Filozofija ganbattea jedna je od ključnih motivacijskih niti japanske kulture. Ganbatte je specifičan pogled na život koji se fokusira na to da djelujemo najbolje što možemo, ustrajemo u životu i ne posustajemo. Ganbatte nas uči kako premostiti prepreke i ostati motiviranima.
Priznati katalonski autorski dvojac Héctor García i Francesc Miralles, čije su uspješnice Ikigai, Ikigai u praksi i Ichigo Ichie već osvojile srca čitatelja, ovoga puta uvode nas u svijet inspirativnih i praktičnih savjeta kako ideju ganbattea primijeniti u praksi. Primjerice, kako:
• razlikovati ono teško od onog nemogućeg,
• učiti na greškama,
• kultivirati strpljenje,
• prakticirati meditaciju,
• prebroditi krizne periode,
• ustrajati na onom sporijem i težem, ali učinkovitijem putu,
• prakticirati mindfulness.
Premda je život često nepredvidljiv i van naše kontrole, na nama je da odaberemo kako ćemo se nositi sa životnim poteškoćama te kako ćemo, s novom perspektivom u vidu, pristupiti svakodnevnim zadacima. Primijenite li japansku
otpornost i ustrajnost na vlastiti život, ono teško postaje laganim, a nemoguće mogućim.
O AUTORIMA:
Héctor García (Kirai) je rođen u Valenciji, a od 2004. živi u Tokiju. Njegova internetska stranica kirainet.com, s više od milijun pregleda mjesečno, svjetska je referentna stranica o popularnoj japanskoj kulturi. Autor je knjige Geek u Japanu, koju je prodao u više od 100.000 primjeraka.
Francesc Miralles je u Barceloni. Novinar je koji se bavi temama s područja psihologije i duhovnosti. Redovito objavljuje u tjednom dodatku El País Semanal te u časopisima za osobni razvoj. U Hrvatskoj je preveden i njegov popularni roman Ljubav malim slovima. Trenutačno radi na razvoju metode koja kombinira logoterapiju s kulturom ikigaija. Za potrebe svojega proučavanja obojica su bila na terenu u Ogimiju (Okinawa), selu stogodišnjaka, gdje su intervjuirali sto staraca koji su im otkrili svoje tajne za dug i sretan život.
NEOBIČNE POJAVE I ZAPANJUJUĆA OBJAŠNJENJA
"Strašna poplava blata ugrožava Javu"
"Razorne erupcije ispod najvećeg evropskog glečera"
"Brodovi nestaju u Bermudskom trouglu"
"Pojava misterioznih bolesti nakon pada meteora"
Slične udarne naslove svakodnevno čitamo u novinama ili ih čujemo na televiziji i radiju. Mediji izveštavaju o katastrofama, opisuju fenomene i ponekad daju neverovatna objašnjenja. A kad se medijska prašina slegne, prava pozadina tih događaja ostaje skrivena od javnosti iako stručnjaci brzo pronađu objašnjenja.
Ova knjiga je karika koja nam nedostaje. Dve stotine geoloških zagonetki koje se na prvi pogled čine nerešive ovde su pažljivo proučene i ozbiljno i stručno objašnjene. Više nije tajna zašto se zagonetna bića, koja bi po rečima stručnjaka trebalo da su izumrla pre više miliona godina, pojavljuju niotkud, kako tajanstvena svetlost osvetljava nebo, koliko glasno odzvanjaju zvuci u vodama oko Južnog pola ili kako raznovrstan očaravajući živi svet opstaje u uslovima gde ne bi ni trebalo da bude života. Ponekad su i sami istraživači zbunjeni jer planeta Zemlja ne odaje tako lako svoje tajne.
STVARNOST JE, KAO I UVEK, UZBUDLJIVIJA OD SVAKOG ROMANA!
Zemlja nas čak i danas stalno iznova iznenađuje svojim ćudima i zagonetnim pojavama koje nas ostavljaju bez daha.
Ova neobična knjiga
• ... nudi obilje priča o spektakularnim prirodnim pojavama i okolnostima, koje se u ovakvom sastavu ne mogu naći ni u jednoj drugoj knjizi
• ... na racionalan, naučni način objašnjava aktuelne spekulacije o prirodnim fenomenima i nagađanja potkrepljuje činjenicama
• ... vodi čitaoce u tajanstvene kutke Zemlje, i prostorne i vremenske, i na taj način čini svestrano, informativno, zabavno i nadasve opčinjavajuće štivo.
