Savremeni romani

Paul, koji danju studira, a noću radi kao čuvar u hotelu, fasciniran je Améliom, koja boravi u sobi 313. Sve u vezi s njom je misterija: njeni dolasci i odlasci na ekranu nadzorne kamere kao i glasine što je okružuju – bogati otac, preminula majka pjesnikinja, neuobičajena sloboda... Jedne večeri Amélia silazi po njega na recepciju. Proživljavaju strastvenu romansu. Zatim Amélia nestaje. Paul ne zna da je otišla u Sarajevo, u potragu za majkom, za nepoznatim dijelom svoje prošlosti. Proći će deset godina prije nego što se ljubavnici ponovo sretnu.U ovom sjajnom romanu Jakuta Alikavazovic evocira ono što je izgubljeno i ono što se može spasiti – čak i ako to ponekad znači da ga treba iznova izmisliti. Od jednog stoljeća do drugog, od svijeta koji se primiče kraju do onoga koji tek počinje, odmiče noć, a s njom i strahovi – ali i ljubav, a sasvim moguće i sloboda.“Ovo je briljantan tekst koji ostavlja dugotrajan i snažan dojam. Posjeduje ljepotu i savremeni odjek s obzirom na to da smireno i vješto skreće pažnju na kolektivne i individualne rane – ne lišavajući pritom svoje protagoniste njihovih mana i nedokučivosti.”Deborah Levy“Mračan, sumoran dragulj od knjige, impresivno i nezajažljivo dubokouman i višeslojan.”Catherine Taylor, Irish Times“Rijedak, moćan i blistav talent.”Le Monde“Impresivno ostvarenje.”Les Inrockuptibles

Umjetnost, život i smrt prikazani su u majstorskom triptihu – na tri panela, u tri nivoa i tri različita vremena.Godine 1944, dvije sedmice nakon Dana D, historičar umjetnosti Edgar Auerbach prelazi Kanal, prateći savezničke trupe u potrazi za umjetninama koje su širom Evrope pokrali nacisti.Oko 1500. mladi slikar iz Nizozemske ukrcava se na brod osmanskog kapetana sa zadatkom da što preciznije ucrta obale Sredozemnog mora.U sadašnjem vremenu, u Los Angelesu, slikarica Karen Christiansen preispituje smisao sopstvenog života posvećenog umjetnosti.Protkan skrivenim nitima koje povezuju, na prvi pogled, nepovezane dijelove, Smirna gora je roman o jednom triptihu, ali i roman napisan u formi triptiha.

Rekapitulacija Svetislava Basare, s dobro poznatim junacima i antijunacima iz Andrićeve lestvice užasa i NIN-ovom nagradom ovjenčanog romana Kontraendorfin, poseže za filozofijom, teologijom, književnošću, mitomanijom i idolopoklonstvom (nemilo i potkopavajući temelje), ali, iznad svega, burleskom i virtuoznim stilom. Rekapitulacija govori o svođenju računa bez krčmara, koji su u Srbiji pravljeni od 1985. do današnjeg dana. Međutim, kako autor ističe, bilo bi krajnje pogrešno u romanu vidjeti “reviziju istorije”, “sliku stvarnosti” ili sociološku studiju, ustvari bilo šta što bi imalo veze s empirijskim zbivanjima i stvarnim ličnostima koje se u romanu spominju. Iako je svaka sličnost sa stvarnim licima i događajima namjerna, to je krajnje subjektivan spis, zapravo neka vrsta dokumentarne fantastike i groteskne antropologije. Sve to, naravno, uz obilje galgenhumora, za Basaru najbolje vrste humora.

