- Autor: Murat Baltić
- Izdavač: Mladinska knjiga Sarajevo
- Broj stranica:168
- Godina izdanja:2024.
- ISBN: 978-9926-8422-6-0
- Jezik: bosanski
- Uvez: tvrdi
- Dimenzije:13,6 x 21,3 cm
- Težina:310 g
ZEKKUM I NESANICA
„Čovjek u životu piše samo jednu knjigu“ – tako reče rahm. Dževad Karahasan. Ova knjiga to potvrđuje jer je samo jedna etapa u dugom životu njenog glavnog lika Saila.
On poseban, čudnih godina, čudne kose od 1111 dlaka na glavi, još čudnije trobojne brade koja je indikator prepoznavanja dobra i zla. Sailove godine su također godine iskustva, a iskustvo je znanje. On sa sobom nosi svete knjige koje je Bog preko Poslanika dao čovječanstvu. Okvir njegovog razumijevanja su poruke iz Kur'ana, Tore i Novog Zavjeta.
Glavna ličnost dolazi u Sarajevo na Kurban-Bajram, taj najradosniji dan, dan svečanosti sljedbenika Kur'ana. I baš na taj dan 1992. godine počinje opsada, granatiranje, paljenje, ubijanje i zvjesrstva od strane ljudi koji pale biblioteke – koji ne vole knjige. Nije to napad samo na muslimane, islam, Bošnjake, građane Bosne i Hercegovine i Bosnu, već na civilizaciju – Sarajevo je multietnički grad, osovina civilizacije kao što je i Jerusalem. To nasluti i Rebeka Vest u svom djelu CRNO JAGNJE I SIVI SOKO (1939). Samo je jagnje simbol žrtve – KURBANA – a sivi soko, simbol tzv. nebeskog naroda – simbol Zla.
Vođen instinktom, on ide u zapaljenu UNIVERZITETSKU BIBLIOTEKU i spašava knjige, jer „spasiti i jednu knjigu sevap je i uspjeh“, a u knjigama traži drugu polovinu Znaka. Grad Sarajevo će biti džehenem za njegove stanovnike skoro četiri godine. Zekkum je džehenemsko drvo i njegove plodove jedu stanovnici u mraku i strahu, u ranama i smrti.
Sail biva svjedokom zločina i kazni. Meni kao čitaocu koji je preživio u Bosni tu svjetsku agresiju poznato je skoro sve što se događalo u tom sarajevskom džehenemu, ali čitalac koji to nije doživio neće vjerovati, jer ne može pojmiti okrutnost i veličinu zla.
Autor je pravnik, on i ne pokušava biti sudija nego sve prepušta Stvoritelju onako kako stoji u svetim knjigama. Izuzetno je dobro opisao ono što su Sarajevo i Bosna preživjeli u periodu 1992-1995. godine. Izuzetno je intelektualno napisao knjigu, ne roman, knjigu koja je obojena bojama Sailove brade. U njoj nailazimo i vjerskog i filozofskog i epskog.
Knjiga završava optimističnim činom – sadnjom, iz pepela izvađene sadnice drveta – smrče, kao simbola vječitog života. Zaista mu je divna molitva Bogu:
„Dragi Bože! Prihvati ovo malo stablo i ukabuli mi nijet da se ovdje primi. Okrijepi njegovo sićušno tijelo, uspravi ga visoko i izvuci iz svog ugljevlja. Pobijedi rušilačku, neljudsku, nečovječnu, nagonsku, osobine stvora Tvoga. Ovom malom biljkom ukaži mu na njegovo neznanje. Ovom zelenom bojom što nastaje, mješavinom bijele i crne. A gdje je jedna, a gdje druga…“
Slične mislim sam imao, i imam, kad sam presađivao svoju sekvoju i druge sadnice drveća, da bi u toku rata zaklonio svoju kuću i okućnicu od pogleda onih koji su nas gađali topovima, tenkovima, haubicama, VBR-ovima, patovima i pamovima.
Knjigu preporučujem prvo kao historijsko svjedočanstvo, kao istinu, zatim kao duboko umno djelo koje upućuje u opominje.
mr. Dževad Abazović
ZEKKUM I NESANICA – RECENZIJA
Problem opstajanja Bošnjaka u njihovoj novijoj historiji tematski je zadatak broj jedan u prozi Murata Baltića.
U trilogiji romana pod nazivom Fetva, Baltić najviše problema posvećuje temi iseljavanja. U prvom romanu iz ove trilogije, (Fetva) tu problematiku tretira kroz XIX vijek. U romanu Zekkum i nesanica, ovaj problem razrađuje kroz blokade i ubijanje Sarajeva, ali i drugih gradove, te bošnjačkih bogomolja i spaljivanje kulturnih institucija u periodu od 1992. pa do kraja rata.
