Roman potpisan pseudonimom, inače učitelja uvjerenog u smisao, dostojanstvo i plemenitost svog posla kao životnog poziva. Slijedom toga, autor u romanu prosljeđuje vlastite životne vrijednosti dižući ih na razinu općeljudskosti, traganja za istinom i životnim smislom. Svaka je godina života glavnog junaka ispričana u posebnom poglavlju koje svako započinje ilustracijom akademskog slikara Josipa Zankija.(KGZ - katalog)
Voda je pripovijetka Vladimira Nazora s autobiografskim elementima. Pripovijetka je dio Bračkog ciklusa, koji se sastoji od 37 priča podijeljenih u tri zbirke. Cijeli ciklus razdijeljen je na dva dijela, od kojeg prvi čini lirska proza, a drugi dio ciklusa sadrži memoarsku prozu s pričama iz autorovog djetinjstva. Drugi dio ciklusa nastao je nakon Drugog svjetskog rata i veoma slikovito dočarava raznolikost života stanovnika otoka Brača i njihovu svakodnevicu u 19. stoljeću. Voda pripada zbirci Priče s ostrva, objavljenoj 1927. godine.
Voda po radnji i lirskim opisima pripada mediteranskoj kulturi. Glavni lik Vlado (sam pisac) sa svojom obitelji i ostatkom mještana Velog sela prolazi agoniju zbog neimaštine vode. Ljetni mjeseci na dalmatinskim otocima znali su biti veoma teški, jer ne samo da ljudi ostaju bez pitke vode, nego i urodi ne uspijevaju, a ugibaju i životinje. Jedini način dopreme vode u takvim situacijama je tzv. “bunar-lađama”, s kojih se voda razdijeli mještanima.
Općenito siromaštvo i suša koji su na otoku zavladali među ljude su posijali sjeme zlobe i divljaštva. Stoga Nazor umjesno povezujući povijesno, biblijsko i tradicijsko povremeno referira na Noin potop. Profeta, stari svećenik, citira Bibliju i navodi upravo epizodu o potopu. Stječe se dojam da sam pisac kroz njega kritizira zloću i ponašanje ljudi i kao da predlaže Božju kaznu sličnu potopu. Iz pripovijetke saznajemo što su ljudi tog podneblja radili, kako su se prehranjivali (vinogradi, maslinici), ali i kako su govorili. Naime, većina pripovijetke napisana je standardnim književnim jezikom, no u dijalozima do izražaja dolazi lokalna čakavština, što djelu daje iznimnu autentičnost.
Tema djela je dvostruka, s jedne strane radi se o općenitoj suši koja donosi nevolje stanovnicima otoka, a s druge strane, ista ta suša onemogućava Vladinom ocu da ga pošalje na školovanje u grad. Poveznica svih nevolja je tako voda, kao glavni motiv djela. Simbol vode, koja na kraju, ironično dolazi u preobilnim i neočekivanim količinama (tuča), u djelu se proteže kao spasitelj koji će saprati grijehe mještana. Ipak, toliko očekivana kiša uništi njihove usjeve do kraja i ostavi selo u još većem jadu i siromaštvu. Vladin otac se na kraju djela odlučuje ipak sina poslati na školovanje u grad, kako bi ga maknuo od svega toga što se u selu događa.
Knjiga sadrži djela: Lutrijašica, U Glib, Nezasitnost i bijeda, Iz velegradskog podzemlja, Pripovijest o Marcelu Remeniću. Vjenceslav Novak nas ovom zbirkom pripovijedaka uvodi u svijet siromašnih i gladnih studenata, zagrebačkih radnika, podgorske sirotinje i senjskih malograđana 19. stoljeća. Novak o njima piše mirno i dostojanstveno, potičući u nama sažaljenje za te anonimne tragične živote, žrtve vremena, Khuenove politike i sebe samih.
