Kako nas je Zemlja stvorila
„Prvoklasna i vrlo važna knjiga.“ Guardian
„Ovo uzbudljivo delo o Velikoj istoriji moguće je uporediti sa Sapijensom Juvala Noe Hararija.“ Sunday Times
Opsednuti velikim vođama, moćnim narodima i odlučujućim ratovima, često previdimo na koje načine je sama Zemlja odredila našu sudbinu. Tela su nam, neizbežno, sazdana od zemaljskih elemenata: naši krv, znoj i suze stvoreni su od Zemljinih stena; naša kosa nastala je od vulkanskih ostataka. Pre mnogo eona silovito pucanje Zemljine kore na istoku Afrike dovelo je do „naglih oscilacija klime između velike vlažnosti i velike suše“. Tok ljudske evolucije zauvek se promenio. Naši preci su se prilagođavali nestabilnom okruženju tako što su sve inventivnije koristili tada dostupnu tehnologiju i sve više međusobno sarađivali. Kraj poslednjeg ledenog doba omogućio je prelazak sa nomadskog na poljoprivredni način života. Moćni vetrovi na našoj planeti u potpunosti su odredili smer istraživanja u doba velikih otkrića, a i danas mogu da se povuku jasne paralele između rasporeda pojedinih geoloških oblasti i raspoloženja birača na izborima.
U knjizi posvećenoj tome „kako nas je Zemlja stvorila“, Luis Dartnel analizira poslednju milijardu godina u nameri da objasni zbog čega je naša planeta „glavni protagonista u oblikovanju priče o čoveku“.
„Briljantan prikaz istorije, ne samo naše vrste već čitavog sveta. Dok analizira kako su stvaranje kontinenata i klima uticali na kretanje ljudi, Dartnel uspeva da sagleda širu sliku – i objasni nam zbog čega je ona važna.“ Piter Frankopan, autor knjige Putevi svile
„Autor razume geologiju, geografiju, antropologiju, fiziku, hemiju, biologiju, astronomiju i istoriju. I to je već ozbiljno postignuće, ali ono što ga izdvaja jeste jasan, logičan i zabavan način na koji govori o prepletenosti ovih disciplina. Fantastično!“ Times
„Dartnel je pronašao savršeni odnos nauke i istorije. Ova knjiga neće uzdrmati samo naša preduverenja o prošlosti, već bi trebalo da nas navede da vrlo pažljivo razmislimo o budućnosti čovečanstva.“ Mail on Sunday
Veliki biocentrični dizajn
Kako život stvara stvarnost
Veliki biocentrični dizajn djelo je koje kroz leće biocentrizma daje odgovore na uznemirujuća otkrića suvremene fizike. Robert Lanza i suautori (Matej Pavšič i Bob Berman) pomiruju kvantnu teoriju, relativnost i svijest te daju odgovore na pitanja o funkcioniranju svijeta i o tome tko smo mi. To su pitanja koja smo svi u nekom trenutku života postavili: Zašto smo ovdje? Koja je naša uloga u svemiru? Postoji li vrijeme? Postoji li smrt? Imamo li slobodnu volju? Je li stvarnost stvarna ili je sve samo u našim glavama? Čitajući ovu knjigu otkrit ćete potpuno zapanjujuće znanstvene dokaze da vrijeme, stvarnost i egzistencija uopće ne postoje bez promatrača. Iako znanstvena, knjiga je istovremeno zabavna te namijenjena općoj javnosti. Znanost – štoviše, ni život ni smrt – više nećete vidjeti istim očima.
Što mi kao pojedinci u vrijeme socijalne i klimatske krize možemo učiniti da svijet postane bolje mjesto?
Motivacijski govornik i autor Charles Eisenstein u ovoj inspirativnoj knjizi nudi protulijek prevladavajućem cinizmu, očaju, frustraciji i paralizi, podsjećajući nas na elementarnu istinu: svi smo povezani, a naši osobni izbori, koliko god nam se činili nebitnima, imaju nevjerojatnu transformacijsku moć te mogu pozitivno utjecati na svijet.