"O Sarajevu, njegovim ulicama, simbolima, narativnom imaginariju, civilizacijskoj strukturi, kulturnoj dubini, teškoj historiji i svemu onom drugom, što oko ne vidi ali se zna da postojii lebdi u duhu grada – pisali su mnogi. Sarajevo u tim djelima bivalo različit grad, pa postoji Andrićevo Sarajevo iz zapisa To je grad, jergovićevo iz romana Sarajevo, plan grada, Džamonjino iz pripovjedaka, Samokovlijino jevrejsko Sarajevo, Sidranovo, Sarajlićevo itd. Sva ta različita Sarajeva usklađena sa književnim talentima, znanjima i maštom pisaca odzvanjaju u Čikmi Srđana Sekulića na vrstan poetski način. (...) Čikma je bazirana na formalistički shvaćenoj deauto - matizaciji stvarnosti koja skida velove sa svih stvari kako bi prodrla do njihove skrivene egzistencijalne suštine. nutarnjim okom viđena realnost se pretače u svojevrstan lirski putopis u kojem grad od stranog postaje konačno pitomi dom u kojem se voli svoja trudna žena poput svega drugog u gradu. Kao da je Sarajevo sa svojim prizorima postalo ušuškana lirska maternica za sve ljudsko – to je ključni utisak ove knjige. Iz te lirske maternice niču stihovi o nani koja je postala melek, konceptualnom umjetniku koji crta mapu grada s ružičnjacima i stalno istim kućama, stolaru koji u tišini čaršije nastavlja svoj porodični zanat praveći od drveta ljepotu, knjižarskom izlogu gdje se pojavljuju pjesme Stevana Tontića da pjesnika odvedu u drugu, lirsku stvarnost."Enver Kazaz"Možda je od svih riječi koje znamo upravo čikma ta najsarajevskija riječ. Čikme gotovo da više i nema izvan Sarajeva. Srđan Sekulić na najljepši je način stekao pravo i na tu riječ, i na njezino značenje. Doselivši se u Sarajevo i unijevši u taj grad, u sarajevsku povijest i legende, svoj raskošni književni talent, koji u njegovom slučaju podrazumijeva ljudsku dobrotu i otvorenost, dobio je priliku koja se piscu rijetko pruža i od koje teško da za pisca postoji većeg i dragocjenijeg dara: priliku da ovaj grad gleda, sluša, njuši i osjeti kao netko kome se sve u Sarajevu događa po prvi put. Iz tog prvog doživljaja, iz moći da vidi i osjeti sve oko sebe, jer mu se ne podrazumijeva ništa, i ništa mu tu nije poznato, nastali su ovi pjesnički tekstovi. Srđanovo Sarajevo moje je Sarajevo, samo što ga ja nisam više mogao tako jasno vidjeti, jer sam ga gledao od svog rođenja. “Čikma” je, na neki način, knjiga upravo za sve te famozne rođene Sarajlije, koju je, međutim, mogao napisati samo netko tko nije kao oni. Čikmu čitamo da bismo ponovo osjetili mirise na koje smo se odavno bili navikli, da bismo gledali grad koji nam je predugo bio negledan, ali prije svega toga, da bismo čitali istinsku književnost. Netko tko ne zna ovu riječ, mogao bi čikmu čuti kao kičmu. U Srđanovom slučaju ni to ne bi bila greška."Miljenko Jergović

Prevod autorizovao i za bosansko izdanje dopunio i aktualizovao Saša Stanišić"Porijeklo" Saše Stanišića je autobiografsko remek-djelo. "Porijeklo" je knjiga o prvoj velikoj slučajnosti u našoj biografiji: rođenju negdje. I onome što slijedi."Porijeklo" je knjiga o Sašinim zavičajima, onim u sjećanju i mašti. Knjiga o jeziku, mjesečini, štafeti mladosti... i mnogim ljetima. Ljetu kad je njegov deda dok su plesali baki tako gadno stao na nogu da se Saša skoro nije ni rodio. Ljetu kad se zamalo utopio. Ljetu u kojem savezna vlada nije zatvorila granice i koje je bilo slično ljetu kad je kao četrnaestogodišnjak preko brojnih granica pobjegao u Njemačku."Porijeklo" je Sašin oproštaj od njegove bake koja boluje od demencije. Dok on skuplja sjećanja, ona gubi svoja. "Porijeklo" je tužno jer za njega porijeklo ima veze s onim što više ne možemo imati.U "Porijeklu" govore mrtvi i zmije, a Sašina pratetka Zagorka kreće u Sovjetski Savez da postane kosmonautkinja. "Porijeklo" su još i: splavar, kočničar, profesorica marksizma koja je zaboravila Marxa. Bosanski policajac koji želi biti podmićen. Vojnik Wehrmachta koji voli mlijeko. Osnovna škola za tri đaka. Nacionalizam. Jugovići. Tito. Eichendorff. Saša Stanišić."Porijeklo" je dokaz da je Saša Stanišić jedan od velikih savremenih pisaca našeg doba.