Zajednički je samo glavni lik Sail, koji 1806. godine polazi iz Jerusalema u svijet da traži lijeka svom bolu, a on je u nesklađenosti života tri religije (islam, kršćanstvo i jevrejstvo) koji se manifestira u njegovoj trobojnoj (zelena, crna i žuta) bradi od 1111 dlaka. Tako on preko Sjenice (1809. godina – Fetva) dospijeva u Sarajevo 1992. godine na prvi dan ubijanja ovog grada (Zekkum i nesanica).
Pisac postavlja pitanja rušenja i paljenja biblioteka u Rimu, Aleksandriji i Sarajevu, te navještava i četvrtu veliku biblioteku što će biti spaljena u neposrednoj budućnosti. On želi da Sarajevo proglasi evropskim Jerusalemom, dakle tim univerzalnim ljudskim gradom. Povrh svega, opet egzistencijalno pitanje čovjeka, kao jedinke i vrste ne dajući mu puno šansi za opstanak.
Zakkum i nesanica posjeduje niz kvaliteta. To je jedan od prvih bošnjačkih romana sa valjanom umjetničkom distancom u odnosu na ratnu stvarnost, pa je tortoman koji ne svjedoči već priča priču, roman koji se ne vodi logikom dokumentarnosti, već fiktivnog u organiziranju svoje priče. Ovo je roman veoma lijepog i ubjedljivog jezika, one usmene tradicije bosanskog jezika koja se očuvala u Sandžaku. U Zekkumu i nesanici stvarnosni planovi su nadgrađeni univerzlanim simbolima koji dolaze iz islamske duhovnosti, pri čemu se ukazuje sraz zmeđu metafizičkog i zemaljskog plana čovjekove egzistencije, između stvarnosti i onog što nosi i govori knjiga.
Enver Kazaz
Na zalihi
Dodatne informacije
Težina | 0,3 kg |
---|---|
Autor | Murat Baltić |
Izdavač | Mladinska knjiga Sarajevo |
gradknjige –
Recenzija romana Zekkum i nesanica Murata Baltića
Protivno saznanju životnog iskustva da ljudi, usljed svoje prirodne psihičke različitosti, nisu ravnopravni, Baltić u romanu Zekkum i nesanica zastupa i argumentira ideju i ideal medjuljudske ravnopravnosti. Ovaj (ne)ostvarivi humanum – leitmotiv romana – Baltić temelji i analizira na spoznanju Boga kao uzroka jedinstvenosti svijeta. (Cvetan Todorov). Argumentira uvjerenjem u božansko-ljudsku jednaku vrijednost, koju nalazi u Talmudu, Bibliji i u Kurànu. Riječ je o romanu utemeljenom u jedinstvenom inspiracijskom ishodištu talmudsko-biblijskog ekumenizmu i islamskog tevhida – Božije jednosti. Božanske predodređenosti vrijednosne ljudske ravnopravnosti. Etika romana položena je u jedinstvenom smislu talmudsko-biblijsko-kuranske zapovijedi da ne činimo drugom što sebi ne želimo. U zapovijedi utemeljenoj u jedinstvenoj suštini Boga, njoj suprotstavljene intelektualne unikatnosti i razlikovnosti čovjeka. Ovu suprotstavljenu suštinu Boga i čovjeka Baltić dokazuje opisom životnog puta svoga alter ega Saila, nosivog lika romana. Apologiju božansko-ljudskog jedinstva – uvjeta međuljudske jednakopravne vrijednosti – Baltić proniče kroz Sailovo osmišljavanje življenja. Opisom Sailova životnoga putešestvija od rodnog Jerusalema, preko Sjenice u Sandžaku, kroz ratom zapaljenu Nacionalnu biblioteku u Sarajevu. Življenjem Saila u evropskim metropolama. Sve do Maslinove gore i Zida plača u Jerusalemu, gdje Sail uzalud čeka da Musa a. s., Isa a. s. i Muhamed a. s. objave ljudima Jedinstvo, Novo doba, Novi Jerusalem, sličan Džennetu.
