Knjige

Zafrkano pile – Keksi za doručak Ako bi vaše dijete moglo sastaviti jelovnik za doručak, bi li se na njemu slučajno našao — keks? Malo crveno pile nema nikakvu dilemu. Keks je ukusan, pa zašto ga ne bismo jeli čim otvorimo oči? Tata, naravno, ima ponešto drugačiju ideju o tome šta znači dobar doručak. I tako David Ezra Stein od jedne sasvim obične roditeljske rasprave pravi urnebesnu igru riječi, rima, knjiga i dječije logike. Keksi za doručak posebno je zgodna slikovnica za razgovor o zdravim prehrambenim navikama, ali bez dociranja i podignutog prsta. Tata ne proglašava keks „zabranjenom hranom“ — samo mu daje njegovo pravo mjesto: desert ili užina, dok je jutro vrijeme za pravi doručak. To je mala, ali važna razlika. Dijete kroz humor uči da nije svaka hrana za svako doba dana i da zdrave navike ne znače da se moramo odreći svega što volimo. Keks može biti divan — samo ne mora biti doručak. Ali hrana je tek jedan sloj ove neobično pametne slikovnice. Malo pile obožava riječi. Sluša brojalice, hvata rime, mijenja poznate izraze i ubacuje kekse gdje god mu se ukaže prilika. „Ko rano rani — dva keksa grabi“ njemu zvuči mnogo privlačnije od dvije sreće. Upravo kroz takvu jezičku igru dijete počinje primjećivati zvuk riječi, ritam, rimu i mogućnost da se jezik mijenja i iznova stvara. To su važni temelji kasnije čitalačke pismenosti, ali ovdje dolaze kroz smijeh, bez osjećaja da dijete nešto „vježba“. Stein pritom radi još nešto sjajno: ne traži od djeteta samo da sluša knjigu. On ga poziva da se igra knjigom. Poznate brojalice postaju materijal za nove šale, a malo pile na kraju i samo stvara vlastite stihove. Čitalac vrlo lako poželi učiniti isto. Zato nakon čitanja možete nastaviti igru: pronaći riječ koja se rimuje s „mama“, izmisliti smiješnu brojalicu o doručku ili zajedno smisliti najluđi mogući jelovnik — a onda razgovarati o tome šta bi zaista bilo dobro pojesti prije škole ili vrtića. U središtu svega ostaje i topao odnos oca i djeteta. Tata postavlja granice, pile ih neumorno iskušava, ali između njih nema hladnoće. Ima pregovaranja, humora, čitanja pod pokrivačem i sigurnosti roditeljskog krila. Kada pile ne želi ostati samo, dovoljno je jednostavno: „Dođi ovamo, pile. Uvuci se pod krilo.“ Duhovita slikovnica o zdravom doručku, dječijoj domišljatosti i velikoj ljubavi prema riječima — za djecu koja uvijek imaju dobar argument za još jedan keks. Šta ova slikovnica razvija i podstiče razumijevanje zdravih prehrambenih navika razlikovanje doručka, užine i deserta zdrav odnos prema slatkišima bez stvaranja osjećaja zabrane jezičku kreativnost i bogatstvo izražavanja prepoznavanje rime, ritma i zvučnosti riječi fonološku svjesnost, važnu za kasnije čitanje i pisanje upoznavanje s tradicionalnim brojalicama i rimovanim tekstom sposobnost stvaranja vlastitih rima i stihova smisao za humor i igru riječima aktivno slušanje i razgovor tokom čitanja sposobnost pregovaranja i izražavanja želja razumijevanje da roditeljska granica može postojati zajedno s toplinom i bliskošću ljubav prema knjigama i zajedničkom čitanju

