Halil İnalcık, jedan od najcjenjenijih osmanista XX stoljeća, u ovu studiju uvodi čitaoca kroz nekoliko ključnih tema:
1. Osvajanje i uspostava Osmanskog carstva
o Autor prikazuje kako su Osmanlije, iz malog plemenskog saveza, postali imperij. Detalji uključuju politički razvoj, vojnu ekspanziju i strukturiranje državnih institucija.
2. Društveno-ekonomski i kulturni odnosi unutar Carstva
o Poseban fokus je na unutrašnju dinamiku: ekonomski, društveni i kulturni odnosi, upravna struktura, te upravljanje raznolikošću vjerom i narodima. İnalcık koristi bogate izvore, uključujući sudske i administrativne zapise, da bi analizirao stvarni društveni život Osmanskog carstva.
3. Odnosi Osmanskog carstva sa Evropom
o Knjiga također razmatra kako je Osmansko carstvo uspostavljalo svoj položaj unutar evropskog političkog i kulturnog miljea – uključujući diplomaciju, ratove, trgovinu i uzajamne percepcije.
4. Dekonstrukcija mitova i stereotipa
o İnalcık se nastoji osloboditi i prevazići romantizirane ili pristrasne narative — bilo one iz zapadne historiografije, bilo nacionalističkog pripisivanja slavlja. Fokus je na kritičkoj i empirijski utemeljenoj analizi.
________________________________________
Zašto je knjiga vrijedna čitanja
• Autorova duboka stručnost: İnalcık je poznat po izuzetnoj analitičkoj metodi i istraživanju izvornih arhiva, što mu omogućuje da pruži dublje razumijevanje od mnogih autora.
• Izazivanje ustaljenih percepcija: Knjiga potiče čitaoca da preispita ono što misli da zna o Osmanskom carstvu — bez predrasuda i stereotipa.
• Pristupačan format za lokalne čitaoce: Izdanje je na bosanskom, lako dostupno i pisano jezikom koji je čitaocima bliži i razumljiviji.
Roman Ona je došla iz Mariupolja autorice Nataše Wodin istražuje život njezine majke, Ukrajinke koja je 1943. godine deportirana u nacističku Njemačku kao prisilna radnica. Nakon majčine smrti, Wodin kreće na osobno istraživanje kako bi rekonstruirala njezinu prošlost i razumjela iskustva koja su oblikovala njezinu obitelj. Kroz ovu potragu, autorica razotkriva širu sliku prisilnog rada tijekom Drugog svjetskog rata, gubitka identiteta i traume koju su pretrpjeli milioni ljudi. Roman je pohvaljen zbog svoje duboke emotivne snage i precizne analize povijesnih trauma. Za svoje djelo, Wodin je 2015. godine osvojila nagradu Alfred Döblin, a 2017. godine prestižnu nagradu Sajma knjige u Leipzigu za knjigu godine.
• Mimar Sinan
• Pisac:Nefise Atcakarlar
• ISBN: 9789958290619
• Ilustracija: Da - crno-bijelo
• Izdavač: Connectum
• Dostupnost: na stanju
• Broj strana: 157
Mimar Hazima Akmadžića nije nikakav tradicionalni istoriski roman. Akmadžić je istražio spise i dokumente, zaronio u istoriju, ali njegov duh je duh pjesnika koji bićem ponire u nekoliko svjetova: u svijet Bosne (Hercegovine), u svjet Islama, u svijet čovjekovog graditeljstva i naročito u svijet ljudskih sudbina, uvjek istih i uvjek različitih.
Akmadžić se već ranije dokazao kao dobar romansijer, ali Mimar je izuzetan domet koji će ga dovesti među najbolje bosanskohercegovačke romanopisce.
Akademik prof. dr. Tvrtko Kulenovic.
