RANJENI ORAO

Nakon što Nedin otac zbog finansijskog skandala izvrši samoubistvo, cijeli svijet joj se ruši. Čini se da njenoj nesreći nema kraja jer ubrzo ostaje i bez majke, bogatstva i ugleda. Skrhana ali odlučna, Neda će morati da se suoči sa surovom realnošću, ali i sa grehom koji je u prošlosti počinila njena majka… Smješten u okvir društva koje brzo osuđuje i još brže zaboravlja, roman Greh njene mame je priča o borbi, ljubavi i gubitku. Autorka kroz lik Nede Pavlović vešto oslikava unutrašnje sukobe mlade žene suočene s porodičnim porazom, ali i sa izazovima prve ljubavi koja, iako obećavajuća, ne može opstati u sjenci tragedije. Ovo je i priča o ženama koje, uprkos teškim iskušenjima, pronalaze snagu da se izbore za pravedniji svijet u kojem će biti samostalne i ravnopravne.

S predgovorom Miljenka Jergovića Fascinantna životna priča o raskidu s mržnjom i hrabrosti potrebnoj za lični preobražaj Drago Pilsel rođen je u Argentini, u porodici koja je bila sve samo ne obična. Jedan djed bio mu je saradnik Gestapoa, drugi ustaša, a otac – tjelohranitelj Ante Pavelića. Okružen mitovima o „slavnoj NDH“ i „blajburškoj tragediji“, Pilsel je odrastao u svijetu u kojem su identitet i lojalnost bili neupitni. Kao mladić vodio je dvostruki život: radnim danima angažovao se za ljudska prava i protiv diktature u Argentini; vikendom je, u porodičnom krugu, ulazio u sasvim drugačiji univerzum opterećen nasljeđem fašizma. Kada mu je prijatelj, argentinski sveštenik, skrenuo pažnju na tu protivrječnost, u njemu je započeo proces preispitivanja koji će trajati godinama i dovesti do ove knjige. Argentinski roman je intimna, autobiografska ispovijest u kojoj autor bez zadrške govori o djetinjstvu, vjeri, porodici i naslijeđenoj ideologiji, ali i o ličnim zabludama, gubicima i sporom, nesigurnom izlasku iz identiteta koji je djelovao kao sudbina. Pilsel piše bez patetike i potrebe za opravdanjem, s toplinom i preciznošću, o tome kako se jedan život može promijeniti – ne naglo, nego kroz unutrašnje lomove koje niko ne vidi. „Početkom devedesetih svjedočili smo golemoj migraciji Hrvata iz socijalističke agende u jednu posve novu. Duge kolone grozničavo su tražile naknadne dokaze i korijene svoga hrvatstva: krsni list, plemićko porijeklo, obiteljski grb, bilo što, nekakav papir koji bi dokazao da ih je pratila Udba ili barem nekog strica na Blajburgu. U toj strašnoj gužvi samo je jedan čovjek išao u suprotnom pravcu.“ – Boris Dežulović