Šta se dogodi kada jedan radoznali Patak odluči da bi najbolja supa na svijetu možda mogla biti još bolja — samo s jednom mrvicom bibera? U staroj bijeloj kućici Mačka, Vjeverica i Patak ponovo kuhaju svoju čuvenu Supu od Tikve. Sve je gotovo, ali nedostaje soli. Mačak mora otići u Grad, a Patak, koji tamo nikada nije bio, svim silama želi poći s njom. Prije polaska dobija važan savjet: ako se ikada izgubi, najbolje je ostati tamo gdje jeste i čekati da ga prijatelji pronađu. Grad je, međutim, ogroman, užurban i prepun čuda. Visoke zgrade, nepregledne prodavnice, vozila, slastice, ribe, šarene sijalice — i jedna naročito zanimljiva radnja s biberom. Patku odmah sine ideja: šta ako bi u njihovu supu dodali samo mrvicu bibera? Zanesen novim okusom koji još nije ni probao, Patak na trenutak zaboravi sve oko sebe. Kada se okrene, Mačka i Vjeverice nema. Izgubio se u Gradu!!! U toj veseloj i napetoj avanturi Helen Cooper djetetu bez dociranja pokazuje nešto vrlo praktično: koliko je važno držati se dogovora, šta učiniti kada se izgubiš, kako potražiti pomoć i zašto panika često otežava ono što bi bilo jednostavnije da zastanemo i prisjetimo se šta su nam odrasli rekli. Ali Mrvica bibera govori i o još jednoj temi koju mnogi roditelji dobro poznaju — odnosu djeteta prema hrani. Patak nije zadovoljan samo poznatim okusom. On je radoznao. Želi probati nešto novo i uvjeren je da bi upravo novi sastojak mogao njihovu omiljenu supu učiniti još boljom. Zajedničko kuhanje Mačke, Vjeverice i Patka, razgovor o sastojcima i završno eksperimentiranje s okusom daju roditelju lijep povod da s djetetom razgovara o hrani bez pritiska: da istražuje nove okuse, ne odbacuje nepoznato unaprijed i bude otvorenije prema raznovrsnoj prehrani. U samoj priči Patak na kraju zaista dodaje biber — doduše mnogo više od planirane mrvice — a rezultat je, na opće iznenađenje, preukusan. U tome je i šarm knjige: ona djetetu ne govori „moraš ovo“ ili „ne smiješ ono“. Sve uči kroz Patkovu radoznalost, greške i komične posljedice. Dijete dobija uzbudljivu priču; roditelj dobija prirodan prostor za razgovor o samostalnosti, sigurnosti, slušanju dogovora, novim iskustvima i novim okusima. A kada se Patak napokon ponovo susretne s Mačkom i Vjevericom, nema ljutnje ni posramljivanja. Tu su olakšanje, prijateljstvo i povratak kući — zajedno s kesicom bibera koju je Patak toliko želio. Helen Cooper sve to smješta u raskošan, gotovo vrtoglavo šaren svijet. Mirna bijela kućica i jesenja šuma ustupaju mjesto velikom Gradu punom natpisa, neobičnih prodavnica, likova i sitnih detalja koje će dijete otkrivati pri svakom novom čitanju. Budući da je Cooper i autorica i ilustratorica, priča i slika savršeno rade zajedno — tekst govori jednu priču, a ilustracije oko nje još deset malih. Mrvica bibera je slikovnica o radoznalosti koja nas ponekad odvede predaleko, o tome kako se snaći kada stvari krenu po zlu — i o hrabrosti da probamo nešto novo. Šta ova slikovnica podstiče samostalnost i snalaženje u novim situacijama razumijevanje šta učiniti ako se dijete izgubi važnost dogovora i sigurnosnih pravila sposobnost da se zatraži pomoć radoznalost prema novoj hrani i okusima spremnost da dijete bude manje probirljivo razgovor o raznovrsnoj prehrani interesovanje za zajedničko kuhanje i sastojke prihvatanje greške kao prilike za učenje povjerenje, prijateljstvo i međusobnu brigu Zašto je ovo premium slikovnica veliki format 260 × 260 mm tvrdi uvez ilustrirana zaštitna košuljica 32 bogato ilustrirane stranice raskošne ilustracije preko cijelih stranica i duplerica izuzetno bogata koloristika i mnoštvo detalja za ponovno otkrivanje u knjizi je korišten font Cochin kvalitetno izdanje namijenjeno ponovnom čitanju i čuvanju

