Knjige

Zbirka poezije autorice Sanele Bilalagić sadrži 62 pjesme. Pjesme su o religiji, o svakondevici, o Bosni, o životu, o islamu.

Nakon što je u Sarajevskoj hagadi i drugim pričama pokazao majstorstvo u izgradnji zahtjevne strukture kratke priče, u ovoj zbirci Malih priča od životne važnosti nam je pokazao da kratka priča može biti kratka. No, pri tome Ključanin ne umanjuje ništa od fabule, lika ili strukture. Naprotiv, on sažetošću u izrazu i psihologiziranjem upotpunjava značenja (i moguća značenja) i uvodi čitaoca u sasvim specifičan svijet. Ti svjetovi su raspoređeni prema nivoima A., B., C., D., i svaki od njih je poseban i bavi se određenom tematikom (...) Ključanin se ponovo igra, i to majstorski. On u jednom djelu ulazi u dijalog sa njemu bliskim i izabranim piscima poput Amina Maaloufa, Denisa Johsona, Haruki Murakamija, Jorge Luisa Borgesa, ali u tom nizu komuniciranja na kraju stavlja sebe. Tako ove priče nisu samo intertekstualne već i autoreferencijalne čime se još jednom potvrđuje savremena književna pozicija, ne samo unutar bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti nego i svjetske književnosti. Muris Bajramović

To je najpopularnija ljubavna priča. Najraširenija varijanta priče o Lejli i Medžnunu ima sljedeći sadržaj: Lejla i Medžnun iz plemena Benu Amir su se upoznali i zavoljeli kao djeca, dok su odvodili na ispašu devčad. Prema drugoj predaji, Kajs kao mladić čuje priču o Lejlinoj ljepoti. Odlazi vidjeti svoju dragu Lejlu koja je povremeno priređivala zabave u kući žene po imenu Kerime iz plemena Ukajl, i za gozbu djevojkama daruje devu. Pojavljuje se njegov suparnik Munazil. Međutim, i Lejla se zaljubljuje u Medžnuna. Jedanput će Lejla, kako bi iskušala Kajsa, izazvati Kajsovu ljubomoru i utvrditi kako se njih oboje pred drugima pokazuju ravnodušnim, a zapravo je njihova ljubav obostrana; kazat će kako se razumiju pogledima i kako jedno drugome pripovijedaju o svojoj zaljubljenosti. Reći će: U našim srcima je zakopana ljubav. Kada Kajs to čuje, on gubi razbor, i svaki dan njegova zaljubljenost biva veća. Pjesme koje pjeva Lejli šire se među svijetom. Otac koji uviđa Kajsovu patnju odlazi prositi Lejlu, međutim, Lejlin otac, srdit što se preko Kajsovih pjesama pročulo časno ime njegove kćeri, ne da njezinu ruku. Štaviše, Lejlino pleme tuži Kajsa Halifi, koji im zabranjuje susrete, te šalje naredbu da Kajs bude ubijen, ukoliko se nastave viđati. Lejlino pleme seli na drugo mjesto, međutim, Kajs ih prati, kleči i plače. Na preporuku prvaka svog plemena, Kajsov otac šalje sina na hadž, ne bi li se ovaj izbavio patnje. Međutim, kada Kajs na Mini začuje glas koji zove Lejli, on gubi svijest; potom govori: Svom srcu sam kazao da se strpi, a srce mi odgovori da se prestanem nadati, jer mi strpljenje neće učiniti prijateljem. Reče mi da za me nema ništa bolje od smrti ukoliko me moja voljena napusti. Umjesto da pred Kabom zamoli Svevišnjega da ga izbavi patnje, on moli Boga da mu pojača ljubav. Lejlu udaju za mladića po imenu Verd, a Kajs na tu vijest potpuno gubi razbor. Naziva se Medžnunom - ludim, opsjednutim, i odlazi u pustinje, komunicira samo sa divljim životinjama. Razbor mu se vraća samo u kratkim trenucima kad čuje Lejlino ime. Osobito je slab prema gazelama, voli ih jer ga podsjećaju na Lejlu, i nastoji ih sačuvati od lovaca. Otac i rođaci ga pronalaze u pustinji i pokušavaju ga vratiti doma, međutim, on nikog ne želi poslušati, već kada ga vežu i pokušaju silom odvesti doma, on si nanosi povredu, tako da njegovi bližnji odustaju od pokušaja da ga vrate u njihov svijet. Medžnun se hrani onim što mu ko donese, ni od kog ništa ne traži. Prema jednoj drugoj predaji, prikupljači zekata Omer b. Abdurrahman b. Avf i Nevfel b. Musahik ga susreću i sažale se na njeg, te odlaze u prošnju kod Lejlina oca, koji ni na traženje državnih namještenika neće popustiti i dozvoliti Lejli da se uda za Kajsa. Radoznalci koji su čuli za Kajsove pjesme odlaze u pustinju kako bi ih prikupili. Lejla umire od boli zbog odvojenosti od svoga voljenog. Medžnunova porodica u pustinji pronalazi i mrtvoga Medžnuna. Prema drugoj predaji Medžnun umire na Lejlinu grobu, i ukopavaju ga do nje.

Autor (Enver Čolaković) je u knjizi opisao događaje, izgradio upečatljive likove i autentične dijaloge, s dokumentarnim ambijentom, radnjom i dramskom dinamikom, s obiljem mozaičnotematske raznovrsnosti u kojoj druge teme s ratnim nisu ni u značenjskom ni u žanrovskom dodiru. Nakon prvog iščitavanja i čak površne analize, neće se pogriješiti ako se kaže da su univerzalne teme ovog književnog štiva ljubav, humanost, dobrota i čak - ljepota. Ovo je književno štivo o ljubavi i to onoj najplemenitijoj - ljubavi Majke. Uprkos tome što su u njezinu literarnoznačenjskom ozračju teme kao što su rat, bolesti, borba za pravdu i puko preživljavanje, ova knjiga je - TO. Naprosto, ona govori o autorovoj majci i samome autoru i oni su glavni junaci sa svojim idealnim, zajedničkim mikrokosmičkim svijetom. Zato ona i nije mogla biti ništa drugo, bez obzira na sve krajnosti, pogotovo tematske raznolikosti.