Harakiri, jaje, amputacije
Po prvi put, ne samo na hrvatskom jeziku, kroz analizu ero-guro nansensu sadržaja Grgić objašnjava pozadinu strastvenog spoja seksa, nasilja i apsurda u japanskoj tradiciji i suvremenoj kulturnoj proizvodnji. Knjiga predstavlja neka od najvećih umjetničkih, književnih i redateljskih imena japanske povijesti. U njihovu se opusu mogu pronaći žene koje spolno opće s hobotnicama ili zatrudne nakon analnog seksa s čudnovatim kljunašem, kao i parodije na Tolkiena s Frodoyamom kao seksualno frustriranim sumo hrvačem koji postaje prvak zahvaljujući svojim čarobnim tangama. Nedvojbeno, djelo je nezaobilazno za daljnje bavljenje suvremenom japanskom kulturom.
Saga o Zvjezdanim stazama prošla je dug put od kultne TV-serije šezdesetih do današnjeg statusa najvećeg izmišljenog svijeta suvremene popularne kulture. Neumoran i nemiran duh istraživanja koji goni brod Enterprise da bodro kroči kamo još nitko nije pošao oduvijek je svojstven i filozofskom nagnuću.
Poput nas, njegovi likovi trude se pronaći smisao smrti razaranja i kaosa. Te prijetnje katkad dolaze i iznutra, jer Zvjezdane staze pružaju mnogim svojim likovima dramatičnu mogućnost da se suoće sa svojom mračnom stranom. Usprkos tim prijetnjama, časnici Zvjezdane flote smatraju svoje zadatke neće najbolje obaviti primjenom nasilja i uvjeravanja nego snagom svojih ideala.
Ta crta zajednička je njima i velikim filozofima, koji se još od Sokratova doba uglavnom slažu da je bolje trpjeti "udarce i strijele nesretne kobi" nego činiti zlo ili živjeti u laži.
Poput filozofije, i Zvjezdane staze nas potiču da se oslanjamo na svoje ideale i propitujemo ih kad situacija postane teška. Da bi pronašao snagu potrebnu da bude vođa, Picard proučava poeziju i povijest, dok se Janeway prisjeća pouka iz svoje znanstveničke prošlosti, a Archer oponaša vrline svojih junaka: Zeframa Cochranea i svoga oca. Poput njemačkih filozofa Arthura Schopenhauera i Friedricha Nietzschea, Spock nalazi prosvjetljenje u umjetnosti - u njegovu slučaju, u Marcu Chagallu. Julian Bashir i Tom Paris prihvaćaju utjecaje pop-kulture dvadesetog stoljeća. Data pak sve do svojeg plemenitog žrtvovanja pokušava razumjeti što znači biti čovjek i razvija svoje sposobnosti - i to u gotovo svakoj epizodi na nov način.
Kraći roman Nikole Leskovara Tijelo od soli govori o djetetu vojnog lica, pilota koji se u doba raspada Jugoslavije s obitelji seli iz Bosne i Hercegovine u rodnu sjevernu Hrvatsku, pa je već po tome, po tematizaciji sudbine vojnih lica, prvi i jedinstven. Nove ili prešućene / potisnute teme su uvijek dobrodošle, ali književnost ne čini tema, a ovaj roman je čista književnost.
U svojoj dugoj i bogatoj praksi dr. Harold Klawans liječio je ljude s neizmjerno različitim problemima, ali svi se mogu svesti na jednu osnovnu pritužbu: "Doktore, s mojim mozgom nešto nije u redu!"
"Špiljska žena" zbirka je kliničkih priča velikog neurološkog detektiva, jednako duhovitih koliko i dubokih, o misterijima ljudskog mozga. Pisane su u prvom licu i temelje se na liječničkoj praksi autora, koji na primjerima dijagnosticiranja vlastitih "neobičnih" pacijenata, a iz evolucionističke perspektive, izlaže najzanimljivije aspekte ljudskog moždanog ustroja.
eeee, čitatelju si ga moj... dakako da ovaj tekst ne razumiješ, jer je riječ o specijalnom bhuuurskom južnjačkom dijalektu... ipakproučiš li ovaj glosar, zasigurno će se tvoje znanje - ne samo znanje jezika - poprilično povećati...
stoga, ne gubi vrijeme, jer prema takvima povijest zna biti poprilično bešćutna, a povijest bez aktera isto je što i grana bez ptice. Djelo fantastične leksikografije u kojem se abecednim redom nižu pojmovi i pojmovi svijeta patuljaka, naroda/rase čija je povijest, mitologija i legenda duhovitim, ironičnim i satiričnim dosjetkama asocijativno isprepletena sa suvremenom stvarnošću na način peckave i zabavne društvene kritike.
