Knjige

Ja imam rak. Rak nema mene. Sophie Sabbage bila je četrdesetosmogodišnja sretno udana majka četverogodišnje djevojčice kada joj je u listopadu 2014. dijagnosticiran rak pluća u zadnjem, terminalnom stadiju. šokantna dijagnoza bila je početak nevjerojatno putovanja prema iscjeljenju i transformaciji njezinog života - na bolje. U ovoj je knjizi zabilježila to putovanje, izvanredan odnos koji je uspostavila s rakom i sve učinkovite metode koje su joj pomogle da se suoči sa strahom, ljutnjom, poricanjem i tugom. Prekrasno napisana, emotivna i hrabra osobna priča uz mnoštvo praktičnih savjeta opisuje put dubokog, istinskog iscjeljenja - fizičkog, emotivnog i duhovnog. Kako bi pomogla što većem broju ljudi, Sophie otvoreno piše o svojim istraživanjima, tretmanima, svojem načinu prehrane i izvorima koji su joj pomogli, ali i o osobnim odnosima, emocijama i duhovnim tehnikama na svom putu. Prije nego sam mogla početi ostvarivati većinu onog što s vama dijelim u ovoj knjizi, trebala sam stabilizirati svoje tijelo. Bila sam u velikoj nevolji i imala sam premalo prostora za bilo što drugo osim da se održim na životu. Dijagnostička faza moga putovanja trajala je punih šest tjedana i tijekom tog razdoblja nije bilo nikakvih medicinskih intervencija. Dok sam čekala da se definira plan liječenja, osjećala sam se iznimno krhko i znala sam da odmah trebam poduzeti sve što mi je bilo na raspolaganju. Ali što? Presudna psihološka prekretnica Prvi nagon koji sam osjetila bio je da promijenim prehranu i nisam za to željela čekati da završim svoju domaću zadaću. Zapravo, nisam znala hoće li promjena prehrane odigrati ikakvu ulogu, no ono što mi je nutricionist rekao imalo je smisla.Također sam vjerovala svojoj intuiciji i osjećala sam da su sve te promjene nešto što trebam učiniti. Najvažnije, trebala sam učiniti nešto za sebe umjesto da čekam da moj onkolog nešto učini. Ta je odluka bila presudna psihološka prekretnica za mene, način da samu sebe ohrabrim dok se suočavam s naizgled nerješivim izazovom te da samu sebe usmjerim na uzrok cijele situacije, umjesto na posljedicu. Na neki način, nije bilo važno jesu li moji odabiri razumni ili suludi (što su neki tvrdili). Ono što je bilo važno bilo je da biram, da uzdižem svoju glavu iznad parapeta očaja i nemogućnosti kako bih napravila sljedeći korak… i sljedeći… i sljedeći. Ili, drugim riječima, za mene je to bilo poput preuzimanja kormila vlastite karme. Činilo se da će, dopustim li samoj sebi da postanem žrtva raka, rak pobijediti. Za tren sam prestala jesti šećer, piti kavu, jesti mliječne proizvode, pšenicu, gluten, piti alkohol, jesti crveno meso i ugljikohidrate. Čak sam zbog šećera prestala jesti voće koje mi je najviše nedostajalo. Očekivala sam da će mi biti krajnje teško, ali nije. Pretpostavljam da je kontekst u kojemu sam se našla bio tako ekstreman, da sam odmah dobila motivaciju i prihvatila promjenu. Poslije života provedenog na bezuspješnim dijetama, života ispunjenog borbom s hranom, preziranjem kuhanja (koje i dalje prezirem), te zadržavanja na vrtićkoj razini znanja o zdravoj prehrani, odjednom sam se našla na naprednom stupnju. Mislim da nikad u životu ni u čemu nisam bila tako disciplinirana. Ali neka vas to ne čudi. Život mi je bio u pitanju. Ne mogu kategorički tvrditi da će vam ovakve vrste promjena u prehrani donijeti željene