Historija

Srpski car Stefan Dušan postao je veliki zakonodavac poput careva Justinijana, Lava VI Mudrog i Vasilija I, držeći se duha i tradicije rimsko-vizantijskog prava. Izvori ovog Zakonika, dakle, nisu samo vizantijski. Vizantijski su samo ideološki temelj i pravni model kodifikacije kojim se u srpskim i grčkim zemljama uvodi jedinstveni pravni sistem. “Zakonik blagoslovenog cara Stefana Dušana” je epohalno zakonodavno i ustavotvorno delo evropskog nivoa i pravne kulture i civilizacije. Dušanov zakonik je, uz Zakonopravilo Svetog Save, najvažniji zakon srednjovekovne Srbije. Donet je na saboru vlastele i crkvenih velikodostojnika, održanom na Vaznesenje Gospodnje, 21. maja 1349. godine u Skoplju. Zakon je usvojen sa ciljem da se srpska država uredi propisima koji bi važili za celo carstvo i sve podanike. Zakonik se primenjivao, uz razne dopune i izmene, u nekim krajevima sve do XVIII veka. Iako bi se danas mnoge kaznene odredbe zakonika smatrale drakonskim, u vreme njegovog donošenja su bile uobičajene. KNJIGA SE SASTOJI IZ DVE CELINE: PRVA CELINA O caru Dušanu – od detinjstva preko ustoličenja i vladavine do okolnosti donošenja Zakonika, njegovog značaja kroz vekove uz osvrt na sudbinu Prizrenskog prepisa. • Kralj i car Stefan Dušan (1331–1355) • Zakonodavstvo srednjovekovne srpske zemlje • Dušanov zakonodavni rad • Sadržina Dušanovog zakonika • Dušanov zakonik u Srpskom carstvu • Rukopisi starije redakcije Dušanovog zakonika • Kodikološko okruženje Dušanovog zakonika • Istorija promena i primena Dušanovog zakonika • Rukopisi mlađe redakcije Dušanovog zakonika • Dušanov zakonik u XVIII stoleću • Zašto je sačuvan Dušanov zakonik? • Prizrenski prepis Dušanovog zakonika – sudbina jednog rukopisa DRUGA CELINA Prevod PRIZRENSKOG PREPISA, ručno ilustrovan po uzoru na srednjovekovne iluminatore (inicijali, slova…) • Prevod PRIZRENSKOG PREPISA • Prevod članova Zakonika iz drugih prepisa kojih nema u Prizrenskom, a za koje istoričari veruju da su bili sastavni deo inicijalno pisanog Zakonika • Povelja cara Dušana uz Zakonik, prema Rakovačkom prepisu IZRADA: • Korica od nubuk kože – ručna izrada (francuski vez) • Ručna izrada matrica za utiskivanje „blindruk-a“ na korici • Posebno odabrane boje za štampu • preko 200 ručno iscrtanix i obojenih inicijala u prevodu Zakonika • preko 200 ručno iscrtanih i obojenih bordura (vinjeta) • Ručno ispisana sva slova korišćena u prevodu Zakonika • Posebno dizajnirano porodično stablo Nemanjića • Obilje fotografija iz muzeja i biblioteka • Poklon drvena lakirana kutija sa ugraviranim grbom