Kao djevojka, Mélanie je sanjala o tome da sudjeluje u nekoj od emisija reality showa. Svoju će mladenačku ambiciju ostvariti kao mlada majka, pretvorivši kćer i sina u zvijezde YouTube kanala i Instagrama. Šestogodišnju Kimmy i njezina brata Sammyja na društvenim mrežama fanovi prate u njihovim dnevnim aktivnostima, robne marke šalju im proizvode, lajkovi pljušte i njihov uspjeh ne poznaje granice, no Kimmy sve teže podnosi izrežiran život pred kamerom. Kad curica jednoga dana nestane, pokreće se istraga koja će dovesti do zapanjujućih istina. Autorica poznata po iznimnu daru psihološke karakterizacije likova i osjećaju za detalje, u novom romanu hvata se ukoštac s problematikom društvenih mreža i fenomenom influensera te podastire zastrašujuću sliku našega digitalnog svijeta u kojemu živimo samo da bismo bili viđeni, svijetu u kojem je sve izloženo i na prodaju, pa i djeca i vlastita intima.
Iz medija:
„Moćna i gorka freska društva, kritika društvenih mreža i našeg odricanja od intime, promišljanje o djetinjstvu danas i nametnutim očekivanjima.“
Télérama
„Fascinantan i potreban roman koji autoricu potvrđuje kao suptilnu promatračicu društva, ovaj put u žanru kriminalističkog romana.“
Le Figaro Littéraire
„Na granici vješto ispisana krimića i društvenog romana, Delphine de Vigan još jednom precizno i potresno analizira ono što naziva 'nevidljivim nasiljem'“.
Le Parisien
„Teško ćemo naći aktualniji roman od ovog!“
Buch-Magazin
“Djeca su kraljevi ne iznenađuje samo neočekivanim kriminalističkim raspletom, već prije svega kompleksnošću koja potiče na razmišljanje.“
Frankfurter Rundschau
O AUTORU:
Delphine de Vigan (1966.) francuska je spisateljica, nagrađivana autorica romana prevedenih na brojne svjetske jezike. Književna kritika slavi njezin istančan stil i umijeće psihološkog oslikavanja likova. U Nakladi OceanMore objavljeni su joj romani: Ništa se ne opire noći, Prema istinitoj priči, Odanosti i Zahvalnosti.
Ova knjiga mađarskog klasika Sándora Máraija je poput starih knjiga o travama koje su jednostavnim primjerima htjele odgovoriti na pitanja poput: što treba učiniti ako nekoga boli srce ili ga je napustio Bog. Ne govori o idejama i junacima, već o onome što je u vezi s čovjekom. Njen pisac učeći želi podučiti bližnje, učeći od starih, iz knjiga, preko njih iz ljudskoga srca, iz nebeskih znakova. Želi prenijeti elementarne spoznaje, odnosno temeljne istine ljudskoga života. Djelo napisano 1943. Sándor Márai posvetio je Epiktetu, svom dragom Marku Aureliju, Montaigneu i svim stoicima, od kojih je učio o moći, dobroj volji i životu bez straha.
O AUTORU:
Sándor Márai (izvorno Sándor Károly Henrik Grosschmied de Mára) bio je mađarski pisac i novinar. Rodio se u plemićkoj obitelji u tada mađarskom gradu Kassa, danas slovačkim Košicama, 11. travnja 1900. godine. Mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar, te se okušava u pisanju na njemačkom, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti definitivno odabire mađarski, poistovjećujući materinski jezik sa samim konceptom nacije. Tridesetih godina biva zapažen po svojem preciznom i istom realističkom stilu, piše prve Mađarske osvrte o Kafkinim djelima, a u novinskim člancima izražava izuzetno kritičan stav prema nacizmu.