Socijalno ugrožen, sa slabom učiteljskom plaćom, Novak juri kroz književno stvaralaštvo nastojeći nahraniti svoje sedmero djece i zbog situacije u kojoj je bio ne usuđuje se u potpunosti izbaciti iz sebe svu gorčinu koju osjeća prema Khuenovoj politici. Krijepi se sažaljenjem i na svoj tih i distanciran način opisuje sudbine malih ljudi, žrtava jednog vremena. Ostaje zabilježen kao jedan od najvećih i jedan od onih koji su maloj i nerazvijenoj hrvatskoj književnosti otvarali vrata prema Europi.
Trilema otvorene ekonomije – Europski semestar, platna bilanca, tečaj i ekonomski rast Hrvatske
Ako se želi sažeto prikazati osnovne poruke ove znanstvene monografije, koje proizlaze iz višegodišnjih istraživanja dvojice autora, onda se to svakako nalazi u zalaganju autora za specifičnu primjenu tzv. „trileme za male otvorene ekonomije“, koja se svodi na „dilemu otvorene ekonomije“, tako da se zalažu za provedbu principa dominacije monetarnog suvereniteta uz fleksibilniju politiku deviznog tečaja i vrlo opreznu regulaciju tokova kapitala sa inozemstvom.
U osnovi, u ovoj knjizi predlaže se kompromis između strukturnih reformi i fleksibilnosti tečajnog režima. Hrvatska mora iskoristiti svoj monetarni suverenitet u ostvarivanju strateških razvojnih ciljeva (puna zaposlenost i dinamičan ekonomski rast, na razini potencijalne stope ekonomskog rasta). Samo se tako mogu zaustaviti negativni trendovi: niska razina zaposlenosti, odlazak mladih u inozemstvo, depopulacija, deindustrijalizacija i niske stope rasta (sekularna stagnacija).
Zbog takvih strateških ciljeva razvoja treba ispraviti prevelike makroekonomske neravnoteže Hrvatske, posebice vanjske neravnoteža, koje su pod nadzorom Europske komisije u sklopu Europskog semestra (Procedure za ispravljanje prevelikih makroekonomskih neravnoteža).
Ulazak Hrvatske u ERM2 i monetarnu uniju, prema mišljenju autora, nije moguć u kratkom roku, to predstavlja tek dugoročni cilj, dok je u prijelaznom razdoblju od desetak godina nužna reforma financijskog sektora (tzv. de-financijalizacija i jačanje realne ekonomije) i kompleksna reforma strukture hrvatske ekonomije, koje bi Hrvatsku usmjerile na putanju dinamičnog rasta ekonomije u srednjem i dugom roku.
Sve to zahtijeva prelazak Hrvatske na novi ekonomski model, na merkantilistički model rasta zasnovan na jačanju realne ekonomije i izvoza (što zahtijeva znatno aktivniju ulogu ekonomske i monetarne politike), uz napuštanje neoliberalnog modela razvoja zasnovanog na domaćoj potrošnji, koja se financirala na osnovi zaduživanja privatnog i javnog sektora ekonomije, te nesmetane financijalizacije uslijed deregulacije financijske industrije.
Grad bez roditelja
Svaki roditelj ima dužnosti i prava prema djetetu, a znaš li koja su dječja prava i dužnosti? Čitajući roman Timpetill uvidjet ćeš sličnosti i razlike između dječjih i roditeljskih prava i dužnosti.
Timpetill je preko noći postao grad bez roditelja, a vlast su preuzela djeca.
Kako je do toga došlo, jesu li djeca uspješno upravljala gradom, na koje su sve poteškoće nailazili, saznat ćeš čitajući ovaj uzbudljivi roman o djetinjstvu, opsežno pripovjedna djelo s velikim brojem događaja i likova.
Objašnjenja manje poznatih riječi pronaći ćeš na rubnicama knjige, a čitajući roman obrati pozornost na:
• opise vanjskih i unutarnjih prostora
• humoristične opise likova i događaja
• način ostvarivanja humorističnosti
• međusobne odnose likova
• individualne karakteristike likova: poštenje, hrabrost, lukavost, nesebičnost...