U prostoru između priča u kojem se trenutno nalazimo, imamo osjećaj kao da stojimo iznad provalije i sve oko nas se urušava. Ova knjiga donosi niz primjera iz stvarnog života koji dokazuju da mali i osobni činovi hrabrosti, ljubaznosti i vjere u sebe mogu promijeniti kulturni narativ separacije, koji je uzrok trenutačne planetarne krize i koji nam ne može dati odgovore na temeljna životna pitanja. Iako strahujemo od novog, urušavanje stare priče je nužno kako bismo ušli u novu priču – priču o neodvojivosti. Ali taj novi narativ nas ne treba plašiti jer već intuitivno znamo da je njegovo ključno načelo istinito – neodvojivi smo od svemira i naše bivanje prožima bivanje svih i svega. Iako je put prema ponovnom sjedinjenju pun zavoja i zaokreta, Eisenstein nas podsjeća da ćemo na njemu susretati i druge putnike te tako zajedno ići ususret ljepšem svijetu za koji naša srca znaju da je moguć.
Duša je poput zdjele vode, a duševne su impresije poput zraka sunca koje pogađaju vodu.
Ako je voda uzburkana, i svjetlo izgleda uzburkano – iako ono, naravno, to nije. (11.21-22)
„Zapamti da su ti vrata uvijek otvorena“, poručuje nam Epiktet, jedan od najzanimljivijih filozofa stoicizma iz 2. stoljeća. Ovaj Grk veći je dio svog života proveo kao rob što je uvelike oblikovalo njegovu filozofsku misao. Epiktet promišlja pojam slobode težeći oslobođenju iznutra, spoznajno i filozofski. Upravo je potraga za unutarnjim oslobođenjem ono što najviše povezuje ovaj antički tekst s današnjim čovjekom, koji nastavlja propitivati značenje slobode i pregovara uvjete njena postizanja u svojim specifičnim okolnostima.
O ljudskoj slobodi koja se nalazi pred vama sastoji se od izabranih poglavlja, odnosno zapisa iz izvornika koji je antičkom svijetu poznat kao Epiktetovi Razgovori.
Epiktet (55. – 135. po. Kr.) je bio stoički filozof grčkog porijekla koji je živio i podučavao u doba rimskog stoicizma. Rođen je u Hijerapolu u Frigiji (današnja Turska) kao rob, sin majke ropkinje. Neko je vrijeme živio i služio u Rimu, gdje mu se pružila prilika da se školuje i oslobodi ropstva.
Epiktet, kao ni Sokrat prije njega, za života nije ništa zapisao, pa tako ni objavio. Sve što nam je ostalo u naslijeđe stoga su zapisi njegova učenika Flavija Arijana pod naslovom Razgovori, a temeljeni su na Epiktetovim predavanjima. Pretpostavlja se da su Razgovori služili isključivo kao podsjetnik svakodnevnoj praktičnoj primjeni unutar Epiktetove škole i nisu bili poznati široj javnosti. Vrijednost i snaga tih antičkih učenja leži ponajviše u tome što su jednako primjenjiva i danas.
Ova će vas knjižica poput vremeplova odvesti na kratko, ali intenzivno putovanje u antičku Grčku i Rim. Tamo ćete se susresti s rimskim senatorima, konzulima i političkim vođama, osuđenicima na smrt, robovima i bvišim robovima, gusarima, putnicima, bradatim filozofima, kraljevima i glumcima, a zatim i s hrvačem, boskačem i atletom, špijunom, sviračem lire, mudracem i tzv. „mudrom budalom“, djetetom; kao i primjerima iz životinjskog svijeta.
Nije čudo što je upravo ljudska sloboda bila jedna od najzastupljenijih tema u Epiktetovu učenju. Prema nekim izvorima riječi „sloboda“ i „(biti) slobodan“ kod Epikteta se spominju čak 130 puta, što je gotovo šest puta više nego u Novom Zavjetu i dvostruko više nego kod Marka Aurelija.
Upoznaj autora
Epiktet, jedan od najpoznatijih filozofa stoicizma, rođen je 55. godine u Hijerapolu u Maloj Aziji kao rob, sin majke ropkinje. Živio je i služio u Rimu gdje mu se pružila prilika da se školuje, te je upravo obrazovanje imalo odlučujuću ulogu u njegovom životu. Njegovo naučavanje poznato je kroz zapise njegova učenika Flavija Arijana u djelima Razgovori. Carevi Marko Aurelije i Hadrijan samo su neki od poznatih Rimljana koji su postali njegovi učenici.