Knjige

Sadržaj: Knjiga je podijeljena u sedam ciklusa: Suočenja, Majka, Vječnici, Bdijenja, Jesen ‘94, Vjera, Početak početka i kroz teme stradanja, progone (pjesme o izbjeglicama), smrt, gubitak, bol, rat i život u ratu, teme koje su definirale mladića i znatno utjecale na njegov život, propituju se i opisuju vlastita iskustva, susreti s ljudima i svjedoči jednom vremenu u kojem zlo postaje dominantna odrednica, te nastojanje da se od zla i zločinca spasi i život i grad i zemlja. Upravo zbog svega navedenog Mičijević ne piše rekonstrukciju prošlosti, nego bilježi sadašnji trenutak (riječ je o vremenu nastanka knjige 1991-1996) i čitatelj danas ima uvid u sve što se dešavalo, on donosi hronologiju stradanja, ali ne na klasični način, on život, sebe i ljude oko sebe posmatra u trenutku rata kroz različite prizme. Posebno je važno za tumače književnog teksta to što je ispod pjesama najčešće napisan datum nastanka i u posebnom ciklusu, središnjem dijelu knjige donosi se, možemo kazati, dokumentarna poezija. U njegovim pjesmama poginuli imaju (poetski) spomenik i oni na taj način žive vječno, njihovi životi pretvoreni su u Riječ, oni su postojali i postojat će, oni žive U srcima // U sjećanjima // U nadama // U snima// (pjesme Vječnici).

Sadržaj: SOFRA BOSANSKE LJEPOTE - A Banqueting table of Bosnian beauty tekst na bos. i eng. jeziku U svom desetstoljetnom trajanju Bosna i Hercegovina je svojim raznovrsnim ljepotama privlacila pažnju stranaca. Jer, to je zemlja u kojoj se vidi nevideno i otkriva neotkriveno. I tamo gdje još uvijek ljudska ruka nije ništa taknula, sve je prilagodeno ljudskom osjecanju za lijepo. Interes stranaca za Bosnu i Hercegovinu zapoceo je vrlo rano. Oni su putujuci Bosnom zapisivali svoje utiske, doživljaje i u razlicitim povodima pisali putopise, bilješke i skice, prikaze ljudi, dogadaja, arhitekture i šarolikosti Bosne, svekolikih njenih ljepota što su vijekovima narastale i svojom razlicitošcu iskazivale univerzalnost. U tim pismenima nisu izmakli pažnji autohtoni bosanski jezik i pismo bosancica. Neki od njih su to svoje bilježenje, kao ovjencani trenutak jave, uoblicavali u stihove i pjesme. I to je ostalo kao svjedocenje arhaicnih naziva gradova i krajolika, raskošne ljepote bosanskog šara, što odolijeva vremenu i svim zloslutnim osvajanjima ove naše lijepe zemlje, u njenom trajanju. Od nadolaženja vizije i osjecanja koje narastaju poput jezerske i rijecne vode, poput covjekove nasušne potrebe za lijepim za dušu i oko, nastajali su stihovi sa obala Miljacke, Bosne, Drine, Une, Sane, Neretve, Bregave, Plive i nerijetko arhaicnih kutaka gradskih i seoskih cetvrti, sokaka i mahala s nazivima koji govore o slikovitosti domaceg jezika i njegovoj specificnosti. Mahala kojima je uvijek bio svojstven kult komšiluka, svojevrsnog hadžiluka ljubavi što je velicinom duha pretvarala poraz u pobjedu, a zlo u ljubav. Tradicija Bosne i Hercegovine je raznovrsna, bogata i protivrjecna. Po mišljenju mnogih putopisaca, neki gradovi, kao Sarajevo, Jajce, Mostar… i mnogi drugi, gradovi su muzeji pod otvorenim nebom. Bogatstvo doživljaja ljepote ovih gradova predstavljaju i specijalizirani muzeji, u kojima se nalaze zbirke vezane za pocetke i razvoj civilizacije i kulture s autohtonim nazivima. Mnogo toga ostalo je u pjesmama koje donosi ova knjiga.