• promjene u ponašanju likova
• osobitosti pripovijedanja u L licu
• govor likova
Knjiga TIHI ZOV AUSTRALIJE donosi novo izdanje jedne od najvećih svjetskih uspješnica svih vremena.
Tihi zov Australije uzbudljiva je izmišljena priča o duhovnoj odiseji jedne Amerikanke u Australiji. Zabačeno pleme nomadskih Aboridžina zvano Pravi ljudi poziva je da im se pridruži na pohodu kroz australsku divljinu. Ona provodi četiri mjeseca putujući s njima. U tom razdoblju uči kako žive i kako se razvijaju u prirodnom skladu s biljkama i životinjama u surovom pustinjskom predjelu. Svaki dan se iskušava njezina izdržljivost, a ti izazovi naposljetku pridonose njezinoj dubokoj osobnoj preobrazbi.
Tihi zov Australije je postao besteseler nakon što ga je autorica sama objavila. Prenosi jedinstvenu, pravovremenu i moćnu poruku za cijeli ljudski rod govoreći da nije prekasno spasiti svijet od uništenja naučimo li poštovati sva živa bića i živjeti u skladu sa Zemljom.
„Moćna poruka za sve nas. Osupnule su me jednostavne istine i duhovne pouke. Pročitajte roman i preporučite ga svima koje poznajete!“ – Wayne Dyer
“Priča o hrabroj ženi koja je živjela s Aboridžinima i spoznala predivne tajne i mudrost jednog starog, prastarog plemena. Svi mi u modernom društvu moramo poput nje naučiti kako ponovno uspostaviti kontakt s prirodom, kako vjerovati i uzdati se u svoje unutarnje spoznaje i odluke.” – Elisabeth Kübler-Ross
Roman Štićena osoba još je jedan napeti triler hrvatskog majstora žanra.
Kad na novom automobilu Ive Remetina neočekivano otkažu kočnice, i on zamalo izgubi život, pomislit će da se radi o tvorničkoj grešci. To će mu potvrditi i slučaj koji se dogodio na istome automobilu u drugom dijelu grada, no taj je slučaj završio vozačevom smrću. Tehničkim pregledom dokazat će da se ne radi ni o kakvoj grešci nego da je netko na oba automobila onesposobio kočnice. To će biti polazna točka od koje će Remetin i policijski inspektor Šoštar krenuti istraživati povezanost tih dvaju slučaja. No, zaredat će se nova ubojstva za koja će se pokazati da imaju veze s tim automobilima…
Novi roman Pavla Pavličića napeti je triler kojim autor još uvijek uspijeva održati najviše, prvo, mjesto među domaćim autorima ovoga žanra. Istražitelj-amater Ivo Remetin, nakon brojnih avantura u romanima Krvna veza, Tri petka u travnju, Crveno pile, Zmijska serenada, Tužni bogataš, Salon za plakanje i drugima i dalje je podjednako vispren i inteligentan detektiv koji to, zapravo, uopće nije, nego mu dugogodišnje novinarsko iskustvo pomaže u rješavanju zamršenih slučajeva. Remetin, kao hrvatski Hercule Poirot, rješava još jedan zamršen slučaj i romanom Štićena osoba nastavlja svoj uspješan niz napetih avantura.
O AUTORU:
Pavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga uputio se u Zagreb kako bi započeo studij na Filozofskom fakultetu. Diplomirao je 1969. godine komparativnu književnost i talijanski jezik. Doktorirao je 1974. godine tezom iz područja metrike. Svoju karijeru kao jedan od najpoznatijih književnika malo novije generacije započeo je kao novelist. Objavio je velik broj pripovijetki gdje možemo ubrojiti njih nekoliko, a to su: “Vilinski vatrogasci”, “Dobri duh Zagreba”, “Slobodni pad”, “Vodič po Vukovaru”, “Prolazna soba”. Naravno tu je još veliki broj pripovijetki koje nismo sve naveli, ali možete zamisliti kako je riječ o zaista bogatom stvaranju i prije svega naslijeđu.