Márai je autor 46 djela, od kojih je u hrvatskom prijevodu možda najpoznatije Kad svijeće dogore, roman prožet nostalgijom za iščezlim multietničkim i multikulturalnim društvom propale Monarhije. Kao protivnik komunističkog režima 1948. trajno napušta Mađarsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na mađarskom, no objava njegovih djela nakon 1956. u Mađarskoj će biti zabranjena. Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno, i u narednim desetljećima otkriveni i cijenjeni od kritike i publike postali su dijelom europskog književnog kanona dvadesetoga stoljeća. Nakon smrti supruge Ilone i sina Jánosa, kojega su kao ratno siroče posvojili prije emigracije, shrvan rakom i depresijom, Márai je počinio samoubojstvo hicem iz pištolja u San Diegu 21. veljače 1989. godine
Hitan poziv na akciju i prepoznavanje podmuklih obrazaca i mehanizama populističkog vala koji se širi svijetom – prije nego što bude prekasno.
„To se ovdje ne može dogoditi“, čula je Ece Temelkuran kako govore razumni ljudi u Velikoj Britaniji u noći glasanja o Brexitu. Čula je kako razumni ljudi u Americi govore to isto u noći kad je Trump pobijedio na izborima uz povike sljedbenika: „Sagradi taj zid.“. Čula je kako istu rečenicu izgovaraju razumni ljudi u Turskoj dok je Erdogan namještao izborne rezultate, gradio ekonomiju na temeljima „kroni“ kapitalizma, a svoje protivnike proglašavao teroristima. Kako ostati bez domovine strastven je poziv na akciju „razumnim ljudima“, upozorenje svijetu da populizam i nacionalizam ne marširaju prema vlasti kao posve oformljen pokret: oni se šuljaju.
Višestruko nagrađivana turska književnica i novinarka Ece Temelkuran identificira rane znakove upozorenja na taj fenomen koji niče diljem svijeta i opisuje globalni obrazac njegova pojavljivanja kako bi oboružala čitatelja alatima kojima ga se može iskorijeniti. Predlažući alternativne globalne odgovore na hitne i vrlo često paralizirajuće političke probleme našeg doba, Temelkuran istražuje podmukli koncept „pravog naroda“, infantilizaciju jezika i načina vođenja rasprava upozoravajući na opasnost podcjenjivanja protivnika. Kombinirajući memoarsku prozu, povijest i jasne i uvjerljive argumente, Temelkuran elokventno i strastveno brani demokraciju.
O AUTORU:
Ece Temelkuran, rođena u Izmiru 1973., jedna je od najpoznatijih turskih književnica, novinarki i političkih komentatorica, koja redovito objavljuje u turskim listovima, ali i u časopisima The Guardian, The New Statesman, The New Left Review, Le Monde Diplomatique. U istraživačkim publicističkim radovima bavi se temama koje su u Turskoj izrazito kontroverzne, poput kurdskog i armenskog pitanja, ženskog pokreta i pitanja političkih zatvorenika. Dobila je mnogobrojne nagrade pa tako i nagradu »Pen for Peace« i nagradu za turskog novinara godine. U knjizi Planina boli (Naklada Ljevak, 2013.) propitivala je ulogu nacionalnih mitova i priča te nas vodila u samo središte tursko-armenskoga sukoba. Dosad je objavila desetak knjiga, a na hrvatskom jeziku nedavno joj je izišao i roman Zvuk banana (Hena com, 2014.). Roman Žene koje pušu u čvorove objavljen je u Turskoj 2013. i postao je uspješnica.
Knjiga Marijane Češi Stvaranje pisanjem: Ovladanost pisanim jezikom na kraju obveznoga obrazovanja bavi se kroatističkom temom iz područja hrvatskoga standardnog jezika koja je važna u društvu tolikoga broja različitih mjesnih i područnih idioma, od kojih se neki razlikuju međusobno i više nego neki drugi slavenski jezici. Tema knjige (ovladanost pisanim jezikom) interdisciplinarna je jer se istraživačkim metodama i postupcima oslanja na spoznaje glotodidaktike i primijenjene lingvistike. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju koliko je važno imati na umu pojedinačne razlike među učenicima, okolnosti i čimbenike kojima se procjenjuje jezičnokomunikacijska razina u odgojnoobrazovnom kontekstu, a posebno prigodom oblikovanja kurikulskih dokumenata po kojima se osmišljava i organizira nastava te kreiraju zadaci procjenjivanja učeničkih ishoda.