Na znanstvenoj mreži Akmadžić gradi (uključujući i nju samu) proznu tvorevinu. Tu, već, dolazi do izražaja pisčeva imaginativa raskoš (doista-raskoš!), kao i inovativnost u posve modernom (postmodernom) proznom postupku.
dr. Zilhad Ključanin
Allah, dž.š., duži svakog čovjeka da sviđa sa sobom račun svaku večer. Da vidi šta je to učinio tokom dana koji je prošao. A ako to ne radi, da, barem, svidi račun sa sobom jednom u godini. Šta ga je zadesilo u prošloj godini i kakvu je pouku iz toga izvukao? Šta je shvatio iz problema koji je njega lično zadesio i problema na globalnom planu? Jer, Allah, dž.š., svakog pojedinačno iskušava, ali iskušava i zajednicu u cjelini. Zašto? Ne bi li ljudi razmišljali o svojim postupcima, o putevima koji idu! A čovjeka je teško nagnati da razmišlja o sebi. Najmanje razmišlja o sebi i najmanje je spreman sebi uputiti kritiku. S druge strane, vazda je spreman kritizirati drugog i ukazivati mu na nedostatke.
U potrazi za materijalizmom izgubili smo dušu. U trci za ovim svijetom gubimo onaj svijet. Biramo prolaznost umjesto vječnosti. Izgubili smo osjećaje. Postali smo, nekako, drvendurasti. Nemamo osjećaj za razgovor, nemamo osjećaj da bismo trebali razumjeti onog drugog... Zaslijepljeni smo stvorenim, pa ne vidimo stvoritelja.
Nakon što je u Sarajevskoj hagadi i drugim pričama pokazao majstorstvo u izgradnji zahtjevne strukture kratke priče, u ovoj zbirci Malih priča od životne važnosti nam je pokazao da kratka priča može biti kratka. No, pri tome Ključanin ne umanjuje ništa od fabule, lika ili strukture. Naprotiv, on sažetošću u izrazu i psihologiziranjem upotpunjava značenja (i moguća značenja) i uvodi čitaoca u sasvim specifičan svijet. Ti svjetovi su raspoređeni prema nivoima A., B., C., D., i svaki od njih je poseban i bavi se određenom tematikom (...)
Ključanin se ponovo igra, i to majstorski. On u jednom djelu ulazi u dijalog sa njemu bliskim i izabranim piscima poput Amina Maaloufa, Denisa Johsona, Haruki Murakamija, Jorge Luisa Borgesa, ali u tom nizu komuniciranja na kraju stavlja sebe. Tako ove priče nisu samo intertekstualne već i autoreferencijalne čime se još jednom potvrđuje savremena književna pozicija, ne samo unutar bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti nego i svjetske književnosti.
Muris Bajramović
Već u samom naslovu, roman Džingiza Ajtmatov priziva u sjećanje posljednje riječi valjda najtragičnijeg lika iz antičke mitologije i književnosti - proročice Kasandre. Filofejeva poslanica iz svemira Roberta Borka, futurologa svjetskog glasa i glavnog lika romana, vodi jos više prema strašnom ogledalu u kojem raspoznajemo vlastiti povijesno - genetski mrak, dok uporno odbijamo suočenje sa apokaliptičnom historijom ljudskoga roda, punom beskrajnih ratova, revolucija, pobuna, zločina, surovosti, despotizama i kolektivnih ideologija...
Pisacje u zadnjem desetljeću prošlog vijeka postigao svjetski renome i svrstan je u ponajbolje savremene pisce. Preveden je na mnoge jezike,obitnik je mnogih međunarodnih priznanja. član akademije nauka Kirgistana. član Svjetske akademije nauka i umjetnosti. Aktivno još stvara, a dokaz za to je i ovaj njegov roman.
"Kad bi ubili zmiju" je roman Jasara Kemala koji istražuje teme identiteta, porodičnih odnosa i društvenih kontrasta. Glavni lik, mladi čovek, suočava se s problemima ličnog i porodičnog nasleđa dok pokušava da pronađe svoj put u složenom svetu. Priča se deli između realnosti i simbolike, a kroz likove i njihovu priču autor prikazuje duboke dileme i unutrašnje sukobe. Knjiga je introspektivna, sa snažnim emocijama i društvenom kritikom.
