Dosta je knjiga napisano o papama, njihovim dobrim i lošim, za europsku, ali i svjetsku i crkvenu povijest značajnim i manje značajnim, korisnim i štetnim postupcima i odlukama, ali ni u jednoj od njih kao u ovoj Papinski grijeh. Strukture obmane autora Garryja Willsa, inače praktičnoga vjernika katolika, nije bilo moguće naći na povijesnim dokumentima te teološkim i filozofskim djelima utemeljenu analizu 'nekih' papinskih odluka i stavova kao npr. onih o holokaustu, antisemitizmu, kontroli rađanja, pobačaju, svećeničkom celibatu, rastavi braka, ženama-svećenicama, homoseksualnosti, pedofiliji, marijanskim pobožnostima, drugim religijama, znanosti i umjetnosti, itd.
Ova knjiga donosi relevantan znanstveni materijal za prosudbu ponajprije crkveno-povijesnih okolnosti pri donošenju nekih važnih crkvenih odluka, ali i za prosudbu (negativnih) posljedica tih odluka ne samo u okviru Katoličke crkve kao vjerske organizacije, nego i društava izgrađenih na zasadama zapadnoeuropske kršćanske civilizacije u kojima ta Crkva djeluje.
Svojim izuzetno dobrim poznavanjem crkvene povijesti, ali i povijesti papinstva posebno, G. Wills ovim djelom u središte zanimanja i razmatranja dovodi relevantna pitanja iz daljnje i bliže povijesti Katoličke crkve i njezinih struktura te uvijek iznova sugerira daljnje smjerove u istraživanju ove tematike a sve da bi se skinuo 'veo tajne' s mnogih doktrinarnih pitanja i odluka o njima, a koje donose osobe zaštićene „dogmom“ papine nepogrešivosti.
U tom smislu ova će knjiga, u kojoj autor na tako sustavan i znanstveno utemeljen način istražuje u kojoj mjeri je crkvena povijest „povijest prešućivanja, prikrivanja i laži“ te u kojoj mjeri je crkvena hijerarhija spremna autokritički promatrati svoju vlastitu poziciju, biti od velike koristi ne samo onima koji se u okviru svoje struke (teologija, opća povijest, povijest Crkve, povijest papinstva, itd.) bave ovom tematikom, nego i mnogima iz društvenih znanosti (npr. sociolozima religije), ali i zainteresiranim laicima.
Prof. dr. sc. Ivan Markešić,
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Poezija prvog dobitnika nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama Hrvoja Marka Peruzovića, inače slikara, skupljena u ovoj pozamašnoj, a s obzirom na autorovu plodnost opet tananoj zbirci, pokazuje da čista, dobra, stara poezija itekako živi i u novim medijima i vremenima i da autor nikako nije webizodist naše književne scene. Peruzović piše običnim vokabularom o svojoj svakodnevici, o svakodnevici kompleksnog čovjeka: pjesnika, slikara, prijatelja, poštovatelja, promatrača, vjernika…
Njegovi stihovi su nešto kao umjetnička dnevnica i dnevnik kojima se slavi intenzitet življenja. U poeziju je osim širom otvorenih čula nenametljivo ugrađeno iskustvo i naobrazba, a ovaj put od autorovih favoritesa ističemo Zvonimira Baloga i Ivana Slamniga. Dominantan ton je ležeran, najčešće u stihovima kojima se prozi bliski zapisi ritmiziraju, pa se u njima sretno spajaju razgovjetnost i iznenađenje-očuđenje, najčešće dano kroz jezičnu igru i poentu. K tomu Peruzović voli kombinirati humor i lucidnost, a voli se dotaći i paradoksa.
On je ludist koji se ne ludira, nego je naprosto takav, aforističar sa zrelom ironijskom distancom bez koje su aforizmi nepodnošljivi. Zbirka "Nekoga moramo voljeti (kako na webu tako i na zemlji)", siguran sam, trajat će dugo i na webu i na zemlji, jer poezija živi samo i jedino u svojim čitateljima, a ovaj naslov bi zbog svoje izravnosti i jednostavnosti pisanja o složenom mogao postati mali poetski bestseler.