Riječ je o prvoj znanstvenoj monografiji koja se bavi odabranim leksičkim, sintaktičkim i pragmatičnim obilježjima pisanoga jezika hrvatskih učenika na kraju osnovnoga školovanja. Svojim interdisciplinarnim pristupom i temeljitošću analiza različitih jezičnih razina knjiga je preduvjet za uspostavu pisane norme na kraju obveznoga obrazovanja, okvir za postavljanje standarda ovladanosti pisanjem, a time i vrednovanja u nastavi hrvatskoga standardnog jezika. Pisana je stručno, ali ujedno i jednostavno, pa može biti neizostavan priručnik studentima kroatistike te učiteljima i nastavnicima hrvatskoga jezika u provođenju obrazovne reforme.
O AUTORU:
Marijana Češi rođena je u Münchenu 1970. Osnovnu školu završila je u Novome Marofu, a srednju u Varaždinu. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od godine 2005. radi u Zavodu za školstvo, danas u Agenciji za odgoj i obrazovanje, kao viša savjetnica za hrvatski jezik. Poslijediplomski doktorski studij komparativne književnosti upisala je 2002. godine, a doktorirala je na poslijediplomskom doktorskom studiju glotodidaktike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je upisala u godini njegova osnutka 2005. Znanstveni su joj i stručni interesi usvajanje hrvatskoga kao prvoga i inoga jezika djece školske dobi te edukacija učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika. Objavila je nekoliko znanstvenih i stručnih radova te uredila sa suradnicima tri znanstvene monografije i priručnik za poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika. Surađivala je u izradi nacionalnih programa za nastavu hrvatskoga jezika i organizirala stručne skupove za učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika na županijskoj, međužupanijskoj i državnoj razini. Organizirala je i surađivala na odgojno-obrazovnim projektima. Tijekom rada u Agenciji za odgoj i obrazovanje održala je više predavanja i radionica učiteljima i nastavnicima hrvatskoga jezika.
Povijest, politika i pop-kultura zbirka je eseja kojom se, u reprezentativnom izboru, nastoji prikazati što je sve u ovih pet godina napisano, snimljeno i izrečeno o prošlosti jugoslavenskog prostora, uz autorove uvide u neke od ključnih a prijepornih fenomena.
Presjek je to historiografije, politologije, dokumentarnih i igranih filmova i serija, predstava i književnosti koji se bave ovim prostorima, njihovim ljudima i pojavama, a donosi jednako ovdašnje kao i strane autore, te različite naraštaje intelektualnih, umjetničkih i znanstvenih emigranata, njegovali oni poetiku otpora ili podržavali vladajuće narative.
O AUTORU:
Dragan Markovina (Mostar, 1981.) je hrvatski povjesničar, publicist, medijski kolumnist je i ljevičarski aktivist iz Splita. Osnivač je i prvi predsjednik stranke Nova ljevica. Diplomirao je povijest na Hrvatskim studijima u Zagrebu, nakon čega od 2003. do 2014. godine radi Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. U to je vrijeme predmet njegovog znanstvenog rada uglavnom bila Dalmacija u vrijeme mletačke vladavine, te 2011. god. brani i doktorsku disertaciju pod naslovom "Dalmacija u mletačkim reformskim projektima 18. stoljeća". Od 2013. godine, kao izraziti ljevičar, upušta se u politiku i politički aktivizam.
Potkraj 20. i početkom 21. stoljeća u svijetu je nastalo oko stotinu malih država, samo u tranzicijskoj Europi 25, od čega u raspadu SFR Jugoslavije njih sedam. Sve su htjele emitirati i koristiti vlastiti novac, računajući da će s njime moći bolje upravljati svojom ekonomskom sudbinom i postići "identifikaciju stanovništva s nacionalnom državom na dubljoj političkoj razini", kako je napisao Eric Helleiner.
No gotovo sve nove monete novonastalih država brzo su gubile vrijednost, a stanovništvo i poduzetnici su se koristili nekom od svjetskih "čvrstih" valuta. To se dogodilo i državama nastalima raspadom SFR Jugoslavije, najprije Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a potom i Srbiji i Crnoj Gori. I sve su one bile prisiljene poduzeti monetarne reforme kojima će zaustaviti hiperinflaciju i uspostaviti stabilnu nacionalnu valutu.
Za tu svrhu malim državama na raspolaganju stoji možda samo pet ili šest glavnih strategija. Slučaj država proizašlih iz bivše SFRJ zato je jedinstven u povijesti: od pet novih država svaka je odabrala drugu strategiju. Ova knjiga donosi otkrića, zanimljivosti i pouke o tome zašto su se nasljednice Jugoslavije, ali i druge male zemlje u svijetu odlučile baš za određeni model monetarne stabilizacije, koliko su u tome uspjele i kakve su posljedice tih odluka.