  Danas nas od Prvog svjetskog rata dijeli nekoliko naraštaja i ta vremenska distanca sasvim sigurno utječe na naš odnos prema temi, no čak i ako stogodišnjica predstavlja prekretnicu na kojoj Prvi svjetski rat uistinu postaje poviješću, pitanja i dalje ostaju ista. Zašto izbjegavanje sukoba nije uspjelo 1914. kao što je to bio slučaj u prijašnjim krizama? Kakve su uloge igrali određeni donositelji odluka? Je li slavno tumačenje Davida Lloyda Georgea po kojemu je Europa „kliznula“ u rat – to ‘veliko izjednačavanje, odnosno relativizacija’ kojim se krivnja za rat ne pripisuje nikome – uistinu jednako valjano kao ono koje razmatra sve dostupne dokaze i zaključuje da su neki pojedinci željeli rat više od drugih? U najnovijem velikom istraživanju Srpanjske krize, „najkompliciranijeg događaja modernog doba“, prikupljen je impresivan broj dokaza na međunarodnoj razini koji ne optužuju nijednu državu posebno. Daleko smo se odmaknuli od Fritza Fischera i njegovog naglaska na odlukama jedne vlade, a koncentriranje na proučavanje na međunarodnoj razini pomaže u rasvjetljavanju zajedničkih pretpostavki i ograničenja koja su obilježavala sve odluke donesene u srpnju 1914. A ipak, mene je vlastito čitanje izvora dovelo do velikog broja drukčijih dokaza koji pokazuju da se želja za započinjanjem rata u srpnju 1914. pojavila mnogo prije u Berlinu i Beču nego u drugim prijestolnicama. Drugi bi mogli sa sličnom sigurnošću dokaze o ratnom huškanju i krivnji tražiti u Sankt Peterburgu, Beogradu i u Parizu. Utvrđivanjem vjerojatnosti, prije nego krivnje, dopuštamo postojanje drukčijih tumačenja, čak i ako ih možda smatramo manje vjerojatnima od naših. Budući da se kao povjesničari bavimo traganjem za istinom – za činjenicama, a ne fikcijom – priznamo li da je moguće pronaći više istina, možda ćemo lakše prihvatiti druga tumačenja. Nema potrebe da se ova stogodišnja rasprava o uzrocima rata nastavi u onako oštrom tonu u kojem se vodila veći dio dvadesetog stoljeća. Malo je vjerojatno da će se riješiti konsenzusom, no možda ćemo se, stotinu godina poslije, ipak početi baviti utvrđivanjem vjerojatnosti te se – uz pomoć dokumenata – složiti o tome kako je rat započeo, čak i ako se ne složimo oko toga zašto je započeo. Annika Mombauer O AUTORU: Anninka Mombauer (1967) predaje na Odsjeku za modernu europsku povijest Otvorenog sveučilišta u Velikoj Britaniji. Studirala je povijest na sveučilištu u Münsteru i na Sveučilištu Sussexu gdje je i doktorirala 1998. godine. Od 2006. do 2011. bila je tajnik Njemačkog društva povjesničara. Član je uređivačkog odbora projekta 1914-1918 Online (Međunarodna enciklopedija Prvog svjetskog rata). Najvažniji dosada objavljeni radovi: Helmuth von Moltke and the Origins of the First World War. Cambridge University Press, 2001. The Origins of the First World War: Controversies and Consensus. Longman, 2002. Die Julikrise. Europas Weg in den Ersten Weltkrieg (The July Crisis, Europe’s Way to the First World War), published by C. H. Beck Verlag, Munich. The Battle of the Marne, 1914. A comparative history, 2014 Cambridge University Press.

Dirljiva posveta našem zajedničkom uticaju na mesto koje zovemo domom – planetu Zemlju! Od prostranih obradivih polja do gradskih nebodera, od luksuznih terena za golf do džinovskih rudarskih kopova, svijet su oduvijek oblikovali i mijenjali njegovi stanovnici. Kroz 100 nevjerovatnih fotografija koje oduzimaju dah ČUDESNA DELA LJUDSKIH RUKU prikazuje uticaj čovjeka na prirodu i planetu, dokazujući nam pritom da njegova ruka može biti istovremeno i stvaralačka i razaralačka.

Sudbina grada Trsta i i Tršćanska kriza koja je trajala od svibnja 1945. do sklapanja Londonskog memoranduma u listopadu 1954. bila je najosjetljivija mirnodopska dionica u odnosima dviju država, Italije i Jugoslavije, i nekoliko nacija, prije svega talijanske, slovenske i hrvatske. Autor knjige Federico Tenca Montini u knjizi …Trst ne damo! Jugoslavija i Tršćansko pitanje 1945-1954. iznova interpretira, podsjeća i objašnjava što se u deset godina događalo između dvije države i dva bloka. Knjiga je to koja govori o sukobljavanju Zapada i Istoka, raspravama, raspravama o pravu naroda na samoopredjeljenje, ali i razmišljanjima o ratnom plijenu, kazni i nagradi, odnosu velikih i malih nacija, krivim odlukama u prošlosti, odgovornosti za ratne zločine, spremnosti za žestok otpor, karizmatičnim vođama. (Iz Predgovora knjige, prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina) O AUTORU: Federico Tenca Montini, talijanski povjesničar, istraživač-znanstvenik na Odsjeku političkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Trstu te vanjski suradnik Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Član je upravnog odbora Instituta za povijest pokreta otpora i suvremeno doba u Trstu i redakcijskog odbora časopisa Qualestoria.

