U knjizi Koga će sutra voziti taksisti? Izet Sarajlić ispisuje vedre, neposredne i osjećajne zapise o ljudima, književnosti i vremenu koje polako nestaje. Pjesnikov prepoznatljivi glas spaja svakodnevna zapažanja s toplinom prema prijateljima i drugim piscima, bez pretjerane ozbiljnosti i književne poze. U ovoj prozi osjećaju se njegova otvorenost, humor i pažnja prema malim trenucima života. Knjiga je dragocjeno svjedočanstvo jednog književnog senzibiliteta i svijeta koji živi kroz sjećanje.