Engleska, 1840: dvadeset tri godine nakon smrti svoje slavne sestre Jane, Cassandra Austen vraća se u selo Kintbury, u dom porodice Fowle. Sada u svojim šezdesetim i sve slabijeg zdravlja, Cassandra i dalje odlučno radi na očuvanju zaostavštine i ugleda svoje sestre.Zna da je u nekom prašnjavom kutku prostranog vikarevog doma skriven svežanj pisama koja čuvaju tajne koje ne smiju biti otkrivene.Dok se Cassandra prisjeća mladosti i odnosa sa svojom briljantnom, ali komplikovanom sestrom, suočava se s teškim izborom: treba li zaštititi Janein ugled i pisma baciti u plamen ili ih ostaviti budućim naraštajima?Zašto je sestra Jane Austen toliko željela spaliti pisma koja je autorica napisala porodici i prijateljima? Utemeljen na misteriji koja je godinama zbunjivala biografe i naučnike, Gospođica Austen je nevjerovatno originalan i emotivan roman o ljubavima i životima Cassandre i Jane Austen.

Darja vjeruje da je otkrila savršen poklon za kćerkin dvadeset peti rođendan – pronalazak idealnog supruga. Mina se, međutim, zasitila majčine beskrajne potrage i fascikli prepunih naizgled idealnih iransko-američkih neženja. Budući da je djetinjstvo provela u Teheranu, a mladost u New Yorku, Mina je iskusila kulturne sukobe iz prve ruke.Nakon posljednjeg nesretnog pokušaja spajanja, majka i kćerka kreću na put u Iran. Ponovo postaju dijelom perzijske kulture i polako pronalaze zajednički jezik.Zajednička čajanka dirljiv je roman o porodici, ljubavi i pronalasku mjesta kojem istinski pripadamo."Od Teherana sedamdesetih do New Yorka devedesetih – prekrasna priča o ljubavi, odnosu majke i kćerke te njihovom kulturnom identitetu." Jill Davis

"Moja okupirana domovina bila je rodno mjesto smrti."Smješten u Iran, roman "Kćerke dima i vatre" živopisan je portret o životima Kurda, naroda bez domovine. Leila, glavna junakinja romana, mašta o snimanju filmova kojima bi razotkrila priče o patnji svog naroda. Njen mlađi brat, pod utjecajem mučne prošlosti njihovog oca, počinje se baviti političkim aktivizmom, ali jednoga dana on nestaje. Leila počinje potragu za njim, no i ne sluti da će događaji koji će uslijediti promijeniti tok njenog života.Roman "Kćerke dima i vatre" snažna je priča o identitetu, porodičnim vezama i ljubavi – savršeno za obožavaoce Khaleda Hosseinija i Chimamande Ngozi Adichie."Snažna priča o suprotstavljanju ugnjetavanju i teroru. Roman koji će vas obuzeti."Independent"Homa otkriva povijest potlačenog naroda koji se bori za pravo da živi, voli, napreduje i stvara."Chicago Review of Books

U martu 2021, neobjašnjiv događaj na letu od Pariza do New Yorka preokreće živote stotine putnika. Uhvaćeni u snažnu oluju, naposljetku sigurno slijeću na JFK, ali niko još ne shvata da je oluja bila sve samo ne obična.Tri mjeseca kasnije, u junu 2021, isti avion, s istim putnicima i istom posadom, ponovo je kontaktirao kontrolu leta aerodroma JFK.U avionu su arhitekt André i njegova ljubavnica Lucie, ugledni porodični čovjek i plaćeni ubojica Blake, nigerijska pop zvijezda Slimboy, advokatica Joanna, sedmogodišnja Sophia, američka glumica Adriana i propali francuski pisac Victør Miesel. Svi oni na različite načine vode dvostruke živote. Ali sada zapravo i postoje dvostruko…“Očaravajuće... duboko dojmljivo istraživanje slobodne volje, sudbine, stvarnosti i smisla postojanja… [Anomalija] oscilira između različitih žanrova — naučne fantastike, trilera, ljubavne priče, introspektivnih djela — a nijedan od njih je ne ograničava.”New York Times“Le Tellierov triler je... let mašte koji ćete vrtjeti u mislima dugo nakon iskrcavanja.”Washington Post“Upečatljiv misaoni eksperiment... Le Tellier donosi britku društvenu komediju. Ali iza komedije stoje dublja psihološka pitanja o slobodi pojedinca. Anomalija je neprocjenjiva.”Times Literary Supplement“Anomalija koketira s trilerom i naučnom fantastikom…”Le Monde

