I sada se novi prozor otvara pred tobom. Mali Perica, vođen perom Vjekoslava Majera, povest će te u jedno novo doba. Novo nemoj shvatiti kao buduče, nego kao drukčije, različito.
Najradoznaliji šetač Zagreba, kako književni kritičar nazva pisca Vjekoslava Majera, zaustavio se u godini 1935.
Zagreb je i tada velik grad. Iako neusporedivo mirniji no danas, i tada njegovim središtem odzvanja buka tramvaja i automobila, u Ilici je gužva, svijetle izlozi raskošnih trgovina, gospoda se okupljaju u otmjenim restauracijama…
Nasuprot tomu, na periferiji Donjega grada živi se tiše, skromnije. Radnici i sitni činovnici, mali, jednostavni ljudi, svoje mirne dane žive u krugu obitelji, raduju}i se nedjeljnom objedu, susretu s prijateljima u obližnjoj gostionici, pjesmi koju }e povesti nakon čašice više, odlasku u cirkus, svečanoj vojničkoj glazbi… Prohtjevi su maleni, u skladu s intelektualnim i materijalnim mogućnostima, ali duša je ispunjena. Tek ako požele izići iz takve svakodnevice, došulja se nemir.
I u Peričinu je obitelj ušao taj nezvani, nepozvani gost. Niz malih događaja promiče pred Peričinim očima. Mama, tata, teta i njihov prijatelj nadahnjuju ga da svake večeri, kriomice, potanko u svoj dnevnik zabilježi sve važne trenutke protekloga dana.
Nadahnjuje ga i još jedna važna misao: Možda će taj dnevnik naći za nekoliko tisuća godina i čitati što sam napisao, jer ja ću ga, kad budem star, metnuti u škatulju od lima, dobro zatvoriti, omotati žicom i onda zakopati negdje iza grada. Netko će ga već naći, pa će se smijati kad pročita…
Eto, Peričin je dnevnik „iz dobro zatvorene škatulje od lima”, i mnogo prije no što je prošlo nekoliko tisuća godina, došao tebi u ruke.
Pročitaj ga, ako ni zbog čega drugoga, da vidiš ostvaruje li se Peričina želja: pa će se smijati kad pročita.
Dok se družiš s Peričinim dnevnikom, ne zaboravi ni svoj dnevnik čitanja. Bilježi u nj svoje osvrte na događaje o kojima čitaš, procjenjuj postupke likova i njihove međusobne odnose, iznosi svoje prosudbe o pročitanome, razgovaraj s Pericom…
Pa, kad za nekoliko tisuća godina netko otkopa tvoje bilješke, možda one i njega povedu k Perici, u jedno novo doba.