Autorica se prevashodno opredjelila za priče iz života muslimanskih porodica jer se u toj sredini najviše kretala. Opravdanje za ovakav postupak mogla bi biti i odluka i želja autorke da napiše zbirku upravo o životu muslimana u BiH, dakle u žanru koji je kroz istoriju zapostavljen i omalovažavan. Ali i u tom slučaju ne treba gubiti iz vida da je i čisto muslimanski mentalitet i njihova bh. tradicija pored ostalog i rezultanta multikulturnog miješanja i uzajamno povratnog uticaja i djelovanja raznih kultura i vjera. Izostavljanje tog elementa otkida od duhovnosti bh. muslimana jedan dobar dio cijele istine i cijele priče. To bi, po mome mišljenju, mogao biti i jedan od nedostataka ove zbirke.
Komplet knjiga čine naslovi kao što su zbirka pripovjedaka Kraljevske legende, Kuća za umorne i Izvještaji iz tamnog vilajeta, romani Istočni divan, Sara i Serafina, Šahrijarov prsten, Noćno vijeće, Što pepeo priča, eseji Dnevnik selidbe, O jeziku i strahu/Knjiga vrtova.
Kompletom od deset naslova ljubiteljima Karahasnove književnosti i čitateljskoj publici ponuđena je zaokružena cjelina književnog stvaralaštva ovog renomiranog autora.
O autoru
Dževad Karahasan (1953–2023) bio je romanopisac, dramski pisac, esejista i teoretičar književnosti čije stvaralaštvo spaja orijentalnu i evropsku kulturnu tradiciju, mistiku i racionalnost, historiju i savremenost. Njegova izabrana djela obuhvataju romane, eseje i drame u kojima se centralno mjesto daje pitanju identiteta, egzila, suživota kultura i etičkim dilemama čovjeka.
1. Romani
• Istočni diwan (1989) – roman u kojem se prepliću orijentalni rukopisi, evropska tradicija i sudbina junaka između Istoka i Zapada.
• Šahrijarov prsten (1997) – knjiga o pripovijedanju i moći priče, kroz metaforu iz Hiljadu i jedne noći.
• Noćno vijeće (2005) – roman o opsadi Sarajeva, gdje se stvarnost miješa s mitom, a ljudske sudbine svjedoče o snazi zla i dostojanstva.
• Utjeha noćnog neba (2012) – historijski roman o Sarajevu 16. stoljeća, kroz lik astronoma Hasana Kafije Pruščaka; meditacija o znanju, vjeri i ljudskoj sudbini.
• Što pepeo priča (2015) i San o pruzi (2020) – romani o sjećanju, ratu i nestajanju, u kojima se lična i kolektivna trauma pretaču u poetične narative.
2. Esejistika
Karahasan je pisao briljantne eseje o islamskoj i evropskoj kulturi, odnosu religije i umjetnosti, o opsadi Sarajeva i egzilu. Knjige poput Dnevnika selidbe svjedoče o njegovom progonstvu i razmišljanjima o “evropskom duhu”.
3. Dramska djela
Njegove drame često obrađuju univerzalna pitanja: moć i pravdu, odnos pojedinca i vlasti, te unutarnje borbe ljudske duše.
________________________________________
U cjelini
Izabrana djela Dževada Karahasana predstavljaju literarnu riznicu u kojoj se Bosna i Balkan pojavljuju kao metafora susreta svjetova, a ljudska sudbina kao univerzalna drama između rata i mira, vjere i sumnje, pripadnosti i prognaništva. Njegov opus čini ga mostom između Istoka i Zapada, prošlosti i budućnosti, umjetnosti i života.
Roman Iza bijega sastoji se od poetskih fragmenata i književnih refleksija na temu bijega, migracije i egzila. Središnji motiv knjige je iskustvo izbjeglica i duhovna težina bijega, kojeg drži ne samo fizičko preseljenje, već egzistencijalno stanje koje traje – čak i nakon što se bijeg završi.
Trojanow koristi fragmentarni, eksperimentalni oblik pripovijedanja koji reflektira haotičnost i razbijenost suvremenog svijeta. Roman nema klasičnu linearno strukturiranu radnju, nego čitatelju posreduje niz misaono-poetskih zapisa koji oslikavaju unutarnja previranja migranata i njihovu egzistencijalnu situaciju. Likovi su prepoznatljivi kao "stranci" — otuđeni, nerazumljeni, u potrazi za pripadanjem, ali i suočeni s trajnim posljedicama bijega.