"Knjiga priča Put od crvene cigle Marijane Čanak jedna je od onih knjiga koje vas istovremeno uznemiruju i zadivljuju. Najprije, niste sigurni jesu li ti tekstovi bajke ili su stvarnosna proza jer su pisani jednim začudnim jezikom i još začudnije su atmosfere. Ali istovremeno, dok čitate ovu knjigu počinjete se i sami preispitivati jer biste vrlo lako mogli biti jedan od muških ili ženskih likova koje u pričama srećete. Raspoređene u četiri ciklusa, ove priče govore o ženi u patrijarhalnom društvu, o njenoj menstruaciji koja kao crvena nit tekstove uvezuje u cjelinu. Četiri ciklusa su kao četiri raspoloženja i svaki od njih sadrži potresne priče koje su znalački napisane, u kojima uživate i onda kad vam stvaraju nelagodu. Jer ove su proze prije svega književnost, pa onda i sve ono ostalo. Dok budete čitali ovu knjigu posumnjat ćete u mnoge ljude koje poznajete. Osjećat ćete se nesigurno u svijetu koji vas okružuje, nesigurno čak i u vlastitoj koži koja vas štiti. Zato čitajte Marijanu, kako zbog sebe, tako i zbog svih nas."Almin Kaplan"... Nit menstrualne krvi provlači se kroz zbirku priča Put od crvene cigle Marijane Čanak, istražujući ne samo prokletstvo već i – tajnu ženske snage i moći. Menstruacija je ženina stara (višedecenijska) prijateljica koja se, iako ima svoje hirove i prohtjeve, ponekad sa zebnjom očekuje. Krv je ta pomoću koje žene mogu čak i začarati svoje muškarce, ali ih i nepovratno izgubiti, ukoliko je, kojim slučajem, nema prve bračne noći. Može biti i neželjena, kada se pojavi tokom putovanja, pa žene piju pilule kako bi odgodile krvarenje ili nose crvene narukvice da bi im poslodavac (ili bolje rečeno: moderni robovlasnik) progledao kroz prste zbog prečestih odlazaka u toalet. Ženama krv služi i kao isprika kako bi se preskočio čas fizičkog vaspitanja. Takođe, zbog predmenstrualnih tenzija žena može postati opasna, a menstruacija uzbudljiva.I konačno, ženi će spas od nasrtljivog muškarca, koji ne prima ne kao odgovor, donijeti, sasvim neočekivano, upravo jedan rascvjetali, krvavi tampon."Slađana Nina Perković