Kruno Lokotar
POVEST ĆU VAS na kulinarsko i evolucijsko putovanje koje će otkriti da se domovina naših predaka ne nalazi na nekom udaljenom, gotovo nedostižnom mjestu, već da je ugrađena u naše gene i u naše prehrambene sklonosti uvjetovane kulturom. Zapravo postoje dinamične veze između naših kulinarskih sklonosti, gena, prehrane naših predaka i područja koja su oni dulje vremena nazivali svojim domom. Kad krenemo na put kako bismo shvatili dubinu ovih povezanosti, posjećivat ćemo otok za otokom i kontinent za kontinentom gdje su dijelovi priče najjasnije vidljivi. Na svakom od ovih lokaliteta vidjet ćemo da se pojedina etnička kulinarska tradicija širom svijeta ne sastoji od nasumičnih sastojaka koji su se zajedno našli eksperimentiranjem nekog glavnog kuhara. Umjesto toga, svaka etnička kuhinja odražava evolucijsku povijest određene ljudske populacije koja je reagirala na jestive biljke i životinje koje su se na određenom području mogle pronaći ili nabaviti trgovinom, te na bolesti, suše i pošasti koje su se ondje javljale. Naše će putovanje otkriti tragedije koje su ove etničke populacije zadesile kad god bi se našle protjerane iz svoje domovine ili kada bi otišle predaleko od svoje tradicije, zavedene stranom hranom i pićem. Ali ono će slaviti i svojevrstan povratak kući - trenutke kada osjećamo da su naši geni, naša kulturna tradicija i hrana koju jedemo u savršenom skladu - tako da su zdravlje našeg tijela, zajednice i okoliša jedna te ista stvar...
Sjajni Alen Bović nakon "Metastaza" ponovno je napisao dramatičan roman koji će vas ostaviti bez daha i promijeniti način gledanja na mnoge stvari koje ste uzimali zdravo za gotovo. Bolnički hodnici, unezvjerene pacijentice, doktori koji s gorčinom obavljaju svoj posao, korumpirani policajci, cajke i kokain, nemoralne ponude - slika je to hrvatskog društva ispisana hiperrealističnim perom i dinamičnim stilom.
O AUTORU:
Alen Bović je literarni pseudonim dr.Ive Balenovića, četrdesetogodišnjaka, liječnika ginekologa po građanskom zanimanju. U Konzorovoj biblioteci Godine nove, pod istim pseudonimom, Alen Bović, objavljen mu je 2006. roman-prvijenac "Metastaze". Roman je tiskan u tri izdanja te adaptiran za kazalište i igrani film. Kerempuhova predstava Metastaze proglašena je 2008. najboljom hrvatskom kazališnom predstavom, a igrani film Metastaze najboljim hrvatskim filmom 2009.
Vrijedi spomenuti gotovo zaboravljeni intervju koji je Althusser dao talijanskoj televiziji RAI 1980. Govoreći o svom intelektualnom razvoju, rekao je u kameru da je postao “komunist jer je katolik”: Nisam ja promijenio vjeru, utvrdio sam da je … moguće da duboko u sebi ostanem kršćanin, da ne idem u crkvu; što crkva danas znači, što predstavlja? Danas više ne tražite da ljudi idu u crkvu, zar ne? Ja ostajem katolik, to jest univerzalist, internacionalist, zar ne? Mislim da u komunističkoj partiji ima mnogo adekvatnijih sredstava za realiziranje univerzalnog bratstva.
Althusser zapravo ovdje kazuje da je prema njegovu uvjerenju komunizam kršćanstvo koje se realizira drugim sredstvima. Upravo to je ključna točka budući da postavlja određene filozofske i političke implikacije koje ne možemo ovdje dalje razmatrati zbog prirode i strukture ovog uvoda. Ali ih vrijedi nabrojiti: Althusserovo kršćanstvo tjera nas na (ponovno) razmišljanje o materijalizmu, partijskom obliku politike, univerzalizmu, klasama-bez-identiteta, dualizmu vjerovanja odvojenog od vjere (karakteristika ateističke borbe) nasuprot sasvim osobnoj vjeri bez vjerovanja, što doliči fundamentalizmu, itd. No, čak je i važniji aspekt Althusserovog kršćanskog djela i stava, kako naglašava Stanislas Breton, uvjerenje da “bez svojeg katoličkog obrazovanja u vrijeme mladosti Althusser, i ne samo on, vjerojatno nikada ne bi stigao na ‘put misli’, a mi dodajemo: i marksističkog mišljenja.”
