Svi posjedujemo urođenu sposobnost za transformaciju traumatskih iskustava – glavno je polazište Petera A. Levine, liječnika i fiziologa koji je prije dvadesetak godina postavio revolucionarni pristup liječenju traume. Sve otada cijenjeni je autor i glavno polazište svih koji se bave traumom, bilo kao terapeuti, liječnici ili istraživači. Čovjek je životinja kojoj visoko razvijene kognitivne sposobnosti često više odmažu nego pomažu da se nosi sa situacijama u kojima bismo zapravo trebali djelovati instinktivno, u knjizi objašnjava Levine. Ne uspijevajući osloboditi energiju koja ostaje u našem tijelu zarobljena nakon traumatskog iskustva, razvijamo neželjene posljedice koje se mogu pretvoriti u fobije, anksioznost pa i delikvenciju i nasilnost. Levine postavlja intrigantno pitanje: zašto divlje životinje, iako često u životnoj opasnosti, rijetko pate od trauma? Razumijevanje dinamike koja divlje životinje čini praktički imunima na simptome traume, ključ je iscjeljenja traume kod ljudi. Ova nas knjiga vodi kroz svijet suptilnih, ali vrlo moćnih poriva koji upravljaju našim reakcijama na životne događaje koje doživljavamo prijetećima.  Levine nudi novo i optimistično viđenje traume i čitatelju nudi niz dragocjenih uvida, ali i vježbi kojima je traumu moguće izliječiti.

Neprestano putovanje ka duhovnom sazrevanju. Knjiga Dalje putem kojim se ređe ide predstavlja nastavak bestselera Put kojim se ređe ide svetski poznatog psihijatra Morgana Skota Peka. Na svojim predavanjima, koja je držao godinama, M. Skot Pek pokreće različita pitanja – o odrastanju, krivici i oproštaju, smrti i značenju, samoljublju i samopoštovanju, o ljudskoj prirodi posmatranoj u kontekstu mitologije, o zavisnosti, potom pitanje o ulozi religije u duhovnom razvoju, o seksualnosti, kao i mnoga druga. Sva ova pitanja čine korak dalje na našem putu kroz vlastiti život. Međutim, svako od nas mora da stvori svoj vlastiti put, te nema jednostavnih odgovora na prethodno postavljena pitanja. Put koji je pravi za jednu osobu, za neku drugu je potpuno pogrešan. Životni put nije asfaltiran, nije dobro osvetljen i nema putokaza. Životni put je kamenita staza kroz divljinu. Ali, kako autor poručuje, misterije i paradoksi od kojih je satkano naše životno iskustvo ne treba da nas plaše, već moramo da počnemo da cenimo to što naš život nimalo nije jednostavan i linearan. Knjiga Put kojim se ređe ide počinje rečenicom: „Život je težak“, dok u knjizi Dalje putem kojim se ređe autor ovoj pređašnjoj velikoj istini dodaje još jednu: „Život je komplikovan.“