Neki će Patuljački glosar doživjeti kao zbirku priča čija dužina varira od nekoliko rečenica do nekoliko stranica. Drugi će možda u tome vidjeti glosar neuobičajene forme i stila. Nije isključeno da neki u tome pronađu minucioznu strukturu kojom se pokušava nadići uvriježene forme, kao i ustaljen način pisanja kojim u pravilu obiluje upravo fantasy žanr.
Naposljetku: što god da vam se tijekom čitanja dogodi, ne krivite Normu; ona samo pokušava s drugima podijeliti svoju opčaranost Dugom.
Dosta je knjiga napisano o papama, njihovim dobrim i lošim, za europsku, ali i svjetsku i crkvenu povijest značajnim i manje značajnim, korisnim i štetnim postupcima i odlukama, ali ni u jednoj od njih kao u ovoj Papinski grijeh. Strukture obmane autora Garryja Willsa, inače praktičnoga vjernika katolika, nije bilo moguće naći na povijesnim dokumentima te teološkim i filozofskim djelima utemeljenu analizu 'nekih' papinskih odluka i stavova kao npr. onih o holokaustu, antisemitizmu, kontroli rađanja, pobačaju, svećeničkom celibatu, rastavi braka, ženama-svećenicama, homoseksualnosti, pedofiliji, marijanskim pobožnostima, drugim religijama, znanosti i umjetnosti, itd.
Ova knjiga donosi relevantan znanstveni materijal za prosudbu ponajprije crkveno-povijesnih okolnosti pri donošenju nekih važnih crkvenih odluka, ali i za prosudbu (negativnih) posljedica tih odluka ne samo u okviru Katoličke crkve kao vjerske organizacije, nego i društava izgrađenih na zasadama zapadnoeuropske kršćanske civilizacije u kojima ta Crkva djeluje.
Svojim izuzetno dobrim poznavanjem crkvene povijesti, ali i povijesti papinstva posebno, G. Wills ovim djelom u središte zanimanja i razmatranja dovodi relevantna pitanja iz daljnje i bliže povijesti Katoličke crkve i njezinih struktura te uvijek iznova sugerira daljnje smjerove u istraživanju ove tematike a sve da bi se skinuo 'veo tajne' s mnogih doktrinarnih pitanja i odluka o njima, a koje donose osobe zaštićene „dogmom“ papine nepogrešivosti.
U tom smislu ova će knjiga, u kojoj autor na tako sustavan i znanstveno utemeljen način istražuje u kojoj mjeri je crkvena povijest „povijest prešućivanja, prikrivanja i laži“ te u kojoj mjeri je crkvena hijerarhija spremna autokritički promatrati svoju vlastitu poziciju, biti od velike koristi ne samo onima koji se u okviru svoje struke (teologija, opća povijest, povijest Crkve, povijest papinstva, itd.) bave ovom tematikom, nego i mnogima iz društvenih znanosti (npr. sociolozima religije), ali i zainteresiranim laicima.
Prof. dr. sc. Ivan Markešić,
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Poezija prvog dobitnika nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama Hrvoja Marka Peruzovića, inače slikara, skupljena u ovoj pozamašnoj, a s obzirom na autorovu plodnost opet tananoj zbirci, pokazuje da čista, dobra, stara poezija itekako živi i u novim medijima i vremenima i da autor nikako nije webizodist naše književne scene. Peruzović piše običnim vokabularom o svojoj svakodnevici, o svakodnevici kompleksnog čovjeka: pjesnika, slikara, prijatelja, poštovatelja, promatrača, vjernika…
Njegovi stihovi su nešto kao umjetnička dnevnica i dnevnik kojima se slavi intenzitet življenja. U poeziju je osim širom otvorenih čula nenametljivo ugrađeno iskustvo i naobrazba, a ovaj put od autorovih favoritesa ističemo Zvonimira Baloga i Ivana Slamniga. Dominantan ton je ležeran, najčešće u stihovima kojima se prozi bliski zapisi ritmiziraju, pa se u njima sretno spajaju razgovjetnost i iznenađenje-očuđenje, najčešće dano kroz jezičnu igru i poentu. K tomu Peruzović voli kombinirati humor i lucidnost, a voli se dotaći i paradoksa.
