Knjige

Nakon što je trideset godina obavljao najteže poslove u Njemačkoj, Hüseyin se napokon vraća u domovinu, u stan koji si je svojim radom priskrbio. U slikovitoj istanbulskoj četvrti, prožetoj mirisima lahmacuna, on očekuje dolazak svoje obitelji, s kojom će ovdje provesti sanjane umirovljeničke dane. No već dan nakon useljenja on se, pokošen srčanim udarom, ruši u dugo željenu domu, a njegova se neobična i sukobima rastrzana obitelj okuplja na pogrebu… Uza sve nesuglasice i duboku žalost, oni osjećaju kao da ih netko promatra. Kakvi ih to demoni progone? I čiji je džin na djelu? Džini, drugi roman njemačke spisateljice Fatme Aydemir, tematizira sudbinu turske obitelji u Njemačkoj, oštro secirajući tradicionalne vrijednosti, odnos Nijemaca prema imigrantima te jaz između Istoka i Zapada. Ova obiteljska priča odlična je psihološka studija prve i druge generacije imigranata i postavlja teška pitanja: tko smo i gdje zapravo pripadamo? „Toliko dobro da jedva možete odložiti knjigu: Fatma Aydemir u svom novom romanu opisuje sukobe u obitelji koja je emigrirala iz Turske i zapravo nikada nije stigla u Njemačku.“ – Eva Thöne, Der Spiegel O autorici: Fatma Aydemir (Karlsruhe, 1986.) već je za svoj prvi roman, Ellbogen (2017.) dobila nagradu „Klaus Michael Kühne“ i „Franz Hessel“. Zajedno s Hengameh Yaghoobifarah 2019. godine izdala je antologiju Eure Heimat ist unser Albtraum. Njezin drugi roman Džini (2022.) dočekan je s oduševljenjem publike i kritike, a odlikovan je i nagradama „Robert Gernhardt“ I „LiteraTour Nord“ 2023.

U posljednjoj noći života Katarine Kosače Kotromanić na vrata njenog izbjegličkog utočišta u Rimu stiže važan gost, general inkvizicije don Francisko, šaljući joj prethodno kao dar ribe za večeru a donoseći njenu autobiografiju-testament na potpis. U razgovoru, ponekad svjesna a ponekad potpuno odlutala u razmišljanjima, Katarina otkriva svoj život kraljice nesretnog i progonjenog naroda, ali i patnju majke razdvojene od djece. Sve je u životu nesretne kraljice, osim sretnog djetinjstva u Humu, kod oca, hercega od Sv. Save, Stjepana Vukčića Kosače obilježeno političkim previranjima i interesima velikih sila oko srednjovjekovne Bosne čijom kraljicom Katarina postaje udavši se za kralja bosanskoga StjepanaTomaša Kotromanića. Povijesni roman Ibrahima Kajana, Katarina kraljica bosanska nadahnuto je prozno djelo arhaičnog jezika i bogate simbolike koje se čita u dahu. To je priča kako o sudbini žene tako i sudbini zemlje, koje pate i danas jednako kao što su patile i u prošlosti. „Kraljica Katarina do svoje je smrti sačuvala crte dobrote i plemenitosti. Iako slomljena tugom zbog gubitka svega što je imala, ostala je do kraja odana svojoj domovini i narodu koji je, valjda od postanka, bio izložen kako osvajačkim pohodima, tako i unutarnjim vjerskim trvenjima i međuetničkim sukobima. O svemu tome kazuje i piše Ibrahim Kajan u romanu Katarina kraljica bosanska koji je potreban ne samo zbog povijesnih, već jednako tako i iz ovovremenskih razloga. Pet stoljeća nakon progonstva kraljice Katarine, njezinu domovinu Bosnu i Hercegovinu zadesili su novi progoni i pomori. Sa različitim protagonistima, ali sa sličnim ljudskim stradanjima i razornim materijalnim posljedicama.“ Ivo Mijo Andrić, Bosanska riječ „Katarina kraljica bosanska spada u onu grupu historijskih romana u kojima historijsko dešavanje nije tek pozadina i dekor za svevremenu egzistencijalnu tjeskobu čovjeka već roman koji progovara o stvarnim likovima i događajima te ih, uz imaginativno osmišljavanje, preoblikuje u romaneskne (a svi znamo da umjetnost počinje tamo gdje prestaju povijesni fakti). Čitajući roman o kraljici Katarini, mi istovremeno čitamo i priču o Bosni - srednjovjekovnoj, ali i današnjoj.“ Dijana Hadžizukić, Diwan O AUTORU: Ibrahim Kajan (Mostar, r.1944 -) hrvatski je i bošnjački književnik. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku i na Fakultetu za defektologiju u Zagrebu, u kojem je nastanjen od 1969.. Magistrirao je i doktorirao na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru. U Zagrebu je radio kao korektor, lektor, bibliotekar, tajnik i urednik časopisa, najposlije i kao sveučilišni profesor. 1992. imenovan je glavnim urednikom časopisa Behar, pokrenutog u Kulturnom društvu Bošnjaka Hrvatske Preporod, kojemu je osnivač i predsjednik od 1991. do 2001.. Pored poezije piše dramu, roman i publicistiku. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Pen Centra BiH.