🌳Kad vidim na početku knjige daleke korijene porodičnog drveta malko se uspaničim kako li ću sve to ispratiti, ali citat od Herman H. na početku odmah me odobrovoljio.
Uprkos vidnom obimu knjige i mnoštvu likova autor je maestralno izgradio tempo i temeljito karakterizirao likove. Likovi su stvarni, doslovno da se srodiš s njima. Na taj način autor je doprinijeo snazi svih poruka knjige o pripadnosti i identitetu. Mislim da je debelo uspio u tome da čitalac intimno intrepretira kompletno štivo.

🖋️Citat cete veoma opsežno maestralno djelo, puno historije, duhovnosti, filozofije, emotivne “težine” dunjaluka…
Rojit će se mudre pouke, sveti citati, brojna pitanja… Da li postoji mir ili je to samo neratno vrijeme za predah? Da li su merhamet, pravednost i solidarnost samo staromodne riječi?
Da li je sramota ne svetiti nepojmljive strahote nasilja, trauma, istrebljivanja na najsuroviji, nezamisliv način? Da li dželatu koji ne traži oprost halaliti da bi se težilo suživotu i miru?
Biće tu lekcije za saputnike za put na daleko, analiza pojma muškarac…

📌Osjetit ćete jačinu bola kad ti uzmu sve što je tvoje, kad ti iščupaju porod, kad ti oduzmu sve što voliš, ali i snagu vjere da to podneses. Nije sve tako crno, osjetiti ćete i beskrajnu sreću života kad imaš sve i ništa nemaš više za poželjeti. Ali život je kolo sreće koje se okreće. Sad si na vrhu, ali past ces i na dno. Ne smiješ to zaboraviti, isto tako doći će vakat i da se vineš sa dna. Nikad više neces biti isti, ali nije ni to kraj svijeta.
Sve je to bilo kader. O da, citat cete o sudbini…
O osveti, ali sta je osveta? I o misiji, patriotizmu, identitetu, borbi, potomstvu… O opstanku i životu.
O zulumu, galfetu, o smrti, o gajbu, o pradjedovini…

⏳ Kako insanu samo zehra fali i za kahar i za radost, kako zaboraviti, da li zaboraviti, kako oprostiti, kako osvetiti, kako nastaviti?

🔎 Nekoliko generacija od Osmanlija do danas ce nam pokazati sve to, je li genetski ili društveno da svaka generacija prođe ratove, nemire, gubitke, pretrpi nasilje… Može li se stati u kraj? Je li moguća tolika mržnja prema drugoj naciji? Je li moguće sačuvati razum u strašnim, nezamislivim iskušenjima, u gledanju i trpljenju beskrajnog zla, omalovažavanja i maltretiranja? Je li vjera zaista najjača utjeha?
📿 Priča potomaka po bijelom svijetu, njihovih mezarja u tuđinama; izgoni, progoni, “čišćenja”, osvete, dušmani, prijatelji…

💢 Ima li za sve nas ovdje mjesta?

🗡️Književno djelo koje ne ostavlja ravnodušnim!

Emotivno.

Brutalno.

Sirovo.

Duhovno.

– Tokom čitanja slike u glavi su mi posebno dočarane kad su se opisivala meni poznata mjesta, isticem svoju Zenicu i predjele prelijepe vodene sile Tare.
Navala utisaka, emocija i pitanja me pratila tokom čitanja, a i poslije. Podsjećala sam se na časove historije, guglala neke pojmove, događaje, detalje, čitala intervjue autora i utiske drugih čitalaca, procesuirala i prepoznavala brojne filozofske i analitičke zaključke. I sve što mogu reći da je nestvarno koliko kvaliteta se krije između korica jednog mladog autora, dostojno svakog poštovanja i zadivljenosti. 👏🏽

📢 Nezaboravna, neprocjenjiva priča koju treba čitati više puta. Mada to rijetko pomislim, jer sam se vodila idejom da je život prekratak, a knjiga na pretek da bi se isti naslovi čitali. Taj stav se mijenja poslije ove knjige!
Negdje sam pročitala komentar čitaoca da se ova knjiga treba uvrstiti u lektiru i kućnu biblioteku, brzim koracima stajem u red spomenutih pristalica. Historija je učiteljica života, a ova knjiga obuhvata debele fragmente naše historije.