On je ludist koji se ne ludira, nego je naprosto takav, aforističar sa zrelom ironijskom distancom bez koje su aforizmi nepodnošljivi. Zbirka "Nekoga moramo voljeti (kako na webu tako i na zemlji)", siguran sam, trajat će dugo i na webu i na zemlji, jer poezija živi samo i jedino u svojim čitateljima, a ovaj naslov bi zbog svoje izravnosti i jednostavnosti pisanja o složenom mogao postati mali poetski bestseler.
Kruno Lokotar
POVEST ĆU VAS na kulinarsko i evolucijsko putovanje koje će otkriti da se domovina naših predaka ne nalazi na nekom udaljenom, gotovo nedostižnom mjestu, već da je ugrađena u naše gene i u naše prehrambene sklonosti uvjetovane kulturom. Zapravo postoje dinamične veze između naših kulinarskih sklonosti, gena, prehrane naših predaka i područja koja su oni dulje vremena nazivali svojim domom. Kad krenemo na put kako bismo shvatili dubinu ovih povezanosti, posjećivat ćemo otok za otokom i kontinent za kontinentom gdje su dijelovi priče najjasnije vidljivi. Na svakom od ovih lokaliteta vidjet ćemo da se pojedina etnička kulinarska tradicija širom svijeta ne sastoji od nasumičnih sastojaka koji su se zajedno našli eksperimentiranjem nekog glavnog kuhara. Umjesto toga, svaka etnička kuhinja odražava evolucijsku povijest određene ljudske populacije koja je reagirala na jestive biljke i životinje koje su se na određenom području mogle pronaći ili nabaviti trgovinom, te na bolesti, suše i pošasti koje su se ondje javljale. Naše će putovanje otkriti tragedije koje su ove etničke populacije zadesile kad god bi se našle protjerane iz svoje domovine ili kada bi otišle predaleko od svoje tradicije, zavedene stranom hranom i pićem. Ali ono će slaviti i svojevrstan povratak kući - trenutke kada osjećamo da su naši geni, naša kulturna tradicija i hrana koju jedemo u savršenom skladu - tako da su zdravlje našeg tijela, zajednice i okoliša jedna te ista stvar...
Sjajni Alen Bović nakon "Metastaza" ponovno je napisao dramatičan roman koji će vas ostaviti bez daha i promijeniti način gledanja na mnoge stvari koje ste uzimali zdravo za gotovo. Bolnički hodnici, unezvjerene pacijentice, doktori koji s gorčinom obavljaju svoj posao, korumpirani policajci, cajke i kokain, nemoralne ponude - slika je to hrvatskog društva ispisana hiperrealističnim perom i dinamičnim stilom.
O AUTORU:
Alen Bović je literarni pseudonim dr.Ive Balenovića, četrdesetogodišnjaka, liječnika ginekologa po građanskom zanimanju. U Konzorovoj biblioteci Godine nove, pod istim pseudonimom, Alen Bović, objavljen mu je 2006. roman-prvijenac "Metastaze". Roman je tiskan u tri izdanja te adaptiran za kazalište i igrani film. Kerempuhova predstava Metastaze proglašena je 2008. najboljom hrvatskom kazališnom predstavom, a igrani film Metastaze najboljim hrvatskim filmom 2009.
Vrijedi spomenuti gotovo zaboravljeni intervju koji je Althusser dao talijanskoj televiziji RAI 1980. Govoreći o svom intelektualnom razvoju, rekao je u kameru da je postao “komunist jer je katolik”: Nisam ja promijenio vjeru, utvrdio sam da je … moguće da duboko u sebi ostanem kršćanin, da ne idem u crkvu; što crkva danas znači, što predstavlja? Danas više ne tražite da ljudi idu u crkvu, zar ne? Ja ostajem katolik, to jest univerzalist, internacionalist, zar ne? Mislim da u komunističkoj partiji ima mnogo adekvatnijih sredstava za realiziranje univerzalnog bratstva.