Sve su pritom našle u dramatičnim okolnostima i iskusile goleme operativne probleme, čak i bizarne situacije, ali i postigle epohalne dosege. Slovenija je provela drastičnu deprecijaciju tolara, a ipak je svela inflaciju na jednocifrenu. U Hrvatskoj je od ambicioznog programa stabilizacije iz 1993. ostao samo de facto fiksni tečaj kao krivac za deindustrijalizaciju, deficit i prezaduženost. BiH nije mogla dopremiti svoj "celjski" dinar u Sarajevo pa je ondje uz marku glavna valuta ostala cigareta Sarajevske Drine, a sitne apoene njemačke marke u Travniku emitirala je lokalna banka, sve dok tečajni režim BiH nisu nametnuli Amerikanci u Daytonu. Crna Gora je još pod Srbijom odlučila uzeti njemački novac, a novčanice DEM je navodno preko granice prokrijumčarila u kamionima za prijevoz banana. Srbija se sa svojom hiperinflacijom, trećom najvećom u povijesti, odlučila obračunati jačanjem uloge dinara i u tome je prilično uspjela... Danas Slovenija, Crna Gora i Kosovo koriste supranacionalni euro, a to isto žele Hrvatska, BiH i Srbija, iako na euro neće smjeti utjecati i premda su sve dosadašnje monetarne unije propale.
Načelo suverenosti naroda lebdi nad cijelim političkim sustavom Angloamerikanaca. Svaka će stranica ove knjige pokazati neke nove primjene te doktrine. U nacijama u kojima vlada dogma o suverenosti naroda, svaki je pojedinac u podjednakom dijelu nosilac vrhovne vlasti, te podjednako sudjeluje u upravljanju državom. Smatra se, dakle, da je svaki pojedinac isto toliko prosvjećen, isto toliko pun vrlina, isto toliko jak kao i bilo tko drugi medu njegovim bližnjima. (...) U svemu što se odnosi tek na njega samoga, ostao je gospodarom: slobodan je, a račun o svojim postupcima polaže samo Bogu.
– Alexis de Tocqueville
Ono prema čemu je zaista moguć taj nezaustavljivi i nepovratni proces nastajanja demokracije Tocqueville definira kao stalno izjednačavanje uvjeta u kojima ljudi društveno žive i grade svoje političke ustanove. Postići jednakost uvjeta znači dosegnuti demokratsko društveno stanje. Jednakost je bit moderne demokracije. Demokratski narodi imaju, doduše, “prirodnu sklonost” prema slobodi, ali za jednakost ih veže žestoka, neutaživa, vječna i neukrotiva strast. “Oni žele jednakost u slobodi, a ako je ne mogu postići oni je žele i u ropstvu. Podnosit će siromaštvo, porobljenost i barbarstvo, ali neće trpjeti aristokraciju”.
– dr. sc. Rade Kalanj, iz pogovora
Alexis de Tocqueville jedan je od najvećih političkih mislilaca 19. stoljeća i s J. S. Millom presudni teoretičar moderne demokracije kao liberalne demokracije. Tocquevilleova rasprava o demokraciji jedno je najvažnijih djela u zasnivanju i obrani moderne demokracije kao liberalne demokracije u kojoj se spaja individualna sloboda i narodna vladavina. U njoj Tocqueville uvjerljivo dokazuje da je demokracija nastala kao rezultat stalnog izjednačavanja društvenih uvjeta, te je otud neizbježna i vodi vladavini većine koja može biti tiranska prema pojedincu i manjinama.
– dr. sc. Slaven Ravlić, iz recenzije
Ovom se knjigom prije svega nastoji utvrditi je li zbog brzog razvoja tehnologije i novih sigurnosnih izazova u posljednjih dvadesetak godina došlo do preobrazbe pojma prava na privatnost do te mjere da naš odnos prema privatnosti više nije spojiv s temeljnim postavkama liberalne demokracije.