“Ko zaboravi istinu, zalutao je. Zaborava se treba bojati kao dzehenemske vatre. Zaborav je kao trava na mezarju bez nišana. Kaburska trava zaborava biljka je na kojoj se goji bezbrižni hajvan koji je stvoren samo da živi i mre kao hrana gladnim zvijerima. Zaborav je šejtanska halva kojom se ljudi slade. Ona pospano zijeva u prividu stvarnog zivota s mukom da učini bilo kakav napor prema sjećanju kao čuvaru istine i prave prirode dunjaluka. Bezbrižna i nemarna, ta zavodljiva zaborav slijepa je i gluha da čuje sablasnu šrkipu vrata koja se otvaraju pred upornim kuckanjem Zla. Od te bolesti naš će narod bolovati. Od zaborava. Ti se ne povedu za drugima i ne pristaj na Zaborav.” (citat iz knjige)

🛡️ Izdvojeni redovi –
(Dojmljive rečenice su me okupirale svako malo, ali sam ih sažela na manji broj, koliko sam mogla🫣)

🗝️”Što čovjeka zadesi nije ga moglo mimoići. Sudbina je tajanstven put i duboko more… Božija tajna koja nam se otkrije tek kad se desi.”

🗝️”Mirisi su okidači sjećanja.”

🗝️”Vjerujem u kader i da se sve dešava iz nekih razloga. Naši životi su privid beskonačnih mogućnosti.”

🗝️”Ponekad je lijepo znati i planirati unaprijed. Planiramo jer želimo ukrotiti sudbinu i osigurati nove dane.”

🗝️”Različitosti se uvijek spajaju kada se sretnu u pravo vrijeme i na pravom mjestu.”

🗝️”Pošteno opraštanje je samo ideal na koji iskusan čovjek ne smije računati.”

🗝️”Velika tuga vezana je za istinu da je ovaj svijet za koji smo vezani svim srcem tako prolazan, a ljepota molitve je u vjeri da ovaj svijet nije kraj.”

🗝️”Živjeti vjeru i vjerovati, dva su životna pogleda s udaljenih obala iste nepregledne rijeke. Dok za vjerovanje nije potreban nikakav ljudski napor, živjeti vjeru podrazumjeva svakodnevna odricanja radi ideala koji se ne mogu iskusiti na ovom svijetu.”

🗝️”Nije šejtan proklet što je ružan ili što poput divljih zvijeri kolje stoku, već što odvraća od dobra i što obmanjuje zavodljivim lažnim govorom.”

🗝️”Svako mora odlučiti za sebe čemu će posvetiti svoj život. Na kraju se svi Bogu vraćamo i nosimo sa sobom ono što smo posijali slobodnom voljom koja nam je data. Svaki čovjek Osmane odgovora za svoje grijehe, za sve loše što je učinio – ali odgovaraće i ta sve dobro koje je mogao učiniti, ali nije.”

🗝️”…Preko mekanog šiljteta ne stiže do lijepog dženneta, već samo odlučnom borbom protiv zla za ostvarenje dobra.”

🗝️”Znanje se uvecava kroz prava pitanja, a ne kroz lepršave hutbe i vazove, pa makar vazili i najmudriji među šejhovima…”

🗝️”Nemaš ti ništa. To ti se samo čini. Ovaj dunjaluk stoji na običnoj paučini. Ništa ti u njemu ne pripada.”

🗝️”Kad dozovem prošlost, tad jasno shvatam… Izrunio se život k'o tvrda pogača.”

🗝️”Ali sad kad ove pameti sagledam znake i predznake, vidim da najvećem zlu uvijek prethode prevelika dobročinstva.”

🗝️”Samo ti se čini. Uvijek je moglo drugačije, može drugačije i moći će inšallah drugačije. Sve što se desi ljudi nazivlju sudbinom. Kader nije ono što će se desiti, nego samo ono što se već desilo, jer sudbina je zakovana u prošlosti koja se ne moze unatrag prepravljat osim lažima i pjesmom… Ali da li je baš i sve tako moralo biti?! Ma nije! Prava sudbina, onaj pravi kader je neistražena mogućnost koja se ispisuje snovima i dovom, vezicama vjerujućih sa božanskim obiljem. Nesreća je što se i zlo može prizivati iz tog obilja i na dunjaluk spuštati. Vjera je kad se tako shvati, blagodet data svima kao vazduh, kamen, zemlja ili voda da se svako biće njime koristi. I vuk i jagnje istu vodu piju.”

🗝️”Šta god da je, iskren razgovor liječi bez obzira da li u njemu nađeš svog oponenta il’ saveznika. U šutnji nema nijednog ni drugog, samo iskrivljena slika stvarnosti (…) Pretjerana šutnja navikava dušu na osamu, a u njoj sve ideje vehnu. Ništa se u šutnji ne razgori. Svaka vatra se u njoj gasi prije nego li postane plamen.”

Sabina Mašić, goodreads