ONA KOJA OSTAJE

U osnovi priče “Ona koja ostaje” je surovi Kanon Leke Dukađinija – složeni sistem tradicionalnih zakona koji se i danas poštuje u nekim izoliranim mjestima na Balkanu. Krvna osveta između porodica je svakodnevica, ljubav je ravna smrti, a žena vrijedi dvadeset volova. Ni trunku više. Živi se za čast koja se mjeri s “dva prsta iznad čela”, a najgora sudbina koja muškarca može snaći je da umre od starosti i bolesti. U ovom patrijarhatu smrt je stalna gošća u gotovo svakoj kući. I to nije mit, nego istina.

Priča o Bekiji je priča o izborima koje pravimo i neminovnim posljedicama koje slijede. Priča o ograničenjima koja sebi namećemo da bismo ih nakon toga prevladali. Priča o ljubavi i ljudskom biću izvan roda, izvan riječi kao što su “sin” i “kći”, “muškarac” i “žena”. Priča o ljudskim bićima koja spajaju božiji gnjev i božiji oprost unutar svog dvadeset jednog grama duše.

“Direktno i lično, pisanje koje je pronašlo svoji najbolji izraz.”

Georgi Gospodinov, dobitnik Međunarodnog Bookera 2023.

“Ovaj nesvakidašnji roman nalik je pjesmi koju pjevaju dva glasa – muški i ženski, i koji se prepliću u jednu dirljivu melodiju o tome kako je teško živjeti pod nemilosrdnim jarmom Kanona, kako je teško biti svoj kad nisi ono što svi očekuju, kako je čudno živjeti u tijelu koje nema mjesta…”

Anna Ciarkowska, poljska spisateljica i kritičarka

“Glasom Bekije, ostajnice, virdžine, Rene Karabaš nas smješta u albansko selo, u podnožju Prokletija, u zatvoreni svijet Kanona, krvne osvete i najtvrđeg patrijarhata. Fragmentirano i lirično, gotovo prozračnim stilom, prizivajući odsutno i neizgovoreno, u ponajboljem maniru écriture féminine, Karabaš nas postepeno uvodi u slojeve tragedije gdje su svi unaprijed poraženi, da bismo u konačnici ostali sa saznanjem da govori o svima nama, bez obzira na to gdje živimo.”

Senka Marić