom kupanju, šef policije Martin Brodi posumnjao je u napad ajkule. Zatvaranje plaže za kupače bila je njegova prva instinktivna reakcija, ali gradić Ejmiti na Long Ajlandu nalazio se na početku dugog, vrelog leta i nove sezone. Gradonačelnik je očekivao najezdu gostiju, a ajkule su bile retkost u ovim vodama. Ipak, napadi se nastavljaju, a grupa veštih i odlučnih ljudi spremna je da krene u lov na ajkulu ubicu.

“Opojan” (Entertainment Weekly), “neustrašiv” (Los Angeles Times) i “eksplozivan” (People) roman o tome “šta se događa kada su žene gurnute preko ivice i šta slijedi nakon obračuna” (Esquire). Joan su zlostavljali i život i muškarci, ali sada se namjerava odužiti. Ona ima plan. Postoji nešto što mora učiniti, osveta koja se mora izvršiti. Vrijeme je da plijen postane grabežljivica… Joanina priča, hrabra i beskompromisna proza, puna života, prožeta erotikom i seksom, drži za gušu od prve do zadnje stranice. Životinja je portret ženskog bijesa u njegovom najsirovijem i najneumoljivijem obliku, intuitivna priča koja istražuje ponore društva u kojem dominiraju muškarci.

“O svijetu i književnom erosu Medihe Šehidić trebalo bi pisati studije, o njezinom jeziku također. Dok čitam Medihine priče i poeziju sve je u meni tako vrelo. Moji vreli dojmovi nastoje sve što je hladno pogasiti i uskladiti s toplinom kojom njeno pisanje zrači. [...] Ono što ona zapaža u ljudima i njihovim životima je dragocjeno. Katkad je tužno, katkad i smiješno, lucidno je, često i sarkastično. Uvijek je isključivo njezino vlasništvo, s neočekivanom poantom, majstorski ugrađenom u cjelinu. I uvijek nam otkriva pravu istinu o čovjeku i njegovom životu.” Mirko Marjanović “Mediha Šehidić o životu piše otvoreno, ali odmjereno, literarno preoblikujući stvarnost, i pokazujući na koji se sve način priča može ispričati. Tu je posrijedi i hrabrost razgolititi se, metaforički naravno, pred Svijetom, suočiti se s traumom, znači o njoj javno progovoriti. Šehidić se obračunava, prije svega sa sobom, pa onda i sa svijetom u kojem odrasta i koji je i danas okružuje. Ispisujući svoju knjigu ona prikazuje i sva svoja unutrašnja i vanjska stanja, otvara vrata i sebe i svog doma, prikazuje život koji je knjigom transformiran u književnost, u umjetnost. A ima li nešto ljepše i uzvišenije od toga?” Melida Travančić “Biti pisac, imati snagu svoje vlastite rane dosoljavati tako što ćeš ih ponovo preživljavati praveći od njih vrhunsku književnost – to su sve višestruki podvizi herojstva i junaštva Medihe Šehidić. Nevjerovatna je njena životna sudbina i nevjerovatno je kako se iz takve sudbine moglo izvući živu glavu, sačuvati razum, upiti u sebe sva bitna znanja o svjetskoj književnosti, postati veliki pisac. Ponekad sam šokiran stepenom mudrosti do kojeg je došla, kroz patnju i stalno gledajući smrti u oči.” Abdulah Sidran “Mediha Šehidić ima jako izražen osjećaj za ono što je spiritualna dimenzija života, za ona granična stanja u kojim se čovjekova svijest iz svog ruha preliva u onostrano, nepoznato iskustvo za onu ‘rasvjetu transcendentnog’ iza koje, dakako, ne stoji nužno samo doktrinirano shvaćeno religiozno osjećanje života, nego osjećanje mistične ‘obnove oblika’, pulsiranja svijesti pred nesagledivim i neprepoznatljivim.” Almir Zalihić

Rat i njegovi pratioci – kukavičluk i junaštvo – imaju univerzalan karakter. Ja sam u svojoj knjizi pokušao to istražiti, nastojao sam naći odgovor na ono strašno, izluđujuće pitanje: „Zašto?“. To, više no sama Bosna, istinska je tema ove moje priče o ratu. "Nakon hiljada članaka i vijesti napisanih o ratu u Bosni, mogli biste pomisliti da na ovu nesretnu temu nema više šta da se kaže. Ljutita, oštra, profano elokventna i često bolna knjiga Petera Maassa dokazala bi da niste u pravu. (…) Ono što nam g. Maass ukratko daje je pogled na etničko čišćenje u svoj njegovoj okrutnosti, apsurdnim detaljima, samoopravdanju, dehumanizaciji drugog. Ljubi bližnjega svoga zauzet će svoje mjesto među klasicima nesretnog žanra: portreta čovječanstva u njegovom najgorem izdanju." New York Times Peter Maass Peter Maass je pisao o ratu i nacionalnoj sigurnosti za New York Times, New Yorker i Washington Post. Nakon izvještavanja o ratu u Bosni, pratio je sukobe u Iraku i Afganistanu. Pored Ljubi bližnjega svoga, autor je knjige Crude World: The Violent Twilight of Oil, objavljene 2009. godine. Diplomirao je na Kalifornijskom univerzitetu u Berkeleyju, a živi u četvrti Brooklyn u New Yorku, sa suprugom i kćerkom.