________________________________________
U nekoliko rečenica
• Oblik i stil: Eksperimentalna forma fragmenta i misaonog zapisa, bez klasične narativne koherentnosti, čime se reflektira unutarnji nemir i razbijenost bijega.
• Tematski fokus: Analiza bijega kao trajnog stanja – fizičkog, ali i duhovnog – koje ne prestaje završetkom migracije.
• Egzistencijalni ton: Stranac kao centralni motiv – pripadnost se gubi, a izbjeglištvo postaje temeljno stanje bića
U bazar sam uglavnom išla sama i ne kupujući ništa. Još uvijek mi je teško padalo orjentisati se. Prepoznavala sam glavnu ulicu i nekoliko prodavnica, ali baš nikako nisam shvatala sistem natkrivenih ulica, sokaka i malih trgova. Bojala sam se požara, a slika vatre koja se širi u meni je izazivala paniku...
Bazar se osjećao prije no što se mogao vidjeti. Ne znam zbog čega je bilo tako, zbog sve većeg broja nosača koje si morao izbjegavati, zbog čekićanja kazandžija, zbog brojnih prodavaca vode i šerbeta ili zbog pogleda ljudi u kojima se mogao prepoznati neki pravac. Ali bilo je tu još nešto što se teško da formulirati, kao kada bih nešto rekla kada bih govorila o trbuhu ovog grada, kojeg bi bilo neumjesno porediti sa nečim tjelesnim. Grad je grad, govorim sebi, i bilo bi pogrešno poistovjećivati ga sa nečim na način koji bi zbog pretpostavljenog općeg razumijevanja izazvao nesporazum. No, otkada govorim ovaj jezik, koji dušu vidi kao pticu, takve me slike prate...
Sadržaj:
Bunjin je koristio svaku priliku za putovanje, prvo na jug koji je mitizirao, u Ukrajinu, na Dnjepar, Krim, a zatim i u zapadnu Evropu: Francusku, Italiju, Austriju, Njemačku, Švicarsku. Više puta dio zime provodi na Capriju, gdje je živio Maskim Gorki. Ipak, istinsko oduševljenje pokazuje za egzotičnija mjesta i bogatu kulturnu historiju: posjećuje Tunis, Atinu, a naročito Konstantinopolj.
Sadržaj:
Objedinjeni u jednu knjigu tekstovi o najznačajnim bosanskohercegovčkim umjetnicima pripovijedanja, koji su doživjeli sudbinu društvenog odbacivanja, promišljaju umjetnički kanon u njegovom samodestruktivnom pojavljivanju.
Jasmin Agić u svojim tekstovima nastojao je shvatiti zašto bosanskohercegovačko društvo uporno i kontinuirano ne želi priznati najznačajnije vrijednosti vlastite kulture neprekidno izmišljajući razloge za progon ljudi koji svojim poetskim shvatanjima i estetskim ubjeđenjima žele modernizirati umjetničku praksu.
Knjiga je sastavljena iz 22 poglavlja a u prvom, uvodnom, naslovljenom Zlurado lice primitivizma Agić objašnjava razloge i mehanizme društvenog odbacivanja.
Pored portreta dvadeset umjetničkih ličnosti (pomenimo samo nekolicinu: Meša Selimović, Derviš Sušić, Hasan Kikić, Mak Dizdar, Skender Kulenović i dr.) koje su, na bilo koji način, bile osporavane u svom djelovanju u knjigu je, kao dodatak, uvršten i tekst o romanu „Vječnik“ bh. prozaiste Nedžada Ibrišimovića. Svi su tekstovi prvobitno objavljeni u formi bloga na portalu Al Jazeera Balkans.
Sadržaj:
Nagrade za najbolji roman u Nemačkoj i Švajcarskoj 2010. godine.