Knjiga Svetišta i duhovna središta Crkve u Hrvata donosi 127 svetišta posvećenih Majci Božjoj te drugim važnim hrvatskim i stranim svecima.
Hrvatski je narod duboko ukorijenjen u kršćansku kulturu i tradiciju. Pregled svetišta, prošteništa, zavjetnih crkava i mjesta kamo je hrvatski čovjek od davnina do današnjeg dana s molitvama na usnama kročio svjedoči o njegovoj iskrenoj privrženosti kršćanskim vrednotama te predstavlja tek jedan mali podsjetnik na neizostavni dio identiteta hrvatskog naroda.
Ova bogato ilustrirana knjiga, koju je napisao doc. dr. sc. Zoran Turza s Katedre za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu, predstavlja sva važnija svetišta i duhovna središta Crkve u Hrvata – od nacionalnih, preko nadbiskupijskih do biskupijskih. Pritom autor spominje i neka tradicionalna mjesta hodočašća, koja su s vremenom možda izgubila na važnosti, ali ujedno otkriva i neka novijeg datuma koja su vrlo brzo pronašla put do srca brojnih vjernika.
O AUTORU:
Zoran Turza teolog je iz Osijeka, koji je doktorirao u Zagrebu, u kojem je zaposlen na Katedri za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. U znanstvenom radu, među ostalim, proučava teologijsku i filozofijsku hermeneutiku, suvremenu teologiju i filozofiju te teološke aspekte oprosta i pomirenja. Jedan je od autora knjige „Katolička crkva u Hrvatskoj“, koju je objavio Mozaik knjiga 2018. godine.
Smrt Smail-age Čengića epski je spjev Ivana Mažuranića koji se sastoji od 1134 stiha. Djelo je podijeljeno na pet pjevanja, a svako pjevanje ima podnaslov. Prvo pjevanje je Agovanje, drugo pjevanje je Noćnik, treće je Četa, četvrto Harač koje je najduže, s 623 stiha i posljednje pjevanje je Kob, najkraće, s 34 stiha. U djelu se povremeno pojavljuje rima, a napisano je štokavskim epskim osmercem i desetercom.
Boj se onoga tko je viko
Bez golema mrijet jada!
Snagom svoje pjesničke riječi, koja predstavlja uspjesnu sintezu jezičnog bogatstva starijih dubrovačkih pjesnika i jednostavne ljepote narodne pjesme, Mažuranićevo djelo nadraslo je svoju početnu inspiraciju postavši potresna slika krvave povijesti južnih Slavena. Korakom, po putu na kojem nikada neće slomiti nogu.
Starosjedilački se narodi služe jezikom i znanjem da bi povezali pojedince i zajednice i u tome uspijevaju jer su duboko usađeni u mjesto. Priroda nam treba govoriti, složeni skup slika i mitova o zajednici čovjeka i zemlje treba nas poučiti, i tek kada se oblikuje potrebni model zdravlja pojedinca i zajednice, narodi „razvijenih“ zemalja moći će „pribaviti slike“ koje su im potrebne za uspostavljanje međusobnih veza i veza sa zemljom. Iz tog iskustva treba izrasti i to iskustvo treba oblikovati poseban kulturni jezik, tako da i ljudsko djelovanje i priroda budu zajednički odgovorni za izgradnju svijeta, za izgradnju zbilje bioregionalnog, lokalnog i autentičnog „ja“ i zajednice. Upravo taj dualni proces proizvest će istinsko znanje – „rezultat duboke i trajne komunikacije između ljudi i svijeta čiji su oni građani, a koji nije samo ljudski“.
„Teško je razumjeti zašto zapadni narodi misle da su tako pametni. Svaka budala može tretirati živo biće kao da je stroj i uspostaviti uvjete u kojima on treba vršiti određene funkcije – potrebno je samo primijeniti dovoljno sirove snage. Rezultat primjene sirove snage je ropstvo.“
John Blewitt studirao je političke znanosti, povijest i sociologiju na Sveučilištu Aberystwyth; filmologiju na Politehničkom učilištu Central London; te edukologiju na sveučilištima Greenwich i Huddersfield.