Prikupljanje izuzetno velikih količina podataka o nama, stvaranje nevjerojatno preciznih psiholoških i bihevioralnih profila te korištenje tih podataka za krojenje našeg iskustva na društvenim mrežama, ali i za induciranje emocija, stvaranje potreba i upravljanje našim potrošačkim ponašanjem kao i utjecanje na naše političke preferencije nedvojbeno predstavlja veoma jasan oblik manipulacije uvjetima i opcijama, što direktno potkopava našu autonomiju. Predavanjem kontrole nad podacima o sebi moćnim internacionalnim oglašivačkim kompanijama ili obavještajnim službama, odnosno odricanjem od privatnosti, istovremeno se odričemo i vlastite autonomije čime narušavamo ne samo vlastitu slobodu nego i društvo u kojem živimo činimo manje slobodnim. Ovaj je rezultat temeljito politološki argumentiran i potkrijepljen brojnim primjerima, ali i rezultatima iz empirijskog istraživanja.
Knjiga se bavi jednom od važnijih tema u suvremenim raspravama o ljudskim pravima: problemom očuvanja prava na privatnost u demokratskim društvima u svjetlu dubokih političkih i društvenih promjena koje je s jedne strane uvela digitalna revolucija, a s druge sve veća moć države nadzora.
– dr. Enes Kulenović
Autor izvrsno spaja spoznaje iz normativne i empirijske analize te argumentirano izvodi individualne, društvene, i političke implikacije transformacije prava na privatnost, kao i prednosti i nedostatke potencijalnih rješenja za pitanje privatnosti u modernim „društvima izlaganja” na početku 21. stoljeća.
– dr. Kosta Bovan
O AUTORU:
Andro Pavuna diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Sveučilišta u Zagrebu. S više od deset godina iskustva u sigurnosnom sustavu Republike Hrvatske, profesionalno se bavi ljudskom i urbanom sigurnosti. Ovo mu je prva objavljena knjiga.
U ovoj knjizi nije riječ o energiji, nego o moći i politici, i to o vanjskoj politici. Primjer ruskog korištenja plinske trgovine u politici moći pokazuje da korištenje ekonomskih instrumenata (osobito vanjske trgovine) kao starog alata vanjske politike ni danas nije izgubilo na važnosti. Trgovina plinom je ekonomski, vanjskotrgovinski odnos, no specifičan jer zbog vrste robe kojom se trguje obiluje političko-sigurnosnim eksternalijama; plin nije samo roba nego strateški, vanjskopolitički resurs.
Europska je unija plinsku trgovinu s Ruskom Federacijom doživljavala, u skladu s liberalnom paradigmom, kao međuovisan odnos koji će doprinijeti obostranoj nadoknadi limitiranih resursa i prelijevanju ekonomske na druga područja suradnje. U 21. stoljeću Ruska je Federacija toj trgovini dodijelila novu ulogu, pretvorivši je u instrument realističke moći. Ta je trgovina iz potencijala za zbližavanje aktera tako postala potencijalna, materijalna i konstruirana, prijetnja, što ju je dovelo u područje sigurnosti, a kooperativan odnos dva aktera je postao kompetitivan, pa i konfliktan. Europska je unija tako uvidjela da dostatnu razinu sigurnosti opskrbe zbog izloženosti vanjskopolitičkim izazovima ne može isporučiti isključivo tržište.
Plinska trgovina između EU i RF tako je dobila ulogu i u diskurzivnom smislu: liberalno-ekonomski diskurs je ustupio mjesto realističko-strateškom i umjesto o plinskoj trgovini govori se o energetskoj sigurnosti.
Je li točno da pamćenje zlatnoj ribici traje tri sekunde? Razmišljaju li ribe? Prepoznaju li ljude? Biolog koji razbija mitove i stručnjak za ponašanje životinja Jonathan Balcombe vodi nas morima, rijekama i jezerima i odgovara na ta i mnoga druga pitanja.
Nimalo nalik na tupe strojeve, ribe su osjećajne, svjesne, društvene, pa čak i politične – drugim riječima, prilično su nam slične.
Globalizacija nije neprijatelj nacionalizma - naprotiv, ova knjiga pokazuje kako su se te dvije sile zajedno razvijale kroz povijest. Malešević osporava i dominantna stajališta koja nacionalizam opisuju kao društvenu snagu u opadanju.
Objašnjava zašto nedavne eskalacije populističkog nacionalizma diljem svijeta nisu društvena anomalija nego povijesna norma.