Pronaći mnogoću Koliko toga nosimo u sebi, a da toga nismo ni svjesni? Koliko mogućnosti ostane neotkriveno samo zato što se nismo usudili napraviti prvi korak? Pronaći mnogoću je knjiga o onom velikom, živom i neponovljivom dijelu svakoga od nas — o sposobnostima, ljubavi, hrabrosti, dobroti, radoznalosti i svim mogućnostima koje tek čekaju da ih pretvorimo u život. I nije to slikovnica samo za djecu. Dijete će u njoj pronaći ohrabrenje da pokušava, istražuje i vjeruje u sebe. Odraslog će možda podsjetiti na nešto što je tokom godina zaboravio: da još uvijek ima pravo željeti, pokušavati, mijenjati se, pogriješiti, biti hrabar i napraviti nešto lijepo od života koji ima. Kobi Yamada počinje jednostavnom, ali snažnom mišlju: u nama postoji obilje obećanja, potencijala i mogućnosti. Imamo mnogo toga što možemo dati svijetu, a život koji imamo upravo je naša prilika da učinimo ono što nam je važno. Ali mnogoća se ne pronalazi čekanjem. Ona se otkriva pokušavanjem. Prvim korakom, pa drugim. Spremnošću da uradimo nešto novo ako želimo nešto što još ne postoji. Vjerom da možemo i onda kada još nemamo dokaz da ćemo uspjeti. Na tom putu ima mjesta i za sumnju, strah i nesigurnost. Yamada ne govori da treba biti neustrašiv. Naprotiv — podsjeća da hrabrost i strah mogu postojati istovremeno. Hrabrost je zauzeti se za ono u šta vjerujemo čak i kada nam noge drhte; izabrati ono što nam je važno umjesto onoga što nam je samo udobno. A možda je jedna od najljepših poruka ove knjige upravo ravnoteža između težnje i nježnosti. Treba se truditi, biti uporan i razvijati ono što možemo postati — ali istovremeno ne zaboraviti biti blag prema sebi. Ne odustati od svojih mogućnosti, ali ni od sebe. I onda Yamada širi pogled još dalje. Ono što nosimo u sebi nije samo za nas. Naša „mnogoća“ nalazi smisao i kada dijelimo, kada smo uz nekoga, kada činimo dobro, kada nešto stvaramo i kada svijet svojim prisustvom ostavimo makar malo ljepšim nego što smo ga zatekli. Charles Santoso sve to pretvara u nježne, duhovite i emotivne prizore koji dopuštaju da se o velikim životnim pitanjima govori bez težine. Zato će dijete u knjizi vidjeti pustolovinu i mogućnosti koje tek dolaze, a odrasli možda ono što je u njima još uvijek ostalo nedovršeno, neiskušano i neostvareno. Jer mnogoća nije imati više. Mnogoća je otkriti koliko već postoji u nama — i odlučiti šta ćemo s tim učiniti. Slikovnica puna životne mudrosti za djecu koja tek otkrivaju ko mogu postati i odrasle koji se toga trebaju ponovo sjetiti. [video width="720" height="720" mp4="https://gradknjige.ba/wp-content/uploads/2026/10/❤️-Sanjaj-dok-se-ne-obistini.Da-bi-se-nesto-desiloprvo-moras-vjerovati-da-moze.🎈-Preporuceno-z.mp4"][/video] Preporučeno za mlađe od 99 godina. Šta ova knjiga podstiče? razvija vjeru u vlastite sposobnosti i potencijal podstiče radoznalost, inicijativu i spremnost na nove pokušaje gradi istrajnost i zdrav odnos prema trudu uči da se velike promjene stvaraju malim, konkretnim koracima pomaže razumjeti da strah ne znači odsustvo hrabrosti podstiče spremnost da se izađe iz poznatog i izabere hrabrost umjesto udobnosti njeguje nježniji i podržavajući odnos prema sebi razvija velikodušnost, empatiju i osjećaj smisla kroz pomaganje drugima podsjeća na važnost zahvalnosti, igre i života u sadašnjem trenutku ohrabruje dijete — i odraslog — da prepozna koliko već ima u sebi Posebno snažna završna poruka knjige podsjeća da u sebi nosimo brojne darove — pažnju, dobrotu i prisutnost — koje možemo podijeliti s drugima. Zašto je ovo premium izdanje tvrdi uvez posebna ilustrirana zaštitna košuljica košuljica s mat lakom na vanjskoj strani mat laminacija s unutrašnje strane košuljice štampano sojinim bojama FSC® Mix certificirani papir autorske ilustracije Charlesa Santosa pažljivo oblikovano bosansko izdanje kvalitetna izrada namijenjena čuvanju, darivanju i ponovnom čitanju