Književnost

Nezaboravan, uvjerljiv, napet i prelijepo napisan roman o životu mlade žene koju prevelika blizina moći dovodi u smrtnu opasnost. Novi roman autorice nagrađivanog romana „Hamnet“. Bračni portret Zima 1561. Lucrezia de’ Medici, vojvotkinja od Ferrare, odlazi sa suprugom Alfonsom u neočekivan posjet ladanjskoj vili. Dok sjedaju za večeru, Lucreziji sine da ju je suprug ovamo doveo sa zlokobnom namjerom. Kani je ubiti. Lucrezia ima šesnaest godina i dotad je vodila zaštićen život zaključana unutar najveće firentinske palače. Tu, u toj dalekoj vili, potpuno je prepuštena na milost i nemilost svojemu mužu i njegovu sve nestalnijem raspoloženju. “Maggie O’Farrell izvlači tanke niti povijesnih detalja i njima plete ovu priču o prerano sazreloj djevojci osjetljivoj na proturječnosti svojega položaja… Možda poznajete povijest i možda mislite da znate što dolazi, ali ne budite tako sigurni. Maggie O’Farrell i Lucrezia, sa svojim ‘kristalno jasnim, pravičnim gnjevom’, uvijek će biti korak ispred vas… Maggie O’Farrell jedna je od najuzbudljivijih spisateljica na svijetu.” The Washington Post “Bogata detaljima, ova zavodljiva priča o moći, politici i borbi jedne žene za pravo na odlučivanje o vlastitu životu još je jedno remek-djelo autorice Hamneta.” The Globe and Mail “Ova vojvotkinja izgleda i zvuči živo. Maggie O’Farrell ima nevjerojatnu sposobnost staviti nas u Lucrezijinu vrlo neobičnu kožu. Čitatelj iskusi, duboko iznutra, Lucrezijinu iscrpljenost i užas kad samo nekoliko sati nakon vjenčanja bude ostavljena na čudnome mjestu, njezino vrtoglavo uzbuđenje i rastući osjećaj slobode u ranim danima njezina braka, njezinu odbojnost i strah kad na površinu izbiju ‘žestina i prijezir’ njezina muža… Konačni obrat tako je neočekivan i tako prekrasno izveden da je ovu čitateljicu rasplakao. Njime nam O’Farrell zorno pokazuje da je fikcija sposobna ponuditi narative suprotne onima iz prihvaćene povijesti te pred nama otvoriti maštovito obilje i treperav osjećaj mogućnosti.” The Boston Globe “Poetski napisan višeslojan roman… Čitateljima povijesne fikcije svidjet će se pojedinosti vezane uz kulturu, a Lucrezijina nevolja govori o modernim temama tzv. gaslightinga i ženine sposobnosti da upravlja svojim životom… O’Farrell majstorski elegantno i emotivno opisuje događaje poput Lucrezijinih priprema za vjenčanje i njezina osjećaja unutarnje snage dok gleda kako izlazak Sunca preobražava nebo iznad Alfonsove ladanjske vile. Autorica se pokazala jednako vještom u stvaranju napetosti i neizvjesnosti.” Booklist “Bračni portret nije samo još jedno veličanstveno štivo koje ne možeš pustiti iz ruku nego i uzbudljiv, potresan pogled na žensko zatočeništvo, kreativnost i – u konačnici – pobunu u svijetu kojim upravljaju neki vrlo okrutni muškarci.” i newspaper “Maggie O’Farrell izvanredna je stilistica, a njezini su likovi zadivljujući i uvjerljivi. Ona tako majstorski dočarava prizore, zvukove i mirise šume, dvorca i dvorišta da je krajolik renesansne Italije pravi dar za osjetila.” BookPage O AUTORICI Maggie O'Farrell rođena je u Sjevernoj Irskoj, a trenutačno s obitelji živi u Škotskoj. Diplomirala je englesku književnost na Sveučilištu u Cambridgeu. Za svoj romaneskni prvijenac „Kad si otišao“ dobila je nagradu Betty Task, a za roman „Ruka koja je prva držala moju“ 2010. nagradu Costa. Za roman „Hamnet“ dobila je Women's Prize for Fiction i National Book Critics Circle Award.