— Agon Hamza, iz predgovora
Mnogi od onih koji danas tvrde da je marksizam staromodan to mogu reći samo zato što se prave da ignoriraju pitanja koja postavlja Althusser
— Étienne Balibar
Knjiga Hitchcockijanski pogled bavi se razmatranjem rubnih područja "kinematičkog načina proizvodnje", ukazuje na momente rastvaranja filmske percepcije u ljudskome glasu, nepostojećim objektima koji pokreću naraciju, fetišizaciji onoga što vidimo, kao i u utopijskoj želji o filmu kao univerzalnome jeziku. Razmatra razne vidove gledanja na kojima počiva vizualna ekonomija društva. Knjiga je inspirirana nizom teoretičara, od Ranciera, Laclaua, Foucaulta, Žižeka, Rothmana, Chiona ... do Barthesa, Mulvey, Bellera i Jamesona, koji svojom analizom Hitchcockovih filmova propituju odnos percepcije i zbilje.
Alberto Savinio (pravog imena Andrea Francesco Alberto de Chirico) mlađi je brat znamenitog grčko-talijanskog slikara Giorgia de Chirica. Ostavio je raznovrstan književni, likovni i glazbeni opus koji se – bogat referencama koje se odnose na njegov život – nudi kao svojevrsna višedimenzionalna biografija. Ličnost je to koja je po uspomenama iz djetinjstva Grk, po roditeljima Talijan, po obrazovanju Nijemac, a po kulturnoj težnji Francuz.
Zbirka priča "Gospodin Dido" (Il signor Dido) stoji na samom kraju Savinijeva opusa. Riječ je o dvadeset i osam pripovijedaka objavljivanih u dnevnim novinama Corriere della Sera između 1949. i 1952. godine, a koje su posthumno, 1978. godine, objedinjene i objavljene u cjelovitom izdanju. One pružaju uvid u gotovo sve elemente Savinijeve poetike i gotovo sve motive Savinijeva opusa.
Komičnu ironiju Savinio najčešće upotrebljava na tuđi račun, ali u ovom djelu, budući da je postao usamljen, neshvaćen, ranjiv, dobrovoljno postaje njezinom žrtvom. Usprkos jednoličnom okružju i rutiniranoj svakodnevici pozne dobi, gospodin Dido djetinjim žarom juri predjelima snova i mašte, često se nakaradno suprotstavljajući oštricama svijeta; dapače, mogli bismo reći da upravo ovdje, uhvaćen u “klopku” Doma i Obitelji, u kućnoj odjeći gospodina Dida-oca, gospodina Dida-supruga, gospodina Dida-domaćina, “intelektualni putnik” Savinio postiže najviše.
Sve do 1970-ih godina talijanska je kritika ignorirala Savinija, a onda ga je zasluženo vratila u život. Zahvaljujući jedinstvenosti, bogatstvu i suptilnosti svog osebujnog književnog, glazbenog i likovnog opusa, Savinio će nam – u ekstravagantnom društvu svojih brojnih alter ega – još dugo otkrivati tajne prolaze k punini naše duhovne stvarnosti.
Fraktalna geometrija je geometrija prirodnog svijeta - svijeta životinja, biljaka i minerala. Ona zrcali nepravilne ali stvarne oblike prirode, a ne idealizirane likove euklidske geometrije. Fraktale viđamo svugdje. Štoviše, i sami smo fraktalni! Uz pomoć kompjutora, fraktalna geometrija može načiniti precizne modele prirodnih tvorevina - od paprati, arterija i mozga do galaksija, Fraktalna je geometrija novi jezik. Kad jednom svladate taj jezik, oblike oblaka možete opisati jednako precizno kao što arhitekt opisuje kuću.