Knjiga godine po izboru časopisa The New Yorker, The Economist, Time, The New Republic i Financial Times Petogodišnji Milad Salama uzbuđen je zbog školskog izleta na periferiju Jerusalema. Iako vrijeme ne obećava, presretni Milad veselo pozdravlja majku i ukrcava se u školski autobus dok njegov otac Abed još uvijek spava. Nekoliko sati kasnije, Abed će primiti vijest koja će mu zauvijek promijeniti život. Na saobraćajnici pod kontrolom Izraela, poznatoj i kao put smrti, dogodila se saobraćajna nesreća s brojnim žrtvama. Stiže na mjesto nesreće gdje se suočava s haosom – prevrnutim kamionom, autobusom u plamenu, mnoštvom povrijeđene djece od kojih su neka već prevezena u različite bolnice, a neku je nemoguće identifikovati. Abedova potraga za sinom pretvorit će se u labirint, u njegovom slučaju s mnoštvom prepreka zbog jedne jedine činjenice – on je Palestinac. U toku potrage zapitat će se da li je sve što se događa zapravo kazna za ono što je učinio u prošlosti, ne sluteći da će potraga potaknuti bujicu sjećanja na mladost, a njegova životna priča ispreplest će se s pričama drugih Palestinaca i Jevreja. "Prožeto nepokolebljivom ljudskošću." Middle East Report

Nikada ne ulazimo dvaput u istu rijeku. Staro Selo je poput mitskog mjesta koje ne poznaje vrijeme. Ono je dom tri sestre – Sare koja stanovnike sela neprestano očarava svojom nevjerovatnom ljepotom i koja je potpuno nepoznatog stranca inspirisala da u selu podigne crkvu, Pirine koja se najčešće zatvara u sebe, razgovarajući sa svojim unutrašnjim saveznicima, te Ljube, djevojke koja se osjeća sigurno samo kada je okružena knjigama ili kada lokalnu djecu podučava bugarskoj azbuci. Svaka od njih naučila je da na sebi svojstven način pobjegne od surove stvarnosti, jer u Starom Selu za njih nema budućnosti. Ostali stanovnici, uglavnom propali nasilnici, utočište pronalaze u obližnjoj kafani Mačka. Čovjek je veći od zla, a manji od dobra, zato i raste – da stigne dobro, svojevrsni je lajtmotiv romana, no autorica nas u Istoj rijeci vješto i uvjerljivo podsjeća koliko život može biti surov i da je svaka borba, ma koliko se činila malom, u konačnici važna.

Riječ urednika prvog izdanja: (...) Knjiga koju se može posmatrati kao autobiografsko-dokumentaristički roman koji nas vodi kroz ambijent urbanog miljea, ima jednu značajnu karakteristiku, naime, poslije rata je štampano mnogo knjiga sa temom izbjeglištva u kojima su ljudi koji su spašavajući svoje živote odlazili iz rata, ili su protjerani, u nekoj novoj životnoj sredini došli u sukob sa predrasudama o izbjeglicama i stereotipu da su to nesretnici koji svojim socijalnim i intelektualnim kapacitetima nisu u stanju prilagoditi se civilizacijskim normama nove sredine, ljudi za žaljenje, pa im je sudbina dodijelila ulogu društvenih autsajdera koji će vječno patiti za zavičajem. Lazukić razbija taj stereotip, njegov junak je odrastao na asfaltu, od mladosti je odgajan na europskim civilizacijskim normama urbane sredine. Intelektualno siguran u sebe, ne pristaje na ulogu žrtve, odlazi iz besmislenog rata i u novoj, civiliziranoj sredini se uspješno uklapa u normalan život bez ikakvog traga izbjegličkih frustracija. Roman u kome su likovi samo naizgled fikcija sa izmišljenim imenima, stilski se nastavlja na “prozu u trapericama” kakvom je svojevremeno Momo Kapor znao odlutati u banalizaciju, Lazukić pleše na ivici između klasične književnosti i beletristike, sleng mu je često način ubjedljivije karakterizacije likova, čime uz neke dokumentarističke replike o društveno-političkim odnosima širem krugu čitatelja približava mogućnost ulaska u svijet ove knjige. (...) Ibro Mulaomerović Iz FB kritika: „... jedan pravi 'fakinski' roman, malo Kundera a malo Bukowski i Miller, fin mangupski roman!!!“ Fausta, Švedska „Knjiga je super!!!! Malo sam plakao, puno se smijao, bilo mi je zao kada sam zavrsio, a nisam mogao docekati da zavrsim. Bravvvooooo!!!!“ Siniša, USA „... Prvi dio me ledio, vratio čas u lijepe dane mladosti, čas u najgori dio naših života, pokušavajući svakom liku iz knjige dati njegovo ime u stvarnosti... mene što se tiče, ovo je pravi bestseller! Odličan stil, drži pažnju od početka do kraja... i... čekam nastavak.“ Ismeta, Zenica „… Odlicni dijalozi, ubacivanje stihova pjesama, knjizevnog znanja, interesantni opisi gradova i mjesta-restorana, folklora, jako, jako dobro. I ono najvaznije, zdrav pristup prema ratu i nacionalizmu…“ Carmen, Zagreb Lazukić Dragan Dragan Lazukić (1965) rođen je u Doboju, gdje je maturirao na klasičnoj gimnaziji u posljednjoj generaciji prije Šuvarovog „usmjeravanja“ obrazovanja. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, krenuo je na Zapad, pa zalutao i završio u Pragu. Danas, kada se vraća s putovanja u Prag, vraća se „kući“. Ostvario je uspješnu karijeru u oblasti međunarodnih finansija. Imaš cigaru, jarane? je njegov prvi roman. Ne i posljednji, nada se.