Promatrači u zrcalu – prepoznatljivim, poticajnim tonom govori o tome što nam je potrebno da u sebi prepoznamo iskonsku snagu kojom ćemo osvijestiti da sve loše što nam se događa nosi korijen u nama samima. Jednako tako, za sve to postoji lijek koji također počiva u nama. Kako sve te uzroke prepoznati, izvući na površinu, pustiti ih da odrade svoju svrhu, da dođu i prođu – sve to sadržano je u vješto osmišljenim tehnikama disanja, promišljanja i vizualiziranja koje će obogatiti naš unutarnji svijet.
Srž knjige posvećena je odnosima s drugima, ponajprije ljubavnima. U njoj Josipa nudi odgovore na pitanja o tome koja je razlika između veze i odnosa, zašto je veza „mrtva“ i zašto je odnos jedino istinsko moguće ostvarenje između dvoje ljudi.
Prošaran intimnim pjesmama i izravnim obraćanjima, tekst obiluje praktičnim vježbama, primjerima i savjetima, ali i meditativnim mislima koja će nahraniti vaše tijelo i dušu.
O AUTORU:
Nekadašnja televizijska voditeljica Josipa Pavičić Berardini višegodišnja je poučavateljica tehnika za samorazvoj, voditeljica radionica i predavanja te autorica četiriju izdanih knjiga. U svojem najpoznatijem djelu Šest milimetara (2017.) ogoljela je dušu i iskreno, istodobno nježno i grubo s ciljem osvješćivanja, progovorila o osobnoj borbi s teškom bolešću koja joj je pomogla da postane ono što danas jest te da svoje spoznaje prenese drugima koji se bore sa sličnim životnim prekretnicama. Tekst je poslužio kao predložak za adaptaciju u monodramu i čiju režiju potpisuje Nikolina Bogdanović, a glavnu ulogu Daria Lorenci.
U svojem prvijencu, knjizi Prema antropološkoj teoriji vrijednosti: lažna kovanica naših snova, profesor Graeber u sedam poglavlja detaljno problematizira, razrađuje i vrijednim uvidima dorađuje teoriju vrijednosti, pri čemu se služi mnoštvom relevantnih izvora iz različitih znanstvenih disciplina (npr. antropologije, sociologije, ekonomije, politologije, filozofije), ali i iskustvima vlastitih etnografskih (terenskih) istraživanja u Madagaskaru. Iako nastajanje i razvoj vrijednosti općenito predstavljaju važnu i aktualnu problematiku, smatram kako autorov integralan (uspješno integrira elemente i sasvim oprečnih pristupa) i suptilniji pristup temi (posebice u doba kada se vrijednost uglavnom svodi samo na novac), kao i sama antropološka perspektiva s koje nastupa (prije svega mislim na transcendiranje uobičajenih etnocentričnih barijera, ali bez pukog romantiziranja onog drugog) ovoj knjizi daju dodatnu privlačnost i značaj. Naposljetku, vrijedi navesti, kako to i sam autor naznačuje, ova je knjiga i svojevrstan apel protiv neoliberalizma, čije posljedice i mi u Hrvatskoj sve više osjećamo. dr. sc. Vanja Borš
O AUTORU:
David R. Graeber vjerojatno je najpoznatiji živući antropolog, i to prvenstveno zahvaljujući svojem političkom, tj. aktivističkom radu (npr. bio je sudionik protesta protiv Svjetskoga gospodarskog foruma u New Yorku 2002., imao je značajnu ulogu u pokretu Zauzmimo Wall Street 2011.). Autor je desetak knjiga i većeg broja članaka, a trenutno je zaposlen na Londonskoj školi ekonomije Sveučilišta u Londonu.
