Knjige

Knjiga „Utemeljitelji Hrvatske – A projekt“ predstavlja upravo one ljude iz hrvatske prošlosti koji su bili predvodnici promjena, začetnici u reformama, osnivači kulturno-povijesnih i znanstvenih ustanova, utemeljitelji raznih znanstvenih disciplina. Ljude koji su bili prvi u nečemu; koji su, primjerice, skladali prvu hrvatsku operu, izrekli prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru, napisali prvi roman i gramatiku, nacrtali prvu cjelovitu kartu hrvatskih zemalja … Bilo je mnogo onih koji su uživali daleko veći ugled i slavu, čija su djela bila čitanija, čije su političke zasluge bile veće, čiji su glazbeni stavci bili izvođeniji, no samo su ovi ljudi bili pokretači društvenih, političkih i kulturnih promjena. U knjizi je ukupno 27 biografija, u kojima je predstavljeno 29 znamenitih osoba, jer smo u biografijama objedinili dvojicu tvoraca hrvatske himne i dvojicu utemeljitelja hrvatske arheologije. Sve tekstove u ovom svečanom izdanju napisalo je dvanaest stručnjaka s vodećih hrvatskih ustanova, poput Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, Hrvatskog instituta za povijest i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Izuzetnoj privlačnosti knjige, uz stručne tekstove koji su pisani jezikom razumljivim širem krugu čitatelja, pridonosi bogata slikovna građa, prikupljena u najeminentnijim muzejskim i arhivskim ustanovama u nas. O autorima: SUZANA COHA profesorica je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem predaje kolegije iz hrvatske i svjetske književnosti te književne i medijske kulture. Bila je suradnica na izdanjima Bibliografija hrvatskih književnih časopisa 19. stoljeća. 1-4 (2006.) te na bibliografijama časopisa Savremenik (1906. – 1941.) (2010.) i Hrvatska revija (1928. – 1945.) (2012.) (ur. V. Brešić). Uredila je zbornik radova Književnost: motori i hambari. Zbornik u čast Vinku Brešiću (2022., s M. Protrka Štimec). Autorica je knjiga Medij, kultura, nacija. Poetika i politika Gajeve Danice (2015.) i Ljudevit Gaj – karizmatični i kontroverzni predvodnik hrvatskoga narodnog preporoda (2022.). STIPICA GRGIĆ znanstveni je suradnik na Odjelu za modernu povijest Hrvatskog instituta za povijest. Doktorirao je 2014. godine na Sveučilištu u Zagrebu, nakon čega je niz godina predavao u zemlji (Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko katoličko sveučilište) te inozemstvu (Filozofski fakultet Sveučilišta u Hradec Královama, Češka). Sudjelovao je na mnogim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima te objavio mnoštvo znanstvenih radova, od kojih se izdvaja recentna knjiga Maček nam je vođa! Općinski izbori u Banovini Hrvatskoj (u suautorstvu s Tomislavom Kardumom; Zagreb: Srednja Europa, 2023.). Područja njegova interesa vežu se uz političku, upravnu, društvenu i svakodnevnu povijest, posebice povijest sporta, od kraja 19. do sredine 20. stoljeća. JOSIP JOVIĆ novinar je i publicist. Rođen je u Imotskom, u kojem je završio gimnaziju, a Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Pisao je u više dnevnih i tjednih novina (Nedjeljna Dalmacija, Slobodna Dalmacija, Vjesnik, Danas, Novi list, Vijenac, Panorama, 7dnevno, Hrvatski tjednik). Bio je glavni urednik Imotske krajine, Slobodne Dalmacije i Panorame. Dvostruki je dobitnik godišnje nagrade Hrvatskoga novinarskog društva Zlatno pero te Nagrade za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije. Objavio je deset knjiga iz područja političke i povijesne publicistike. JOSIP JUKIĆ stekao je titulu profesora povijesti i geografije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2003. godine. Učiteljski zanat ispekao je u osnovnim školama “Beletinec” u istoimenom naselju i “Vladimir Nazor” u Svetom Iliji u okolici Varaždina. Od 2006. godine radi u VII. gimnaziji u Zagrebu kao nastavnik geografije i kraće vrijeme kao nastavnik geografije i povijesti. Radom u školi i kao autor ili suautor nekoliko knjiga u