Lirska saga o porodici vojvođanskih Mađara, koja dijeli sudbinu rijeke Jugoslovena što su sedamdesetih godina prošlog vijeka pohrlile u pečalbu na Zapad. Otac, majka i dvije kćeri Kočiš nose u inostranstvo nepomirljivu gorčinu zbog neke skrivene nepravde, ali i čežnju za panonskim zavičajem. Iz godine u godinu, oni provode ljeto u vojvođanskoj ravnici odakle su potekli, u pospanoj varošici gdje na svom gazdinstvu stoluje baka Mamika, očeva majka, za stariju kći Ildiko najvažnija osoba na svijetu. Jednog ljeta Mamika će ispričati djeci životnu dramu svog pokojnog muža, kome je država posle rata oduzela zemlju i slomila srce...
Dok se porodica među ljubaznim ali hladnim Švajcarcima mukotrpno penje ljestvicom opstanka, i dok se istovremeno u njihovoj bivšoj domovini rasplamsava vihor novog rata, glavna junakinja Ildiko ispreda sjetnu i oporu priču o sudbini emigranata, o izgubljenom raju zavičaja, o odrastanju između dva svijeta koji postaje svijet za sebe: u njenom slučaju, prelijepa panonska pjesma koja lebdi između dva jezika, prošlosti i sadašnjosti, alpskih pejsaža i beskrajne ravnice, radosti i tuge, otuđenosti u blagostanju i prisnosti u neimaštini, kulture zaborava i snage sjećanja.
Ova uzbudljiva pripovijest sa autobiografskim elementima proglašena je za najbolji roman na njemačkom jeziku 2010. godine u Nemačkoj i Švajcarskoj (prestižne nagrade Deutscher Buchpreis i Schweizer Buchpreis), i donijela Melindi Nađ Abonji, rodom iz Bečeja, zasluženo priznanje i kritike i čitalaca u više evropskih zemalja, na čije je jezike prevedena.
Sadržaj:
San o sretnijem životu i nadi imanentam je u poetici života, ali i filozofiji i umjetnosti. Tom sanjarenju bili su skloni i veliki umovi. Kao sanjar o idealnom društvenom poretku i sretnom narodu pridružuje se, evo, svojom književnoumjetničkom sanjarijom i autor Duge noći Ibrahim Efendić. I piše svoju knjigu mudrosti i pouke.
Sadržaj:
Simon Tanner, nemirni junak Walserovog romana, autsajder je i romantični sanjar, koji prividno bez određenog cilja luta svijetom skupljajuči raznorazna životna iskustva a da se pri tom gotovo uopće ne mijenja. On je izuzetno moderan književni lik koji i za savremenog čitaoca može biti interesantan, ne samo kao predmet promatranja, već zašto ne i kao mogući model identifikacije.
Robert Walser je značajan autor 20. vijeka i savremenika Franca Kafke s kojim ga povezuje tema otuđenosti, a time i manipulacija i funkcionalizacija čovjeka, proces kojem se Walserov (anti)junak uporno opire i na taj način sve više zapada u izolaciju.
Kafka je izuzetno cijenio Roberta Walsera i u svom pogovoru izdanju iz 1909. on je Simona Tannera izjednacio s modernom dangubom, napomenuvsi da na kraju knjige od njega ne ostaje nista doli izuzetnog uzitka citaoca.
Sadržaj:
Književni rad suvremenog albanskog romansijera, Namika Dokle, u cjelini je posvećen podneblju goranske krajine u pograničnim zonama republike Albanije. Sa svoja tri romana, Kćeri magle, Gore bez ptica i Dani slijepih miševa ovaj albanski autor ukalupio je žanrovske osobine klasičnog političkog romana u jednu etnografsku razglednicu, na kojoj gledamo kako se odvija život jednog naroda na hiljadama metara nadmorske visine, a istovremeno duboko u ponoru totalitarne represije.
Ko god se našao impresioniran majstorstvom velikog Ismaila Kadarea, romani Namika Dokle će mu biti izvrstan nastavak upoznavanja sa albanskom književnošću modernog doba.
Kratki sinopsis
U knjizi Čitanje Parryjeve zbirke, Mirsad Kunić istražuje značaj i sadržaj zbirke usmene epske tradicije koju je prikupljao američki naučnik Milman Parry — a koja je, zanimljivo, fokusirana na usmenu književnost sa prostora Bosne i Sandžaka.