Lektirno izdanje Šenoinih najpoznatijih epsko-lirskih pjesama u kojima govori o stvarnim povijesnim osobama ili onima koje su oživljene u narodnim pričama i legendama te o povijesnim događajima usko povezanim s borbom hrvatskog naroda za samostalnost i slobodu. Zbirka sadrži jedanaest povjestica, metodički obrađenih, na marginama popraćenih pojašnjenjima manje poznatih riječi, sa bilješkom o piscu na kraju knjige.
Povjestice su vrlo popularne i bliske širokom krugu čitatelja. Zbog slikovitosti i mogućnosti lakoga pamćenja naraštajima su poslužile kao moralne pouke i lekcije nacionalne povijesti. U knjizi je 11 povjestica:
Postolar i vrag, Kameni svatovi, Kugina kuća, Gvozdeni div, Anka Neretvanka, Smrt Petra Svačića, Šljivari, Prokleta klijet, Vinko Hreljanović, Mile Gojslavica i Propast Venecije.
Malen po broju stranica, ali zato velik po ekološkoj temi koju obrađuje i to na vrlo dojmljiv i poetski način, roman "Potraži me ispod duge" zasigurno će "dotaći" mlade čitatelje.
Radnja se odigrava u čistim i netaknutim krajolicima Newfoundlanda gdje se rodio mladi tuljan Dannyi. Prateći njegov život kao i život njegove majke, ali i ostalih članova zajednice tuljana koji završavaju na tragičan način, doznajemo o nehumanom čovjekovom činu i velikom ljudskom sukobu s prirodom.
Na kraju knjige nalazi se napomena autora o djelu kao i niz korisnih internetskih adresa za sve koji se žele uključiti ili doznati nešto više o organizacijama za zaštitu životinja.
Zbirka priča Portret Che Guevare prvo je djelo nakon sedamnaest godina književne šutnje Zlatka Krilića. Nastala je za vrijeme autorova dužeg boravka na Kubi 2015. godine, još dok je Fidel Castro bio živ, a ubrzane promjene tek su počinjale.
Sve su priče napisane u prvom licu jednine, a mijenjaju se pripovjedači. U nekima je to sam autor, šezdesetogodišnjak koji traga za mjestom najsličnijem mjestu njegova mladenaštva, kao i za prividom mladosti u zagrljaju mladih Kubanki, te pokušava shvatiti sebe u kontekstu nedavnog zahvata na srcu i rastave braka. U drugima pripovjedači su marginalci kubanskog društva čiji životi zrcale to društvo, nedavnu povijest i promjene koje se u njemu događaju. Knjiga je pisana jednostavnim, lako čitljivim stilom, no iako ponekad mami osmijeh, ostavlja gorak okus, jer ne prikazuje Kubu onakvom kakvom je najčešće opisuju – kao zemlju divne klime i sretnih, raspjevanih ljudi koje lako ponese ritam – nego kao zemlju s namještenim, lažnim osmijehom za turiste, osmijehom iza kojeg se krije istinska glad i patnja pojedinaca.
U priči Ona se ničeg ne boji, autor na kraju kaže: Nisam je više vidio ni čuo, zato ove priče nisu o Kubi, ne nastoje ispričati istinu o Kubi. One su samo moj doživljaj Kube kroz ljude i situacije koje sam imao sreće susretati.
O AUTORU:
Zlatko Krilić rođen je 19. kolovoza 1955. u Osijeku, najranije djetinjstvo proveo je u Čepinu, a odrastao i školovao se u Zagrebu, niz godina živio u Kastvu, pa u Londonu, a danas je ponovno u Zagrebu. Objavio je petnaestak knjiga s temom djetinjstva i odrastanja, a toj je temi ostao vjeran i u knjigama koje nisu namijenjene mladim čitateljima (Živi pijesak 1987. i Krik 2001.). Bio je urednik kulture u Poletu, glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište i urednik biblioteke Knjiga za mladež izdavačke kuće Alfa. Okušao se u kazališnoj i u filmskoj režiji. Nagrađivan je za prozne, scenarističke i dramske tekstove.