Fraktalna geometrija za početnike slijedi razvoj te nove znanstvene discipline, od Zenona do diferencijalnog i integralnog računa, teorije skupova i do prvih matematičara odmetnika koji su pripremili pozornicu za genija fraktalne geometrije, Benofta Mandelbrota. Tekst i slike uzajamno se prožimaju, pružajući čitatelju iznimno pristupačan prikaz fraktalne geometrije. Da citiramo J. A. Wheelera, suradnika Nielsa Bohra i prijatelja Alberta Einsteina: "Sutra se više nitko neće moći smatrati znanstveno pismenim, ako ne bude poznavao fraktale."
Etika je danas jedno od najživljih područja suvremene filozofije, a doživljava svoju renesansu i u medicini, poslovanju, politici. Živimo u doba poslije Holokausta ali etnička čišćenja i genocid ne prestaju. Relativizam samo što nije zauzeo mjesto osobne odgovornosti - ali kako stoje stvari kad treba snositi posljedice vlastitih odluka? Je li "identitet" posljednja obrana nacionalizma i drugih fundamentalizama? Što znače "prava", vlastiti interes i građanska dužnost dok smo obasuti instant-nformacijama, pritisnuti slobodnim tržištem a na nas vrebaju ekološke katastrofe? Gdje postaviti granice kad je riječ o znanstvenim istraživanjima, genetičkom inženjeringu, pravima životinja, eutanaziji i građanskom neposluhu? Etika za početnike suočava se s tim i drugim teškim etičkim dilemama i tjeskobama ljudske egzistencije. Pritom prati put moralnih argumenata od najvećih mislilaca, Sokrata, Platona, Aristotela, Hobbesa, Kanta i drugih, do suvremenih postmodemističkih kritičara.
Roman za mlade ‘’Drugačija’’ priča je o mladoj, posvojenoj crnkinji Dorcas koja se svakodnevno nosi s novim predrasudama nastalim zbog njzine drugačijosti. Sklad u njenoj novoj obitelji mijenja se onog trenutka kada otac pronalazi novu ženu i kada njezina majka dobiva novi posao zbog kojih su primorane preseliti se u manju sredinu. Njezina boja kože i porijeklo u malom mjestu u Hrvatskoj tema su mnogih mještana, a Dorcas brine što je njena drugačijost sada vidljivija nego ikad, otkad se iz velikog grada preselila u manju sredinu. Priča je ovo o prihvaćanju razlika. Roman odiše optimizmom i nadom, a namijenjen je mladima.
Bolja medicina je remek-djelo, niz priča koje se odvijaju iza debelih bolničkih zidova, od kojih nam svaka kaže po nešto nezaboravno o svijetu izvan njih.
Malcolm Gladwell
Gawande ... je nevjerojatno iskren, proza mu je duhovita i tečna, i ima jednu veliku poruku: i liječnici su ljudi, pogrešivi i nesavršeni. I upravo zbog toga, poboljšanja možemo očekivati tamo gdje bismo se najmanje nadali.
Darko Polšek
Ovo je knjiga o neuspjesima: kako do njih dolazi i što iz njih možemo naučiti. Iako se prvenstveno bavi medicinom, ona se odnosi na sve. Prozvali su je suvremenim remek-djelom – i to zaista i jest.
O AUTORU:
Atul Gawande (atulgawande.com) je liječnik, pisac i stručnjak za javno zdravstvo. Kao opći i endokrini kirurg radi u bolnici Brigham and Women’s u Bostonu. Profesor je javnog zdravstva i opće kirurgije na Sveučilištu Harvard. Proslavio se kao pisac već prvom knjigom Komplikacije, da bi ubrzo počeo pisati u časopisu New Yorker. Karijeru pisca nastavio je nizom bestselera, od kojih hrvatskim čitateljima kao prvi donosimo Bolju medicinu.
Knjiga Živjeli su dugo i sretno donosi osam uzbudljivih, zavodljivih, smiješnih i srčanih Drugih epiloga te dodatnu priču o kome drugom nego o mudroj i duhovitoj matroni Violet Bridgerton. Upoznajte Bridgertone iznova jer je čitati roman Živjeli su dugo i sretno čisto zadovoljstvo.