Althusser zapravo ovdje kazuje da je prema njegovu uvjerenju komunizam kršćanstvo koje se realizira drugim sredstvima. Upravo to je ključna točka budući da postavlja određene filozofske i političke implikacije koje ne možemo ovdje dalje razmatrati zbog prirode i strukture ovog uvoda. Ali ih vrijedi nabrojiti: Althusserovo kršćanstvo tjera nas na (ponovno) razmišljanje o materijalizmu, partijskom obliku politike, univerzalizmu, klasama-bez-identiteta, dualizmu vjerovanja odvojenog od vjere (karakteristika ateističke borbe) nasuprot sasvim osobnoj vjeri bez vjerovanja, što doliči fundamentalizmu, itd. No, čak je i važniji aspekt Althusserovog kršćanskog djela i stava, kako naglašava Stanislas Breton, uvjerenje da “bez svojeg katoličkog obrazovanja u vrijeme mladosti Althusser, i ne samo on, vjerojatno nikada ne bi stigao na ‘put misli’, a mi dodajemo: i marksističkog mišljenja.”
— Agon Hamza, iz predgovora
Mnogi od onih koji danas tvrde da je marksizam staromodan to mogu reći samo zato što se prave da ignoriraju pitanja koja postavlja Althusser
— Étienne Balibar
Knjiga Hitchcockijanski pogled bavi se razmatranjem rubnih područja "kinematičkog načina proizvodnje", ukazuje na momente rastvaranja filmske percepcije u ljudskome glasu, nepostojećim objektima koji pokreću naraciju, fetišizaciji onoga što vidimo, kao i u utopijskoj želji o filmu kao univerzalnome jeziku. Razmatra razne vidove gledanja na kojima počiva vizualna ekonomija društva. Knjiga je inspirirana nizom teoretičara, od Ranciera, Laclaua, Foucaulta, Žižeka, Rothmana, Chiona ... do Barthesa, Mulvey, Bellera i Jamesona, koji svojom analizom Hitchcockovih filmova propituju odnos percepcije i zbilje.
Alberto Savinio (pravog imena Andrea Francesco Alberto de Chirico) mlađi je brat znamenitog grčko-talijanskog slikara Giorgia de Chirica. Ostavio je raznovrstan književni, likovni i glazbeni opus koji se – bogat referencama koje se odnose na njegov život – nudi kao svojevrsna višedimenzionalna biografija. Ličnost je to koja je po uspomenama iz djetinjstva Grk, po roditeljima Talijan, po obrazovanju Nijemac, a po kulturnoj težnji Francuz.
Zbirka priča "Gospodin Dido" (Il signor Dido) stoji na samom kraju Savinijeva opusa. Riječ je o dvadeset i osam pripovijedaka objavljivanih u dnevnim novinama Corriere della Sera između 1949. i 1952. godine, a koje su posthumno, 1978. godine, objedinjene i objavljene u cjelovitom izdanju. One pružaju uvid u gotovo sve elemente Savinijeve poetike i gotovo sve motive Savinijeva opusa.
Komičnu ironiju Savinio najčešće upotrebljava na tuđi račun, ali u ovom djelu, budući da je postao usamljen, neshvaćen, ranjiv, dobrovoljno postaje njezinom žrtvom. Usprkos jednoličnom okružju i rutiniranoj svakodnevici pozne dobi, gospodin Dido djetinjim žarom juri predjelima snova i mašte, često se nakaradno suprotstavljajući oštricama svijeta; dapače, mogli bismo reći da upravo ovdje, uhvaćen u “klopku” Doma i Obitelji, u kućnoj odjeći gospodina Dida-oca, gospodina Dida-supruga, gospodina Dida-domaćina, “intelektualni putnik” Savinio postiže najviše.
Sve do 1970-ih godina talijanska je kritika ignorirala Savinija, a onda ga je zasluženo vratila u život. Zahvaljujući jedinstvenosti, bogatstvu i suptilnosti svog osebujnog književnog, glazbenog i likovnog opusa, Savinio će nam – u ekstravagantnom društvu svojih brojnih alter ega – još dugo otkrivati tajne prolaze k punini naše duhovne stvarnosti.