Knjiga Marijane Češi Stvaranje pisanjem: Ovladanost pisanim jezikom na kraju obveznoga obrazovanja bavi se kroatističkom temom iz područja hrvatskoga standardnog jezika koja je važna u društvu tolikoga broja različitih mjesnih i područnih idioma, od kojih se neki razlikuju međusobno i više nego neki drugi slavenski jezici. Tema knjige (ovladanost pisanim jezikom) interdisciplinarna je jer se istraživačkim metodama i postupcima oslanja na spoznaje glotodidaktike i primijenjene lingvistike. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju koliko je važno imati na umu pojedinačne razlike među učenicima, okolnosti i čimbenike kojima se procjenjuje jezično­komunikacijska razina u odgojno­obrazovnom kontekstu, a posebno prigodom oblikovanja kurikulskih dokumenata po kojima se osmišljava i organizira nastava te kreiraju zadaci procjenjivanja učeničkih ishoda. Riječ je o prvoj znanstvenoj monografiji koja se bavi odabranim leksičkim, sintaktičkim i pragmatičnim obilježjima pisanoga jezika hrvatskih učenika na kraju osnovnoga školovanja. Svojim interdisciplinarnim pristupom i temeljitošću analiza različitih jezičnih razina knjiga je preduvjet za uspostavu pisane norme na kraju obveznoga obrazovanja, okvir za postavljanje standarda ovladanosti pisanjem, a time i vrednovanja u nastavi hrvatskoga standardnog jezika. Pisana je stručno, ali ujedno i jednostavno, pa može biti neizostavan priručnik studentima kroatistike te učiteljima i nastavnicima hrvatskoga jezika u provođenju obrazovne reforme. O AUTORU: Marijana Češi rođena je u Münchenu 1970. Osnovnu školu završila je u Novome Marofu, a srednju u Varaždinu. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od godine 2005. radi u Zavodu za školstvo, danas u Agenciji za odgoj i obrazovanje, kao viša savjetnica za hrvatski jezik. Poslijediplomski doktorski studij komparativne književnosti upisala je 2002. godine, a doktorirala je na poslijediplomskom doktorskom studiju glotodidaktike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je upisala u godini njegova osnutka 2005. Znanstveni su joj i stručni interesi usvajanje hrvatskoga kao prvoga i inoga jezika djece školske dobi te edukacija učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika. Objavila je nekoliko znanstvenih i stručnih radova te uredila sa suradnicima tri znanstvene monografije i priručnik za poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika. Surađivala je u izradi nacionalnih programa za nastavu hrvatskoga jezika i organizirala stručne skupove za učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika na županijskoj, međužupanijskoj i državnoj razini. Organizirala je i surađivala na odgojno-obrazovnim projektima. Tijekom rada u Agenciji za odgoj i obrazovanje održala je više predavanja i radionica učiteljima i nastavnicima hrvatskoga jezika.

Djelo Povijesne knjige druga je u nizu od ukupno četiri sveska u planiranom nizu pod naslovom Uvod u knjige Stroga zavjeta. Prva je već objavljena 2012. godine pod naslovom Torah – Pentateuh – Petoknjižje. Ova pak obrađuje šesnaest starozavjetnih "povijesnih" knjiga prema redoslijedu kakvog imaju suvremena katolička izdanja. Osim toga četiri poglavlja obrađuju pitanja koja su važna za potpunije razumijevanje navedenih "povijesnih knjiga" s gledišta njihovoga kanonskog smještaja u hebrejskom i katoličkom kanonu, kao i s gledišta suvremenog istraživanja onih "povijesnih knjiga" koje čine "deuteronomističku povijest". Zasebno je obrađeno i povijesno-arheološko pitanje Izraelova nastanka u Kanaanu te povijesno razdoblje između propasti Judejskog kraljevstva i povratka iz "babilonskog sužanjstva". Knjiga je u prvom redu namijenjena studentima teologije, ali može biti korisna i širem krugu čitatelja, koji žele osvježiti ili produbiti osobno poznavanje sadržaja i poruke Povijesnih knjiga kao drugog dijela Staroga zavjeta. No, ona želi biti i pomoć u biblijskome pastoralu. Autor se smatra priređivačem koji je preveo, prilagodio i objedinio materijal iz suvremene literature te je donio sintezu suvremenih priručnika, komentara i monografskih studija, no knjiga ipak sadrži elemente izvornosti koji su utkani u interpretaciju odabranih ulomaka.