suradnji s Mozaikom knjiga (Hrvatski gradovi, Vladari Hrvatske, Čarobna Hrvatska, Neispričane priče, Hrvatska prirodna baština) te osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika za geografiju nastoji što više pridonijeti boljem poznavanju prirodne i kulturne baštine Hrvatske, njezine povijesti i prirodno-geografskih osobitosti. HRVOJE KEKEZ redoviti je profesor srednjovjekovne povijesti na Sveučilišnom odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Poglavito istražuje povijest slavonskoga srednjovjekovnog plemstva, povijesnu topografiju, hrvatsku srednjovjekovnu i ranonovovjekovnu fortifikacijsku baštinu, razdoblje sukoba s Osmanlijama te hrvatsku heraldičku baštinu. Znanstveno se usavršavao na Institute of Medieval Studies Sveučilišta u Leedsu i Nanovic Institute for European Studies Sveučilišta Notre Dame u Indiani. Dosad je samostalno i u suautorstvu objavio tri znanstvene i trinaest popularno-stručnih monografija, kao i pedesetak znanstvenih radova u časopisima i zbornicima radova u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlagao je na pedesetak znanstvenih konferencija u Hrvatskoj i inozemstvu. Također je uredio šest zbornika znanstvenih radova, a surađivao je na sedam znanstvenih projekata te bio voditelj tri. Trenutno je voditelj znanstvenog projekta Topografija srednjovjekovne Zagrebačke županije (14. – 16. stoljeće), financiranog od Hrvatske zaklade za znanost. STIPE LEDIĆ docent je na Sveučilišnom odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Predaje kolegije iz ranonovovjekovne povijesti i latinskog jezika. Trinaest godina radio je u srednjim školama kao nastavnik povijesti i latinskog jezika. Suautor je udžbenika povijesti za treći razred gimnazije, u koji je ugradio dugogodišnje učiteljsko iskustvo, znanstvene vještine i interes za didaktiku povijesti. Autor je radova u kojima se bavi problematikom jozefinizma na području Banske Hrvatske. Područje interesa mu je i ranonovovjekovna latinistička historiografija i obrazovanje u ranom novom vijeku. IVA MANDUŠIĆ povjesničarka je i viša leksikografkinja u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu, u kojem je urednica za humanističko i društveno područje u različitim izdanjima. Magistrirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temama iz povijesti ranoga novog vijeka, a glavna područja njezina znanstvenog i stručnog interesa su povijest plemstva, latinistička historiografija te povijest znanosti, o čemu redovito izlaže na domaćim i stranim konferencijama. Članica je više strukovnih udruženja i uredništva stručnih časopisa. Surađuje na znanstvenim i stručnim projektima vezanima uz očuvanje baštine, organizaciju i diseminaciju znanja te popularizaciju znanosti. TOMISLAV MATIĆ doktorirao je srednjovjekovnu povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a drži i magisterij struke iz filozofije. Radi na Hrvatskom institutu za povijest, a više od deset godina predavao je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Njegov su rad stipendirali Program Fulbright, Austrijska akademija znanosti, mađarski državni Institut Balassi i drugi. Istraživao je ili radio na Sveučilištu u Oxfordu, Sveučilištu u Beču, Sveučilištu Kalifornije u Los Angelesu, Sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji i drugdje. Autor je niza radova na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Bavi se poviješću srednjeg vijeka i renesanse, posebice intelektualnom, crkvenom i diplomatskom poviješću. VERONIKA NOVOSELAC magistra je povijesti i komunikologije, doktorandica i asistentica na Sveučilišnome odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Znanstveni su joj interesi društvena i kulturna (nacionalna) povijest 19. stoljeća, povijest komunikacije i medija, posebice novinstva i karikature, te koncept mjesta sjećanja. Sudjelovala je u organizaciji, realizaciji i animiranju raznih nacionalnih, međunarodnih te sveučilišnih događaja