rezultate. (…) Sve što mogu je podijeliti s vama svoja iskustva i svjedočiti o njihovu učinku. Tijekom prvih šest tjedana posve sam promijenila prehranu i počela sam uzimati cijeli niz prirodnih dodataka prehrani. Na samome početku, svaki bi me dan satima mučio snažan kašalj te bih jedva hvatala dah nakon što bih se uspela stubama. Do kraja tih početnih šest tjedana, tijekom kojih je definirana moja dijagnoza, te prije nego sam počela s drugim tretmanima, moje je kašljanje prestalo jednako kao i uspuhanost kad bih se uspinjala stubama. Promjene u prehrani bile su toliko važne. (…) Prehrana me nije izliječila, ali me je usmjerila na put boljitka i, možda još važnije, omogućila mi da sjednem na mjesto vozača na ovom putovanju. A do trenutka kad su krenule medicinske intervencije, upravljač je već bio dobrano u mojim rukama. Promijenite svoju prehranu Dr. Contreras – koji upravlja bolnicom Oasis of Hope u Meksiku i koji već pedeset godina liječi pacijente oboljele od raka, i to s prilično velikim uspjehom – tvrdi da pacijenti koji se pridržavaju prehrane protiv raka najčešće nadžive liječničke prognoze u odnosu na pacijente koji ne paze na prehranu. Moguće je da želite još malo istraživati prije nego što provedete promjenu životnoga stila. Iako promjena prehrane predstavlja velik izazov, molim vas da je ozbiljno razmotrite. Moja prehrana kombinira preporuke dr. Contrerasa s preporukama drugih dvoje nutricionista, te preporuke dr. Dane Flavin, koja, poput dr. Contrerasa, integrira ortodoksnu onkologiju s drugim lijekovima i prirodnim metodama liječenja. Ono ključno što biste trebali zapamtiti: • Smanjite unos šećera, glutena, pšenice, kofeina, alkohola, crvenog mesa i većine ugljikohidrata. • Nastojite jesti 80 posto vegansku hranu, ali malo piletine i ribe također je prihvatljivo. • Idealno bi bilo da je sva hrana koju jedete ekološka kako biste izbjegli unos pesticida, pa potražite lokalne dobavljače ekološki uzgojene hrane. Jedete li piletinu ili ribu, ekološko je podrijetlo presudno kako biste izbjegli hormone rasta koji su prisutni u komercijalno proizvedenome mesu. • Sokovi su nevjerojatno brz način da u svoj organizam unesete velike količine hranjivih tvari, a također su i učinkovit način detoksikacije. Sokovi se razlikuju od smoothieja koji u sebi sadrže i vlakna. Neka vaši sokovi budu sačinjeni 80 posto od povrća i 20 posto od voća (zelenih jabuka, borovnica ili malina). Mrkva se smatra voćem, zbog šećera koji sadrži. • Pijte najmanje dvije litre filtrirane vode na dan. Kupujete li flaširanu vodu, nastojite kupovati onu u staklu, a ne u plastici, jer plastika u sebi sadrži onečišćivače. Ali, puno je isplativije kupiti dobar filtar i pročišćavati svoju vodu. • Jedite hranu koja je više lužnata. Rak raste u kiselom okružju, tako da je važno da u svojem tijelu stvorite što je moguće više lužnato okružje. Moguće je naručiti litmus papir za definiranje lužnatosti u svojem tijelu (samo se pomokrite na njega). Na internetu je također moguće pronaći tablice s više kiselim i više lužnatim namirnicama.  Proces postizanja lužnatosti organizma dugotrajan je, i stoga je potrebno strpljenje, posebice koristite li farmaceutske lijekove, koji također povećavaju kiselost organizma. Ja sam na tome radila devet mjeseci, a u mom je organizmu još uvijek više kiselo okružje. No, polako napredujem.