Građa Parryjeve zbirke, koja uključuje audio i grafičke zapise starih epskih pjevača poput Avde Međedovića i drugih, donijeta je u Bosnu zahvaljujući Kunićevom radu tokom stipendije na Harvardu. Autor je dio materijala kopirao i doveo sa sobom, čime je omogućio dalje proučavanje u domaćem akademskom kontekstu.
U fokusu knjige su ne samo tehnički aspekti zbirke, već i epistemološki okvir: Kunić propituje paradigme usmenosti i pismenosti, naročito u slojevitom kontekstu bosanske i bošnjačke kulturne tradicije. Posebno naglašava pojmove poput „krajiška epika“ i „bosanskobosanska tradicija“, analizirajući njihov nastanak, širenje i ideološke implikacije.
________________________________________
Šta donosi knjiga?
• Historiografski i metodološki kontekst: Objašnjava Parryjev rad, njegove metode prikupljanja epske usmene poezije, i, u tom okviru, ulogu Kunića kao mosta između Harvardovih arhiva i bosansko-hercegovačke akademske zajednice.
• Kulturni i epistemološki značaj: Knjiga stavlja bosansku usmenu tradiciju u globalni kontekst (preko Parryjeve slavne zbirke) i preispituje način na koji je ona tretirana unutar nacionalnih i ideoloških narativa.
• Identitet i usmenost: Kritički osvrt na to zašto i kako su određeni epiteti i ideje, poput „krajiška epika“, oblikovali percepciju bosanske kulture kroz prizmu usmenog nasljeđa.
________________________________________
Zaključak
Čitanje Parryjeve zbirke je znanstvena studija koja pomiruje temeljno filološko-istorijsko istraživanje sa kulturnom refleksijom, tragajući za dubljim razumijevanjem načina na koji se kolektivni identitet – kroz usmenu književnost – formira, interpretira i prenosi u vremenu i kroz nacionalne okvire.
Želiš li da nastavim s analizom: možda o samim likovima (poput Avde Međedovića), stilistici, ili utjecaju knjige u današnjoj akademiji? Rado ću!
Sadržaj:
Iz recenzije:
Ovaj vrlo značajan rukopis obuhvata 3.656 pojmova uz iscrpnu bibliografiju, a njegovo pojavljivanje od neprocjenjive je vrijednosti za sve koji se bave edukacijom. Pored toga, on će biti od koristi i za sve koji žele ostvariti adekvatno i korektno razumijevanje i prevođenje pojmova sa bosanskoga na engleski i obrnuto i to u oblasti pedagogije, psihologije, sociologije, medicine i drugih dodirnih disciplina.
(...)
Publiciranjem Bosansko-engleskog pojmovnika za edukatore / Terminology for educators Bosnian-English, nastat će, može se slobodno kazati, nova epoha u razumijevanju, komunikaciji i razmjeni činjenica i ideja između naših odgojno-obrazovnih uposlenika i njima sličnih ili istih iz drugih zemalja. (...)
- Prof. dr Adila Pašalić Krešo
Black Soul is the riveting tale of one mans journey from the battle - torn hills of Sarajevo to the bustling, windblown streets of Chicago.
Hamzas story describes the amazing resilience of a human being who has visited the depths of hell and has lived to tell about it.
Susan Bertuglia
Black Soul is a novel that cannot be put down, and grabs the reader from page one.
It is a story of love and war, of tenderness and brutality.
Mugdim Karabeg, Journalist
Sadržaj:
Dva dana u životu četiri mlada afrička migranta koji žele vidjeti more, između Perugie i Falconara Marittima. Situacije napetosti, želje njihovih godina, nostalgije, slobode mladosti, dok oko njih domaći ljudi lelujaju između simpatije i nepovjerenja, znatiželje i neprijateljstva. Roman koji je i poetičan i bez patetike, Čekajući Godota današnjice, nošen preciznim pisanjem i dijalozima slatke autentičnosti.
Pratite nas na socijalnim mrežama
Ostanite u toku sa najnovijim objavama na našim oficijelnim profilima