i projekata, a zbog akademske je izvrsnosti, uz niz sveučilišnih priznanja, nagrađena i Rektorovom nagradom. Njezin diplomski rad Značaj humorističko-satiričkog lista Bič u pravaškom novinstvu druge polovice 19. stoljeća nagradom “Ferdo Šišić” proglašen je 2018. na Kliofestu najboljim diplomskim radom. Članica je Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu te Centra za Nenasilnu komunikaciju Hrvatska. NIVES OPAČIĆ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1968. godine Jugoslavenske jezike i književnosti te Komparativnu književnost, a Češki jezik i književnost kao dopunu studija. Godine 1973. magistrirala je (znanstveni magisterij) na smjeru Lingivstike kod prof. Ljudevita Jonkea. Godine 1972. osnovala je Društvo hrvatskih lektora i bila mu predsjednica u dva mandata. Kao lektorica hrvatskoga jezika radila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1974. godine do umirovljenja 2003. (uz dvije godine na Karlovu sveučilištu u Pragu od 1972. do 1974. te u Rimu od 1979. do 1981.). S nekoliko stotina jezičnih priloga sudjelovala je i još sudjeluje u raznim medijima (Hrvatski radio, Hrvatski katolički radio, Radio Ogulin, Hrvatska televizija) te raznim listovima (Vijenac, Vjesnik, Novinar, Glas Trešnjevke). Bavila se znanstvenim i stručnim radom, sudjelovala na domaćim i inozemnim lingvističkim projektima (voditelj akademik Rudolf Filipović i voditeljica prof. dr. Barbara Kryžan-Stanojević), kao i na skupovima Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku i Riječkim filološkim danima. Dosad je objavila 15 autorskih knjiga. ROZINA PALIĆ JELAVIĆ je muzikologinja kroatologinja i glazbena pedagoginja. Studirala je teorijsku matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, diplomirala na Odjelu za glazbenu kulturu te na Odjelu za muzikologiju i glazbenu publicistiku Muzičke akademije u Zagrebu, a doktorirala kroatologiju na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Djelovala je kao gimnazijska profesorica glazbene umjetnosti, potom kao znanstvena suradnica na Odsjeku za povijest hrvatske glazbe Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Surađivala je u Hrvatskoj nacionalnoj komisiji Repertoire international litterature musical te na znanstvenom projektu Hrvatska glazbena historiografija do 1945. godine (voditeljice dr. sc. Sanje Majer-Bobetko). Temeljno joj je područje znanstvenog istraživanja novija povijest hrvatske glazbe, osobito stvaralaštvo hrvatskih skladatelja 19. i prve polovice 20. stoljeća, pretežito na području vokalne (svjetovne i sakralne) glazbe, kao i nacionalno operno stvaralaštvo Ivana pl. Zajca i Vatroslava Lisinskog. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim (muzikološkim i kroatološkim) međunarodnim i hrvatskim simpozijima. Autorica je više udžbenika za glazbenu umjetnost u trećem i četvrtom razredu opće gimnazije (u suautorstvu s Nadom Medenicom). Priredila je notno izdanje Ferdo Livadić: Sakralna vokalna lirika na latinske tekstove te objavila 130 znanstvenih i stručnih radova. Za svoj rad primila je više nagrada i priznanja. MARINA PROTRKA ŠTIMEC profesorica je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (Odsjek za kroatistiku, Katedra za noviju hrvatsku književnost). Piše i predaje o književnom kanonu, autorstvu i politikama književnosti, medijima i periodici, revoluciji i transferima u književnom i kulturnom polju. Objavila je knjige Stvaranje književne nacije (2008.) i Politike autorstva (2019.), uredila zbornike radova Veliki Vidar. Stoljeće Grigora Viteza, 2013. (s D. Zalar i D. Zima), Ja kao svoja slika. Diskurzivnost i koncepti autorstva Tina Ujevića, 2020. (s A. Ryznar), Književnost: motori i hambari (Zbornik u čast Vinku Brešiću, 2022. sa S. Coha). Priredila je kritičko izdanje Članaka Ivane Brlić Mažuranić (2013.). Voditeljica je projekta Književne revolucije (2018. – 2023.) pri Hrvatskoj zakladi za znanost i članica Hrvatskog društva pisaca.