Sailov smisao života u ostvarivanju božansko-ljudskog jedinstva, ispoljen u suštinskom jedinstvu judaizma, kršćanstva i islama, intelektualni je i duševni podvig vrijedan poštovanja. Sail božansko-ljudsko jedinstvo živi, prakticira naizmjeničnim molitvama iz Talmuda, Biblije i Kur`ana. Kroz istrajne molitve na aramejskom, judejskom, starocrkvenoslavenskom, arapskom jeziku. Baltićev prototip Sail živo je vrelo božijega i ljudskoga jedinstva. Sailova duboka fascinacija i predanost Bogu vrhunac je estetičke i etičke vrijednosti, stvaralačke invencije i (s)misaone konzistentnosti romana. Riječ je o potpunoj duhovnoj, emocionalnoj i inuitivnoj predanosti Saila Bogu molitvama u kojima doživljavamo vrhunske sufijske stranice romana.
Proživljavajući ovaj sufijski, katarzičan, Bogom osvjestiteljski i prosvjetiteljski roman, dospio sam uvjerenju da je Baltićevo stvaralaštvo sočilo i sazrijevalo u njegovom theološkom humanumu. U Baltićevu znanju suštine monotoističkih vjera. Kroz njegov duhovno-duševni rast, formiranje karaktera, u spojevima bosanskog vjerskog i kulturološkoga sinkretizma. Kroz srastanje judejsko-kršćansko-islamskih jedinstvenih vrijednosti. Sa posljedicom da je Baltićevo stvaralaštvo, njegovom jedinstvenom theološkom suštinom Boga, uporedivo klasičnim ostvarenjima evropske i orjentalne umjetnosti riječi. Proživljavajući Baltićeve romane, ovu sam stvaralačku podudarnost svojevremeno i paralelno uživao u romanima Hermanna Hesea i američko-libanonskog pjesnika i prozaiste Halila Džubrana. Riječ je o relativno originalnom stvaralaštvu kao bitnom iskoraku sandžačke u bosanku umjetnost riječi koja spaja vrijednosti Istoka i Zapada. O spoju koji u sebi integrira i inkorporira judejsko-kršćansko-islamski svjetonazor i njihove poetike. Sa nosivom idejom o razlikama kao izvorima ljepote Božijeg stvaranja: Inne -llahe džemilun we juhibbu-l džemal. Bog je lijep i voli ljepotu.
U Augsburgu, 18. 8. 2024. Dr. Durić Rašid
gradknjige –
Knjiga “Zekkum i nesanica” od mog dragog kolege Murata Baltića. Rijedak je pisac tako slikovitog govora. Dok slušam audiozapise naših starih iz 1833. pomislim da nam je ta patina i moć da se kaže mnogo u malo riječi svima urođena i da smo je nekako svi temeljito izgubili u državnim školama. Nekim čudom, Murat nije.
Čitao sam dubinski, uznemiren idejom da se samo u fikciji nesanice javlja pokajanje zlikovca. Razotkriveni smo i ovom knjigom. S tim osjećajem “gutao” sam je strastveno da mi se cijela knjiga zabola u mozak kao duboka trauma koja evocira prošlost od korice do korice.
Za ovu knjigu o nama se mora čuti.
Adnan Ćatović, urednik
Recenzija romana :Zekkum i nesanica (Potvrđen vlasnik) –
Vrlo dirljiv roman koji se čita u jednom dahu. Sail kao glavni protagonist sreće razne aktere koji nas kroz lične, intimne priče upoznaju sa stradanjima i sa svim posljedicama koje rat donosi. Priča o stradanju, rušenju ali i ljepoti Aladža džamije je tako slikovito opisano da tjera suze na oči ali i trenutak da se kao ljudska bića zapitamo na šta je sve to “čovjek” spreman i zbog kojih ideala?
Džejna Rahić, čitateljka
Zekkum i nesanica –
Iako prvobitno nisam imao namjeru pisati osvrt na ovu knjigu, moram priznati da se čita s nevjerovatnom lakoćom i intenzitetom. Sailove “avanture” su opisane s izuzetnom preciznošću i pažnjom prema detaljima, što je osobina koja će svakog istinskog bibliofila neizbježno oduševiti. Knjiga evocira bolna sjećanja na stradanja koja su zadesila Sarajevo početkom 1990-ih, prizivajući u svijest one teške trenutke kada je svaka vijest s radija bila prozor u neizvjesnost, kada su roditelji uz kahvu i cigaretu nestrpljivo čekali bilo kakvu informaciju koja bi donijela tračak nade. Ratna dešavanja u knjizi podsjećaju nas na prividnu besmislenost i bezizlaznost situacije, posebno u kontekstu 1992. godine, kada se činilo da sukob nikada neće prestati. Kao što je Meša Selimović jednom zapisao: “Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz,” što savršeno odražava osjećaj neprekidne neizvjesnosti i pripadnosti koji prožima ove stranice. Ova knjiga je nesumnjivo vrijedna preporuke i obavezno štivo za svakoga ko traži dublje razumijevanje tog perioda.
Ing. Damir Tandirovic