Mora li kraj zaista biti kraj?
Jednom davno autorica ljubavnih romana stvorila je obitelj. Ali ne bilo koju obitelj. Riječ je o osmero braće i sestara te pripadajućih pridošlica, kćeri i sinova, nećakinja, nećaka, ali i matrona koje sve drže na okupu. Nikako ne smijemo zaboraviti ni bucmastog korgija. To su Bridgertoni: sila prirode više nego obitelj. Uz romane Julie Quinn čitatelji su se smijali, plakali, zaljubljivali i poželjeli da tome ne dođe kraj.
Autoricu su zatrpavali pitanjima: hoće li Francesca i Michael postati roditelji? Kako se snalaze omiljeni Penelope i Colin? Što je s čuvenom partijom pall malla?
“Julia Quinn je uistinu naša suvremena Jane Austen.” Jill Barnett
“Spisateljice poput Julie Quinn ponovno su izumile ljubavne romane za postfeminističku generaciju.” Time Magazine
O AUTORU:
Julia Quinn počela je pisati po završetku fakulteta i otada ne prestaje. Autorica je nagrađivanih povijesnih ljubavnih romana, uključujući uspješnice New York Timesa, seriju romana o obitelji Bridgerton koja započinje romanom Vojvoda i ja. Diplomirala je na Harvardu i Radcliffeu i sada živi s obitelji u državi Colorado.Posjetite njezinu mrežnu stranicu
www.juliaquinn.com
Ostale romane Julie Quinn potražite ovdje.
Video poruku autorice pogledajte ovdje.
Strasti frcaju u ovom šarmantnom ljubavnom romanu Terese Medeiros nakon što neodoljivi škotski gorštak otme strastvenu englesku nevjestu svoga suparnika.
Emmaline Marlowe mora se udati za moćnog vlastelina Hepburnova klana kako bi spasila oca od dužničkog zatvora, kada grubijan Jamie Sinclair provali u crkvu na crnom konju i otme ju. Iako je Hepburnov smrtni neprijatelj, Emmin tajanstveni otimač sve je ono što njezin mladoženja nije – zgodan, pun života, opasan… i teško iskušenje za njezino čeznutljivo srce. Jamie očekuje da će Emma biti plačljiva engleska gospođica, a ne vatrena, prkosna ljepotica čiji će ga neodoljivi šarm iskušavati na svakom koraku. Ali ne smije dopustiti da zaboravi kako je on njezin neprijatelj, a ona samo pijun u smrtonosnoj gorštačkoj zavadi klanova. Pa zašto je onda svejedno toliko želi? Oteti nevjestu svoga neprijatelja bilo je lako, ali može li osvojiti njezinu nevinost, a da ne izgubi svoje srce?
Iznimna pripovjedačica Teresa Medeiros stvara priče koje će dodirnuti svaki dio vašega srca. – Romantic Times
O AUTORU:
Romani američke spisateljice Terese Medeiros redovito se pojavljuju na ljestvicama bestselera New York Timesa. Svoj je prvi roman napisala s 21 godinom i otad osvaja srca čitateljske publike, posebice ljubitelja romansi. Uspješnicama Nevjesta i zvijer, Šarmantni princ i Tvoja do zore ova je kraljica ljubavnih romana našla svoj put i do naših čitatelja.
Ostale naslove Terese Mederos potražite ovdje.
Svi će dobiti drugu šansu na farmi Nada.
U Buckinghamshireu, dvadeset pet hektara brdašaca koje dijeli sa svojim (pretežno) četveronožnim prijateljima: asocijalnim ovnom Anthonyjem, drskom alpakom Tinom Turner i
nimalo minijaturnim praščićem Teacupom. Mollyna farma ujedno je alternativna škola za neprilagođenu djecu. Ima pune ruke posla, ali točno takav život i voli. Kad otmjeni Shelby Dacre dođe na farmu zamoliti Molly da primi njegova sina Lucasa u školu, ona nije ni najmanje zadivljena.