Otkup sirove kože Ovo je roman bh. autora Abdulaha Sidrana, jednog od najvažnijih književnika i scenarista na ovim prostorima. Roman se bavi tematikom ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini i prati sudbine običnih ljudi tokom tih turbulentnih vremena. Sidran koristi svoj prepoznatljiv stil, koji uključuje elemente realizma i poezije, kako bi prikazao teške životne situacije i emocionalne izazove s kojima se suočavaju njegovi likovi. Roman je poznat po svojoj dubokoj emocionalnoj težini i autentičnom prikazu rata i njegovih posljedica na ljude i društvo. Sidranova proza često uključuje autobiografske elemente, dajući čitateljima uvid u autorove lične doživljaje i refleksije.

Ilustrovala Ana Grigorjev Bajke su najlepše pozivnice koje deca mogu dobiti – one su ulaznice u svet pun magije i čuda, zbog kojih i naši mali čitaoci mogu postati najveći heroji. Bajke čine bezbedan a beskrajno zanimljiv prostor koji pruža detetu iskustvo avanture i otkrića. Tako doprinose njegovom osećaju samopouzdanja i sigurnosti, posebno tokom osetljivih perioda odrastanja. Bajke su svetiljke koje osvetljavaju i tamnu stranu planete, pokazujući put. Scene iz bajki se utiskuju u srca dece, čineći ih i blažim i moćnijim. Jedno je sigurno: sve što je ikada napisano o vrednostima bajke, posebno važi za ovu koju držite u rukama! Začarana sprava Kad je Stela sama odabrala svoj rođendanski poklon, nije ni slutila da je začaran. A onda su počele da se događaju veoma čudne stvari... Od Steline odluke zavisiće jedan sasvim poseban svet.

Najlepši i najtužniji roman o Kosovu. „Pri određenom položaju i odnosu zvezda, sve se i ovde, na Zemlji, mora ponoviti. Jula 1879. i maja 1970. godine, isto je bilo rastojanje od Vlašića do Sjevernjače i od Velikih Kola do Marsa i Jupitera. Zato je u maju 1970. Ivan Stepanovič Jastrebov, to jest ja, opet postavljen za carskog konzula u Prizrenu. Ne baš u Prizrenu, već ovde u Đakovici, ali razdaljina je mala i bez značaja... Smrt je privid, ona ne postoji. Budućnost je u prošlosti i prošlost u budućnosti: sve se vrti u krugu koji više sile kotrljaju nebesima. I kad se, u tome kotrljanju i tumbanju vremena, ponove negdašnje prilike, opet će se stoičar povezivati sa epikurejcem i ubijati Cezara, opet će onaj pustolov pucati u Puškina, opet će Rusija biti Rusija i pravoslavna, opet će... Opet će Srbi osloboditi Kosovo!“ *** „Zbilja: šta je meni Kosovo? Evo me u Nikšiću, u ženinom stanu, živim od ženine plate, buljim u ruševine kule u kojoj su, nekad, poturčeni i bijesni Mušovići begovali. Sve je tuđe oko mene. Nemam ni svog stana, ni svog staništa, ni posla, ni svog zavičaja. Selo Jugovići, gdje sam rođen, od rođenja moga ne postoji. U selo Osmanoviće, gdje sam odrastao, više svraćati ne smijem. Ja sam njih, poručuju mi Osmanovići, moji Osmanovići, na Kosovu osramotio. Ne znam gdje mi je majka Ljubica sahranjena, a ne mogu obići ni grob pomajke Rabije, jer sam zločinac, izdajnik. Sve sam, zbog Kosova, izgubio! Roditelje, djetinjstvo, groblja, čak i svoje zanimanje. Zbog Kosova sam postradao na Kosovu i prognan sa Kosova. Zbog Kosova sam izgubio i Kosovo!“