Imajući u vidu sve jače organizacijske sposobnosti, sve dublju ideološku penetraciju i sve šire mreže mikrosolidarnosti, Malešević pokazuje kako se i zašto nacionalizam tako duboko ugradio u svakodnevni život. Autor istražuje društvenu dinamiku nacionalizama u Irskoj i na Balkanu, a njegovi nalazi pokazuju da je nacionalizam ojačao i da se nametnuo kao dominantna operativna ideologija modernoga doba.
O AUTORU:
Siniša Malešević , MRIA , MAE (rođen 5. travnja 1969.) je redoviti profesor / Katedra za sociologiju na University University, Dublin , Irska. Njegovi istraživački interesi uključuju komparativno-povijesne i teorijske studije etnika , nacionalizma , ideologije , rata , nasilja i sociološke teorije . Autor je sedam i urednik ili ko-urednik osam knjiga i svezaka, uključujući utjecajne monografije Ideologija, legitimitet i nova država (2002), Sociologija etnika (2004), Identitet kao ideologija (2006) Sociologija rata i nasilja (2010), nacije-države i nacionalizmi (2013), porast organizirane brutalnosti (2017) i prizemljeni nacionalizmi (2019). Uspon organizirane brutalnosti dobitnik je izvanredne nagrade za knjigu iz Odjela za mir, rat i socijalni sukob Američkog sociološkog udruženja. Profesor Malešević također je autor više od 90 recenziranih članaka i poglavlja knjiga te održao više od 120 pozvanih razgovora širom svijeta. Djelo je prevedeno na nekoliko jezika, uključujući kineski, hrvatski, perzijski , španjolski, portugalski, poljski, tajlandski, turski, indonezijski, japanski, ruski i srpski. Prije toga obnašao je sastanke za istraživanje i nastavu na Institutu za međunarodne odnose (Zagreb), Centru za proučavanje nacionalizma , CEU (Prag) - gdje je radio s pokojnim Ernestom Gellnerom - i na Nacionalnom sveučilištu u Irskoj, Galway . Također je posjećivao profesore i stipendije na Université Libre de Bruxelles (Katedra Eric Remacle za studije sukoba i mira), Institutu za humanističke znanosti u Beču, Londonskoj školi ekonomije i Sveučilištu Uppsala. U ožujku 2010. izabran je za člana Kraljevske irske akademije, u prosincu 2012. izabran je za pridruženi član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a u kolovozu 2014. izabran je za člana Academia Europaea. 2017. godine potpisao je Deklaraciju o zajedničkom jeziku Hrvata , Srba , Bošnjaka i Crnogoraca .
Prema japanskoj tradiciji, ako čovjek u jednoj godini načini tisuću papirnatih ždralova, ostvarit će mu se jedna želja, ona koja bi mu mogla donijeti naklonost sudbine, vječnu sreću, dug život i radost. To umijeće savijanja papira naziva se senbazuru, ali ono je puno više od izazovnog pothvata – riječ je o prekrasnoj praksi svjesnosti koja nas podsjeća da usporimo te da bi svaki naš čin trebao biti svrhovit. U svijetu u kojem živimo postaje sve važnije ovladati umijećem življenja u sadašnjem trenutku, kako bismo postali potpuno prisutni i udaljili se od iskušenja koja nas drže u prošlosti, ali i neprestane okrenutosti prema budućnosti u nadi da ćemo predvidjeti kako će se naš život odvijati.
Tisuću ždralova zbirka je osobnih priča, pjesama, mudrih izreka i prekrasnih ilustracija u kojoj nas učitelj meditacije i prakse svjesnosti Michael James Wong poziva na putovanje samootkrivanja, pregib po pregib. Naučit ćete načiniti papirnatog ždrala tehnikom origamija, ali još važnije, razvijati hrabrost, posvećenost, opraštanje i radost. Ovo je knjiga malih koraka i nježne mudrosti koja će vam pomoći da iscijelite dušu i pronađete vlastiti put ka sreći.
O AUTORU:
Michael James Wong je autor, motivacijski govornik te učitelj meditacije koji se bavi tematikom uma i mentalnog zdravlja. Osnivač je projekta Just Breathe i zagovaratelj prakse svjesnosti.