„Ja sam... raste i sazrijeva skupa sa svojim pripovjedačem, i od kraćih štikleca iz djetinjstva, preko uvjerljivih mladalačkih epizoda, prerasta u remek-djelo zrelog pisca, njegove poetike, svjetonazora i posvemašnjeg prelijevanja vlastitog 'ja' s onim 'ja' koje je izgovoreno na kraju života. Ja sam je rasplesan, veličanstven i dirljiv roman u kojem Uzunović doslovno emotivno ubija čitatelja.“Jagna Pogačnik, Best Book„Obični pisci pišu o ljudima i o gradovima, a talentirani ih oživljavaju. Ili, da upotrijebimo i tu veliku riječ, oni ih uskrsnu. Izvrsna književnost je tako bliska Božjem stvaranju. Ovo je, s jedne strane tako osobna, a s druge tako neponovljivo zajednička priča... Veličanstven roman o običnim životima.“Zoran Ferić“Ovaj roman koji obuhvata nebrojeno mnogo ljudskih sudbina i karaktera, reafirmacija je humanizma, nametanje dinamike, pa čak i dionizijskog kolektiviteta, naspram individualizma i anksioznosti našeg doba.“Hana Vranac, FTV„Još nisam pročitao roman s toliko prefinjenim i višestranim ulaskom u mušku intimu, odrastanje, traumu gubitka svojih najbližih, ali i gubitka cijelog jednog društvenog svijeta! Izuzetno čitateljsko iskustvo.“Neven Ušumović„Kroz cijeli roman dominantno se čuje samo glas pripovjedača, tako da ispripovijedani svijet poprima neko tonsko jedinstvo u kome naratorska instanca ulijeva povjerenje onome ko je 'čuje' pa se skoro bez izuzetka odobrava sve što se kazuje. Dakle, smjer od pojavne stvarnosti i iskustva prema jeziku se u ovom romanu, u skladu sa konceptima moderne književnosti, okreće: jezik ovdje nije ono kroz šta se gleda (život likova, njihova stanja i osjećanja) nego postaje ono šta se gleda.“Edin Pobrić, DHS Časopis„Ovo djelo nadilazi i sredinu i vrijeme u kojem je nastalo i približava se zamišljenim univerzalnim vrijednostima kojima neizostavno teže samo dobra i najbolja književna ostvarenja.“Srebren Dizdar, Moderna vremenaNa prva dva izdanja ovog romana podloga naslovnice bio je detalj ulaznih vrata stana, vrata kroz koja sam, zajedno sa članovima svoje porodice, ulazio više od trideset godina; na njih je zalijepljena crvena plastična trakica s prezimenom, i pojavljuju se još ulazno zvono od bakelita i šteka sa bravom, u tehnici kolaža.Za ovo treće izdanje koje držite u rukama umjesto ulaznih vrata podloga je površina nadgrobnog kamena ili nišana moga oca sa mezarja Alifakovac. Detalj tog kamena prikazan iz neposredne blizine zabilježio je telefonom moj sin; oštrije oko uočit će sve pore i fine teksture u kojima postoje sitni oblici života, te se čini da je sve nastalo u tehnici suhe igle. Prezime na naslovnici ovaj put dato je postupkom glodanja kamena te ono izlazi iz njega. Kao i kod prehodna dva izdanja prezimenu se ne pridružuje ime, i to ima svoj razlog. Kamen je izvađen iz rudnika kamena „Hreša“ iznad Sarajeva i o tome u ovom romanu nešto piše na stranci br. 423.Autor

"Bijela knjiga" nobelovke Han Kang je svojevrsna "psihogeografija žalovanja", pokušaj suočavanja s tragedijom naratorkine starije sestre, koja je umrla u majčinom naručju samo nekoliko sati nakon rođenja. Napisana zadivljujućim, izrazito lijepim jezikom, "Bijela knjiga" je meditacija o boji: od pokušaja da zamisli čas kad je iz njene majke prvi put poteklo mlijeko do promatranja snježnih pahulja i misli o nestalnosti života, Han Kang plete dirljivu, iskrenu priču o sveprisutnosti tuge i načinima na koje doživljavamo ranjivi svijet izvan i unutar nas.Han Kang (Gwangju, 1970) je jedna je od najcjenjenijih savremenih južnokorejskih autorica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Svoju karijeru je započela 1993. godine kao pjesnikinja, ali je od tada pisala uglavnom romane i kratke priče. Svojim opusom iskazuje jedinstvenu svijest o povezanosti tijela i duše, živih i mrtvih, a autentičnim poetskim i eksperimentalnim stilom postala je inovatorica u savremenoj prozi. Među njenim poznatijim djelima su "Vegetarijanka" (2007), "Ljudska djela" (2014) i "Nećemo se rastati" (2021). Nobelova nagrada za književnost 2024. dodijeljena je Han Kang "za njenu upečatljivu lirsku prozu, koja se suočava s povijesnim traumama i razotkriva krhkost ljudskog života". Djela su joj prevedena na više od trideset jezika. Živi u Seoulu.