Ali s Lucasom nije lako i Molly uskoro shvaća da taj zadatak neće biti nimalo jednostavan… pogotovo u blizini njegova očaravajuće zgodna oca. Molly mora misliti na mnogo toga, a
ponajprije na dobrobit svoje farme. Hoće li se poznanstvo s Lucasom i Shelbyjem pokazati kao golema pogreška ili početak nečega prekrasnog?
Ponekad nastojimo preživjeti i sačuvati sebe na posve neočekivane načine. Đana, glavna junakinja "Sobe na dnu mora", pokušat će se spasiti bijegom na prekooceanski brod koji krstari Karibima. Puna čežnje za slobodom i putovanjima, postat će pomoćnica konobara i zeteći se u neljudskom okruženju u kojem gigantska američka kompanija iskorištava ljude koji dolaze iz nerazvijenih ili ratom unesrećenih zemalja.
Iako je u radu na brodu vidjela spas, sad se i tamo mora spašavati, a to radi pišući pisma Tei, prijateljici koja je u svojim mladenačkim danima izvršila samoubojstvo. Tea nije uspjela preživjeti neprijateljski nastrojen svijet, a Đana radi sve da bi preživjela. U okrutnoj mašineriji najgore verzije kapitalizma u kojoj je jedina vrijednost novac, Đana u pismima Tei spašava svoju krhkost, emotivnost, senzibilnost, kreativnost, ljudskost – sve ono što je dijelila s Teom dok su prijevremeno odrastale u ratom pogođenim Vodicama, po skloništima, po granatiranim plažama i praznim srpskim vikendicama.
Jedino u sjećanjima na odnos s Teom Đana pronalazi ljepotu za koju se može grčevito uhvatiti. U svojim pismima rekonstruira izmišljene riječi Teinog Rječnika neoriječenih sadržaja koji svijet naslućuje jezikom poezije, ignorirajući oštre rubove neželjenih iskustava. No pisma upućena prijateljici koje više nema možda ipak ne završavaju u iluziji odnosa koji je toliko snažan da nadilazi smrt, nego puno bliže.
Tomica Šćavina u "Sobi na dnu mora" ispisuje književnost koja koketira s poezijom i filozofijom, ali sadrži i mnoge odgovore na pitanja koja smo sebi postavljali nastojeći zadržati kurs na pučini vlastitog života.
Tamo gdje bi jedna od junakinja ovog romana voljela poći, uvijek je proljeće. U njezinim mislima trava je tamo bujna, a vlasi joj miluju gole listove. No to bajkovito sanjano odredište nije na ovome svijetu. Na onome je.
Tamo gdje se više ne mora ni živjeti ni postojati i gdje ustajanje iz kreveta ujutro nije najteži zadatak. Pisati o depresiji onako kako to radi Aleksandra Kardum u romanu Soba moje sestre, znači dubinski razumjeti da ljudski mozak nije uvijek baždaren za uobičajene životne protokole niti za sreću kao jedini prihvatljiv imperativ.
Znači umjetnošću definirati stanje koje nije ni slabost ni lijenost ni propust ni htijenje, nego bespoštedna bolest koja se, bez razlike i bez milosti, okomljuje na muškarce i žene, na mlade i zrele, na građane i seljane, služeći se podmuklim materijalom genetskih kodova i iskustvenih trauma kao opravdanjem. A kad se to dogodi, ništa ne pomaže.
Ni violine, ni ljubav, ni logika, ni djeca, ni dnevni zadaci ni sva ta navodno obećavajuća budućnost na koju te nagovaraju. Neposlušna kemija sivih stanica oduzme ti sve dojučerašnje radosti – i nema ti pomoći, i nema te glazbe na koju ćeš zaplesati. Zato je jezik Aleksandre Kardum glazba koja sve to zna odsvirati. U ovom romanu-triptihu o ljudima koji su posustali puno je dionica koje će čitatelj baš tako doživjeti: kao lirsku melodiju koja još dugo zvoni u ušima – i kao poruka, i kao utjeha, i kao istina, i kao dobra književnost uz koju se vrijedi sklupčati u svom kutku sjete ili radosti.