Fraktalna geometrija je geometrija prirodnog svijeta - svijeta životinja, biljaka i minerala. Ona zrcali nepravilne ali stvarne oblike prirode, a ne idealizirane likove euklidske geometrije. Fraktale viđamo svugdje. Štoviše, i sami smo fraktalni! Uz pomoć kompjutora, fraktalna geometrija može načiniti precizne modele prirodnih tvorevina - od paprati, arterija i mozga do galaksija, Fraktalna je geometrija novi jezik. Kad jednom svladate taj jezik, oblike oblaka možete opisati jednako precizno kao što arhitekt opisuje kuću.
Fraktalna geometrija za početnike slijedi razvoj te nove znanstvene discipline, od Zenona do diferencijalnog i integralnog računa, teorije skupova i do prvih matematičara odmetnika koji su pripremili pozornicu za genija fraktalne geometrije, Benofta Mandelbrota. Tekst i slike uzajamno se prožimaju, pružajući čitatelju iznimno pristupačan prikaz fraktalne geometrije. Da citiramo J. A. Wheelera, suradnika Nielsa Bohra i prijatelja Alberta Einsteina: "Sutra se više nitko neće moći smatrati znanstveno pismenim, ako ne bude poznavao fraktale."
Etika je danas jedno od najživljih područja suvremene filozofije, a doživljava svoju renesansu i u medicini, poslovanju, politici. Živimo u doba poslije Holokausta ali etnička čišćenja i genocid ne prestaju. Relativizam samo što nije zauzeo mjesto osobne odgovornosti - ali kako stoje stvari kad treba snositi posljedice vlastitih odluka? Je li "identitet" posljednja obrana nacionalizma i drugih fundamentalizama? Što znače "prava", vlastiti interes i građanska dužnost dok smo obasuti instant-nformacijama, pritisnuti slobodnim tržištem a na nas vrebaju ekološke katastrofe? Gdje postaviti granice kad je riječ o znanstvenim istraživanjima, genetičkom inženjeringu, pravima životinja, eutanaziji i građanskom neposluhu? Etika za početnike suočava se s tim i drugim teškim etičkim dilemama i tjeskobama ljudske egzistencije. Pritom prati put moralnih argumenata od najvećih mislilaca, Sokrata, Platona, Aristotela, Hobbesa, Kanta i drugih, do suvremenih postmodemističkih kritičara.
Roman za mlade ‘’Drugačija’’ priča je o mladoj, posvojenoj crnkinji Dorcas koja se svakodnevno nosi s novim predrasudama nastalim zbog njzine drugačijosti. Sklad u njenoj novoj obitelji mijenja se onog trenutka kada otac pronalazi novu ženu i kada njezina majka dobiva novi posao zbog kojih su primorane preseliti se u manju sredinu. Njezina boja kože i porijeklo u malom mjestu u Hrvatskoj tema su mnogih mještana, a Dorcas brine što je njena drugačijost sada vidljivija nego ikad, otkad se iz velikog grada preselila u manju sredinu. Priča je ovo o prihvaćanju razlika. Roman odiše optimizmom i nadom, a namijenjen je mladima.
Bolja medicina je remek-djelo, niz priča koje se odvijaju iza debelih bolničkih zidova, od kojih nam svaka kaže po nešto nezaboravno o svijetu izvan njih.
Malcolm Gladwell
Gawande ... je nevjerojatno iskren, proza mu je duhovita i tečna, i ima jednu veliku poruku: i liječnici su ljudi, pogrešivi i nesavršeni. I upravo zbog toga, poboljšanja možemo očekivati tamo gdje bismo se najmanje nadali.
Darko Polšek
Ovo je knjiga o neuspjesima: kako do njih dolazi i što iz njih možemo naučiti. Iako se prvenstveno bavi medicinom, ona se odnosi na sve. Prozvali su je suvremenim remek-djelom – i to zaista i jest.
O AUTORU:
Atul Gawande (atulgawande.com) je liječnik, pisac i stručnjak za javno zdravstvo. Kao opći i endokrini kirurg radi u bolnici Brigham and Women’s u Bostonu. Profesor je javnog zdravstva i opće kirurgije na Sveučilištu Harvard. Proslavio se kao pisac već prvom knjigom Komplikacije, da bi ubrzo počeo pisati u časopisu New Yorker. Karijeru pisca nastavio je nizom bestselera, od kojih hrvatskim čitateljima kao prvi donosimo Bolju medicinu.