Iako ne hodamo uokolo razgovarajući naglas sami sa sobom, svi u glavi vodimo nečujne razgovore, svi imamo onaj glas u glavi kojem se često utječemo nadajući se da ćemo u njemu pronaći svoje unutarnje vodstvo, no najčešće umjesto njega pronađemo unutarnjeg kritičara. Dobra je vijest da postoje jednostavni alati kojima možemo umiriti svoj unutarnji glas i natjerati da radi za nas umjesto da nas sabotira i odvodi nas u negativne misli, ostavlja u prošlosti ili brine o budućnosti. Nagrađivani psiholog, istraživač i sveučilišni profesor Ethan Kross u ovoj nam važnoj knjizi pokazuje kako da bolje upravljamo glasom u glavi i smanjimo tjeskobu, a poboljšamo fizičko i mentalno zdravlje te produbimo odnose s drugim ljudima i osjećamo se bolje u svojoj koži. Važni znanstveni eksperimenti i istraživanja mozga i ponašanja potkrijepljeni su živopisnim povijesnim i suvremenim primjerima ljudi koji su na razne načine koristili svoj unutarnji glas kako bi nam pokazali da možemo promijeniti svoj život: mijenjajući najvažniji razgovor koji vodimo svaki dan – onaj koji vodimo sami sa sobom.
O AUTORU:
Ethan Kross je nagrađivani profesor na uglednom odsjeku psihologije Sveučilišta u Michiganu gdje je osnovao Laboratorij za emocije i samokontrolu. Jedan je od vodećih stručnjaka za upravljanje impulsima i emocijama koji nam onemogućavaju da postignemo svoje ciljeve i ugrožavaju nam zdravlje, način odlučivanja, rad i odnose. Objavljivao je radove u znanstvenim časopisima kao što su Science, The New England Journal of Medicine i The Proceedings of the National Academy of Sciences. Surađivao je s Bijelom kućom, čest je gost TV-emisija, a o njegovom su radu pisali i New York Times, The Wall Street Journal, The New Yorker, Harvard Business Review, USA Today, Economist, Atlantic, Forbes i Time. Glas u glavi (Chatter) njegova je prva knjiga, a prevodi se na 35 jezika. Washington Post, CNN i USA Today stavili su je na popise najboljih knjiga u 2021. godini, dok ju je Next Big Idea Book Club uvrstio u svoj izbor za zimu 2021.
U kuharici Veganski sirevi Marine Brekalo skupljeni su najvažniji recepti za veganske sireve koje kao početnik svatko može napraviti s lako dostupnim namirnicama. Baza su im uglavnom orašasti plodovi i probiotici za fermentaciju, a postupci su vrlo jednostavni i osnovni koraci neprestano se ponavljaju. Iako veganski sirevi izgledom doista nalikuju na mliječne sireve, okusi se ne ponavljaju doslovno, no možda će vas iznenaditi da su okusi veganskih sireva puno snažniji i izražajniji. Osim namaza, umaka, mekih, slatkih i fermentiranih inačica klasičnih sireva, kao i originalnih veganskih recepata, u kuharici je i nekoliko recepata koji izvrsno dopunjuju sirne plate, kao što su crveni i zeleni pesto, originalan sirovi chutney, te neizostavni krekeri i baguette. Marina Brekalo, koja stoji iza IG profila @brekalicious i web stranice brekalicious.com, poznato je ime ljubiteljima gurmanske prirodne prehrane, a posebno se ističe svojim inovativnim sirovim tortama i jelima s veganskim sirevima.
O AUTORU:
Marina Brekalo rođena je u Zagrebu gdje i danas živi i radi. Iako je po struci modni dizajner, već u dvadesetima svoju kreativnost usmjerava u pripremu hrane, istražujući biljnu i prehranu prema načelima makrobiotike. Prve korake u smjeru zdrave prehrane napravila je uz knjigu Hrana za život Zlatka i Jadranke Boban Pejić, a upravo se taj početak i danas oslikava u njenom načinu biranja namirnica i pripreme hrane. Svoje istraživanje nastavlja kroz dostupnu stranu literaturu, istražuje strane veganske blogove te godinama kasnije i edukacijom u ustanovi Makronova i na The Raw Chef Academy Russella Jamesa. Danas vodi svoj Brekalicious Raw Kitchen Studio izrađujući inovativne sirove torte, stoji iza IG profila @brekalicious i web stranice brekalicious.com, održava radionice u suradnji s Makronovom i Enzita Kitchen Studiom, a iz želje za neprestanom edukacijom svoje istraživanje nutricionizma dalje produbljuje u smjeru sirove i veganske hrane.
